Lijevi talas u Latinskoj Americi

Pobjedom ljevičara Gustava Petra na predsjedničkim izborima, Kolumbija se pridružila novom talasu ljevičarskih političara koji su došle na vlast u Latinskoj Americi.

Ljevičarski kandidati su ove godine pobjeđivali u u Čileu i Hondurasu, a ankete pokazuju da bi bivši predsednik Brazila, Lula da Silva, takođe mogao da pobijedi na izborima u oktobru.

Latinoamerička ljevica ima dodatni razlog za slavlje: nikada ranije kandidat iz tog političkog spektra nije pobijedio na predsjedničkim izborima u Kolumbiji.

Budući predsjednik Gustavo Petro i njegova potpredsjednica Fransija Markes predlažu formiranje progresivne osovine u regionu, zajedno sa istomišljenicima. Izbornu pobjedu Petru su prvi i čestitali lideri Meksika, Čilea i Argentine, Andres Manuel Lopez Obrador, Gabrijel Borić i Alberto Fernandez.

„Novi ljevičarski talas jača u regionu”, kaže u intervjuu za DW politikolog Jan Besten. Međutim, u poređenju sa prvim talasom, između 2000. i 2010. godine, čini se da je ovaj jači, jer su današnji izazovi daleko veći, smatra taj stručnjak sa Instituta za Latinsku Ameriku univerziteta u Berlinu.

Pobjeda Ljevice u Latinskoj Americi uglavnom je posljedica lošeg upravljanja tokom pandemije, ekonomske krize i rastuće društvene nejednakosti.

Ljevica sa nijansama

U prvoj deceniji milenijuma, ljevičarski kandidati pobedili su na ključnim predsjedničkim izborima, kao na primjer Hugo Čavez u Venecueli, Lula da Silva u Brazilu, Nestor Kirhner u Argentini, Mišel Bašele u Čileu, Hose Muhika u Urugvaju, Evo Morales u Boliviji i Rafael Korea u Ekvadoru.

Politikolog Besten, međutim, ističe da „radikalna ljevica poput Čavezove, ne može da se poredi sa umerenom levicom poput Lule da Silve. Svaka zemlja ima drugačiju političku i društvenu realnost.“

Prema riječima Flavije Frajdenberg, direktorke Centra za političke reforme u Latinskoj Americi, ljevičarske vlade u regionu nastavljaju da pokazuju nijanse. Pri tom se mora praviti razlika između socijalne, ekonomske i ideološke ljevice.

„U prvom redu moramo da razlikujemo demokratske i nedemokratske političke sisteme”, naglašava Argentinka u intervjuu za DW. Ona dodaje da Venecuela, Nikaragva i Kuba, gdje vladaju levičari, ne mogu da budu uvrštene u grupu demokratskih zemalja.

Prema mišljenju Flavije Frajdenberg, realnost u Čileu je znatno drugačija, jer predsjednik Borić predvodi umjereniju ljevicu koja poštuje ljudska prava i slobode. U tu grupu lijevog centra, Frajdenbergova „još uvijek ubraja“ i argentinskog predsjednika Fernandeza i njegovog meksičkog kolegu Lopeza Obradora, iako u njihovim odnosima sa važnim nezavisnim tijelima i medijima posljednjih godina ima sve više tenzija.

Stigmatizacija, uobičajena praksa

Politikolog Besten objašnjava da ga nije iznenadila aktuelna kampanja stigmatizacije i ponižavanja u kolumbijskom izbornom procesu. Optužbe da bi Petro južnoameričku zemlju pretvorio u „drugu Venecuelu“ nisu ništa novo.

„Tu strategiju izjednačavanja ljevičarskih političara sa Madurom i terorizmom, nedavno smo primijetili u Čileu i Peruu. Ali to nije uspjelo i samo je išlo na ruku dotičnim kandidatima.„Ne mislim da Petro ugrožava demokratiju u Kolumbiji“, kaže Besten. Kao gradonačelnik kolumbijske metropole Bogote i senator, Gustavo Petro bio je dio institucionalne strukture.

Flavija Frajdenberg smatra da je Petrov veliki izazov da pokaže gdje će se u lijevom spektru pozicionirati. Za nju ne predstavlja problem to što je Petro bivši gerilac:

„Veliki uspjeh demokratizacije naših zemalja je u tome što djelovi Ljevice, koji su se nekada opredijelili za oružani put, u međuvremenu preko demokratskih izbora učestvuju u političkom nadmetanju.“

( Deutsche Welle )