Sa hepatitisom iza rešetaka, ali bez terapije
Zamjenica zaštitnika dala preporuku UIKS-u da svim zatvorenicima kod kojih je otkrivena infekcija bez odlaganja omogući potrebna dijagnostika i liječenje. Više slučajeva infekcije utvrđeno zahvaljujući testiranju koje je sprovela NVO Juventas
Predstavnici nevladine organizacije “Juventas” otkrili su da veći broj zatvorenika u Upravi za izvršene krivičnih sankcija (UIKS) ima infekciju virsom hepatitisa B i C. To se vidi iz mišljenja institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kojoj se obratio jedan od zatvorenika.
Zamjenica zaštitnika Mirjana Radović dala je preporuku UIKS-u da svim zatvorenicima kod kojih je otkrivena infekcija virusom hepatitis bez odlaganja omogući potrebna dijagnostika i liječenje.
Podnosilac pritužbe se žalio na više zdravstvenih problema, odnosno na neadekvatno liječenu urinarnu infekciju, neadekvatno postupanje i rad zdravstvene službe UIKS-a u vezi sa korištenjem supstitucione terapije buprenorfinom kao i liječenjem infekcije virusom hepatitis C.
On se više puta žalio službi na urinarne probleme, rađeni su nalazi, koji su uglavnom bili uredni i zbog kojih nije bila ordinirana terapija.
Zdravstvena služba UIKS-a je u izjašnjenju navela da će se svim pacijentima u dogovoru sa Klinikom za infektivne bolesti u Kliničkom centru Crne Gore omogućiti potrebna dijagnostika i liječenje prema postojećim planu i mogućnostima ove ustanove.
”Međutim, zdravstveni karton pokazuje da podnosilac pritužbe nije imao pregled kod ljekara specijaliste infektologa na Klinici za infektivne bolesti u KBCCG i da nije pokriven terapijom u periodu od najmanje tri mjeseca, ako se ima u vidu da je infekcija dijagnostifikovana u decembru prošle godine, a izjašnjenje UIKS-a dostavljeno 4. aprila tekuće godine”, navodi se u mišljenju koje potpisuje Radović.
Ona je ukazala i da sve osobe neliječene osobe s hroničnim hepatitisom C treba liječiti ukoliko one to žele i ukoliko za liječenjem nema kontraindikacija. Prednost treba dati i pacijentima s visokim rizikom za prenos infekcije, kao što su intravenski korisnici droga, pacijenti na hemodijalizi, zatvorenici i druge rizične grupe.
”Tendencija je danas u svijetu da se liječenje kod svih bolesnika započne što ranije, bez odlaganja”, navodi se u mišljenju.
Zakonom je propisano da lice koje je oboljelo ili za koje se sumnja da je oboljelo od zarazne bolesti mora se liječiti u svakom slučaju kada bi neliječenje ugrozilo zdravlje drugih ljudi ili prouzrokovalo širenje zarazne bolesti.
Zamjenica zaštitnika se u mišljenju pozvala na više odluka Evropskog suda za ljudska prava, među kojima Testa protiv Hrvatske. Evropski sud je u tom slučaju utvrdio povredu člana 3 Konvencije, zato što podnositeljki predstavke oboljeloj od hroničnog hepatitsa C, a koja je izdržavala kaznu zatvora, nije omogućeno adekvatno liječenje.
Iz spisa predmeta proizilazi da podnosilac pritužbe dijabetičar, zavisnik od psihoaktivnih supstanci i srčani bolesnik kako je medicinski konstatovano po prijemu u zatvor, da ima česte tegobe urinarnog trakta koje tegobe su i tretirane u zatvoru kako je već navedeno, da mu je u zatvoru dijagnostifikovana infekcija virusom hepatis C zahvaljući projektnim aktivnostima Ministarstva zdravlja i nevladine organizacije, a u vezi sa čim u zatvoru nijesu preduzete bilo kakve mjere i radnje u pravcu tretiranja infekcije od decembra 2021. godine.
”Pri činjenici da uprava zatvora nije opovrgla navode da se podnosilac pritužbe nalazi u boravku u kojem je dijagnostifikovana šuga, kojem kožnom oboljenju pogoduju sobe sa velikim brojem zatvorenika, bliski kontakti i niži stepen higijene, kao i pri činjenici da prednost u liječenju infekcije hepatitisom C treba dati pacijentima s visokim rizikom za prenos infekcije gdje se podrazumijevaju i zatvorenici i to što ranije odnosno bez odlaganja, zaštitnik zaključuje da kumulativno uzete navedene činjenice i okolnosti predstavljaju ponižavajuće postupanje koje je kod podnosioca pritužbe izazvalo osećaj očajanja i inferiornosti, čime je prekršen član 3 Konvencije u svom materijalnom aspektu”, konstatuje Radović.
Iz spisa se vidi da je u slučaju ovog zatvorenika došlo do zloupotrebe terapije buprenorfina, zbog čega mu je ona smanjivana.
Ugovorom je propisana obaveza korisnika buprenorfinskog programa da će, ukoliko dođe do zloupotrebe terapije, korisnik biti sankcionisan redukcijom doze ili potpunim ukidanjem, pa u konkretnom slučaju zamjenica zaštitnika nije mogla utvrditi povredu prava zatvorenika.
( Miloš Rudović )