Saldo nula

Ništa se ne plašite! Vlada pasti neće, još manje će nam zaigrati mala Ukrajina, jedino strujni udar na jesen može da nas drmne. Naravno, Crna Gora će potpisati (Temeljni) ugovor sa SPC i ući će u Otvoreni Balkan jer je i parlamentarnoj većini i dobrom dijelu parlamentarne manjine sve bolje - od izbora.

DPS će morati da "proguta" gorku pilulu, a Milu neće teško pasti povratak u prošlost - politiku partije lijevog centra, iz takozvanog pretkomitskog perioda! Ako žele da sačuvaju partiju i da nastave da kadriraju po dubini, moraće da plešu makar udvoje. Povratka na jednopartijsku dominaciju, u čemu su uživali tri decenije, više nema. Istovremeno, čuvanjem parlamentarne većine neki od njih čuvaju ne samo svoje stolice (po dubini), već i gole živote, to jest slobodu. Pa će zato račun za višedecenijsku korupciju i organizovani kriminal platiti samo neki. A momci sa “Dritanovog spiska" - Brano, Petar, Migo i ostali najvjerovatnije će ostati uzorni građani. „Drugovi se ne ostavljaju na cjedilu“, poznata je maksima DPS hobotnice.

URA sa druge strane konačno živi svoj dječački san. Dritan je Premijer, a mala partija dobila je značajan broj funkcija. Iako misle da nas mire između sebe i sa regionom, ne shvataju da možda neki lideri iz susjedstva sa njima igraju kockice (sjetiće se svi te igre iz perioda kada smo bili mali). Mesijanska uloga Dritana i URE mogla bi ispasti rola u Teatru apsurda. Od vladavine prava - što ste gledali - gledali ste. A spisak „na kojem su oni“ - od njega je neko napravio papirni avion koji je lebdeći na talasu pomirenja stigao čak do Vračara (grad Beograd) - tačno do mjesta na kojem živi Sveto Marović. Kao slobodan građanin, razumije se.

Da nije samo vlast - slast, već i da je ugodno iz fotelja opozicije, najbolje pokazuje Demokratski front. DF izigrava opoziciju sa par saopštenja i smiruje birače jer - njihovo ćutanje donosi Ugovor sa SPC i Vučiću Otvoreni Balkan, koji tako žarko želi. A ni ova mjesta po dubini nisu "za bačit’". Zbog izigravanja vlasti u opoziciji i ove poslušnosti nadaju se da će biti nagrađeni. Onda će, kada se Ugovor potpiše, a Crna Gora uđe u Otvoren Balkan, da se vrate agresivnoj retorici i postupcima. Desničarenje i radikalizam će tada biti alat da nas „uvjere“ kako su uvijek bili opozicija. A mjesta po dubini dobili jer imaju najbolje kadrove. Kako nam je svima kratka memorija, možda im ovo (ponovo) i pođe za rukom.

Da svako u ovoj priči radi ono što najviše voli pokazuje Socijaldemokratska partija. SDP opet igra životnu rolu opozicije u vlasti. Jednako uspješno kao i prošli put. Draginja svaki drugi dan obara Vladu, dok nam Raško i Ranko sa sjednica te iste Vlade objašnjavaju pravno-političku terminologiju. Paralelno se, naravno, popunjavaju „rupe“ po dubini.

Demokrate - eh, Demokrate. Ljuta opozicija. Od svega istorijskog i najvećih od najvećeg ostadoše otpremnine po dubini i zaposlena rodbina, prijatelji i partijski aktivisti po državnim preduzećima. Ili kako bi oni rekli u vrijeme kada su prvi put bili opozicija „kupovina glasova“. Ostao je i onaj orijentalni svečani salon u Skupštini. Dok ga Danijela ne prekreči.

SNP je vjerovatno shvatio da je bio glup što i ranije nije ušao u koaliciju sa DPS-om. Možda se čak i pitaju da li je bilo svrhe što su se uopšte i razilazili. Funkcije, po visini, dubini, širini. Konačno su opet ultimativni zaštitnici Pravoslavlja, Srpstva, Vizantije i svega drugoga. Samo da vidimo kako će to da valorizuju na izborima.

Socijaldemokrate su igrom slučaja postale takođe ljuta opozicija. Malo ih „zeza“ onaj stan Damira Šehovića, Ramada, osnivač i prvi lider Ivo, ranija partijska uhljebljavanja i slične "sitnice". Inače bi nam davno postavili aršine za moral i etiku. Ali srećom, kod nas memorija kratko traje, što smo vidjeli u svim prethodnim slučajevima. A vidjećemo i u ovima koji slijede.

Milojko, Jakov i Zdravko, nepodijeljeni i nikad složniji, prave ipak dvije stranke. Kunem se u selfie koji su nedavno objavili da je tako.

A ostali - prostrli se po dubini i širini. Ne filozofiraju puno, bez kad se mora. A srećom ne mora se puno.

Crna Gora je tu gdje je i bila. Ista kakva je i bila. Samo sa lošijim PR-om.

Što bi Milo rekao - saldo je nula.

Autor je građanski aktivista i izvršni direktor Medijske asocijacije Jugoistočne Evrope

( Vuk Maraš )