Poslije glasanja nema kajanja

Petak, 1. jul - Sjećate li se one postreferendumske bajke o multietničkoj i multivjerskoj Crnoj Gori, idiličnom suživotu sa manje brojnim narodima i zaklinjanju suverenističke elite da će ih najbrojniji narod u nezavisnoj državi čuvati kao malo vode na dlanu...

E, danas su dobili - zadlanicom. Ne svi, nego samo Albanci. I to zbog odluke njihovih predstavnika u Vladi koja - još nije ni donešena.

U toj Vladi, inače, sjede i pripadnici bošnjačke i hrvatske manjine, ali njih je topli suverenistički zec - za sada - zaobišao.

Nijesu kroz njega prošli ni ministri Crnogorci, iako statistika o nacionalnoj pripadnosti vodi ka osnovanoj sumnji da temeljni ugovor može biti usvojen samo zahvaljujući (i) njihovim glasovima.

Naravno da ne učestvuju "politički predstavnici albanske nacije u kompleksnoj operaciji zatiranja crnogorske nacije, konačno i države Crne Gore" niti tu državu "smatraju slučajnom i neodrživom".

Naravno da crnogorske kulturno-istorijske spomenike nijesu Crnogorcima oduzeli "velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti" nego lopovski, autokratski i neljudski crnogorski režim.

Ali, koliko god ove optužbe zaudarale na nacionalizam i šovinizam, možda bi se nekako i mogle provući kao dio uobičajenih političkih obračuna sa neistomišljenicima da nije završnice:

"Bestidnost je i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije, odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka".

Prvo, ne odlučuju samo njih dvojica nego i:

Jovana Marović, Vladimir Joković, Raško Konjević, Ervin Ibrahimović, Marko Kovač, Filip Adžić, Aleksandar Damjanović, Ranko Krivokapić, Goran Đurović, Vasilije Lalošević, Maraš Dukaj, Admir Adrović, Miomir Mijo Vojinović, Dragoslav Šćekić, Maša Vlaović, Ana Novaković-Đurović, Biljana Šćepanović, Zoran Miljanić i Adrijan Vuksanović.

Drugo, ne odlučuju o "sudbini kulturne baštine...", nego o ugovoru u kojem je ta sudbina prepisana iz - katastra Mila Đukanovića i Blaža Jovanovića.

Treće i najvažnije, zašto bi odlučivanje Dritana Abazovića i Fatmira Đeke o bilo čemu u Crnoj Gori bilo "bestidnost i cinizam"?

Zato što su Albanci - jasan je odgovor pri prvom čitanju bestidnog i ciničnog saopštenja Crnogorskog društva nezavisnih književnika.

* * *

Subota, 2. jul - Kako je došlo do toga da Crnogorci koji su devedesetih branili svoju crkvu od Mila Đukanovića stanu u isti stroj sa Milom Đukanovićem nakon 25 godina njegove neskrivene borbe za Srpsku crkvu, teško je ukratko objasniti.

Učinku tog sadejstva objašnjenje nije neophodno, dovoljno je samo uporediti snimke sa Cetinja.

Na Dvorskom trgu 31. oktobra 1993, uprkos Milu Đukanoviću, oko petnaest hiljada vjernika i poštovalaca CPC.

U cijelom gradu Cetinju, uključujući i Belveder, 4. i 5. septembra 2021, uz pomoć Mila Đukanovića - ni hiljadu i po.

U međuvremenu, "o sudbini crnogorske duhovne baštine, ne samo crkava i manastira nego i seoskih grobalja, u mjestima gdje prije 1918. nikad nije kročio državljanin Srbije" nikad nijesu odlučivali Dritan Abazović, Fatmir Đeka niti bilo koji Albanac, nego Crnogorac s Čeva ravnog - Milo Đukanović.

Zato je bestidno i cinično lagati da je u vrijeme ulaska Abazovića i Đeke u Vladu ta imovina pripadala Crnogorcima.

Polovinu su, poslije Drugog svjetskog rata, Srpskoj crkvi poklonili komunisti, a ostatak njihovi nasljednici iz DPS-a nakon tzv. rata za mir.

Manastir Ostrog je od 2012. posljednji na spisku tih poklona.

Krivica za to što je Srpska crkva postala država u državi ide na dušu dvojice najmoćnijih crnogorskih državnika od 1945. do danas.

Prvi je Blažo Jovanović, komunista koji se jeste proslavio borbom za nacionalno oslobođenje Crnogoraca i državnost Crne Gore.

Nažalost, pretvaranje Marksove opaske da je religija opijum za narod u partijsku dogmu zaslijepilo je i njega i partiju.

Do te mjere da nijesu shvatili kako je u temelje crnogorske nacije i države ugrađena - Crnogorska crkva. I da je obnavljanjem državnosti trebalo obnoviti i njen rad.

Volja za moć i očuvanje vlasti bila je tolika da, uprkos tadašnjem pravu države da utiče na izbor crkvenog poglavara, Blažo Jovanović i njegov režim nijesu ni pokušali da se izbore da mitropolit bude Crnogorac Antonije Abramović.

Te 1961. godine Crnogoraca je bilo 81,37 posto.

Milo Đukanović ne samo da je ponovio grešku Blaža Jovanovića i stao uz mitropolita Srpske crkve, nego je otišao i korak dalje - vladiku Antonija progonio je sve do smrti, a vjernicima i poštovaocima urnisao život sve dok u njima nije ubio i boga i vjeru u CPC.

Protiv te crkve javno je stao čak i Slobodan Milošević, ali ne bi SPC postala država u državi da Crnogorskoj crkvi rat nijesu objavili DPS, NS, Vlada, Skupština i Predsjednik države, zatim policija, tužilaštvo, sudstvo, Univerzitet, CANU i naravno, državni mediji...

Te 1993. Crnogoraca je bilo 61,86 posto.

Trideset godina kasnije Đukanović je konačno u pravu - temeljni ugovor jeste nebitna formalnost. Zato što su u njemu samo popisane posljedice odluka komunističke vlasti iz nehata i postkomunističke s predumišljajem.

Katastar ima pravne posljedice - sve crkve, manastiri i njima pripadajući placevi pripali su SPC.

Te pravne posljedice proizvode ove političke.

Zato temeljni ugovor neće označiti kraj "bratskih podjela", nego njihovo produbljivanje.

* * *

Nedjelja, 3. jul - Današnja verzija ugovora sa SPC odraz je političkog djelovanja Popovića, on i takvi kao on neće pobjeći od odgovornosti! Svako slovo u ugovoru je opis djelovanja Popovića i takve družine, ovo je vaše djelo. Albanci su vas podržali da imate Crnogorsku crkvu, nijeste je htjeli. Važniji su vam bili eurići, sada plačete i targetirate Albance, što je jako nisko i nemoralno - dio je odgovora predsjednika opštine Tuzi predsjedniku CDNK.

Da citiram dalje, ne mogu od stida.

Ne zbog onoga što je Nik Đeljošaj napisao, potpisujem svaku njegovu riječ ne prvi put. Nego zato što ovakav odgovor svom predsjedniku nijesu napisali svi članovi Crnogorskog društva nezavisnih književnika.

Ukoliko je još crnogorsko...

Nezavisno odavno nije...

* * *

Ponedjeljak, 4. jul - Obavještavam Vas da smo primili Vaše pismo namjere upućeno 27. juna 2022. godine povodom izražavanja spremnosti i poziva da Vlada Crne Gore i Crnogorska pravoslavna crkva zaključe ugovor o uređenju međusobnih odnosa. (...) Stav Vlade Crne Gore identičan je prema svim vjerskim zajednicama. (...) U tom smislu, radujem se našem susretu... - odgovorio je premijer Abazović mitropolitu Mihailu.

Radujem se i ja njihovom susretu, a još više ću se radovati što skorijem ugovoru.

Ne može to na brzinu?

Može, može, samo neka prepišu ovaj sa SPC. I umjesto ovog "S" svuda napišu "C"...

I onda?

Onda ništa, svakom svoja preambula.

A imovina?

E, ona ostaje Srpskoj crkvi.

Dok kralj Milo ne poništi dekret kralja Aleksandra.

I ispravi greške priučenih boljševičkih i depeesovih geodeta.

* * *

Utorak, 5. jul - Odoh na parlamentarni kanal da čujem što pričaju o poskupljenju hrane i sječi šuma, kad tamo čas istorije:

- Pogledajte šta piše u zemljopisu kad se kaže da u Crnoj Gori živi 300.000 ljudi koji su svi Srbi istočno pravoslavne vjere - obnavlja gradivo Vladimir Joković.

Pogledali smo, ali ne u zemljopisima priučenih kraljevskih kartografa nego u zvaničnim popisnim knjigama Ministarstva unutrašnjih djela Knjaževine Crne Gore.

Rubrika za etničku/nacionalnu pripadnost - ne postoji! A prvi popis stanovništva u Crnoj Gori organizovan je 31. decembra 1909. godine isključivo po - religijskoj pripadnosti.

Od 317.856 stanovnika 94,38 posto čine - pravoslavni hrišćani, a ostatak - muhamedanci i rimokatolici.

- Pročitajte šta govori kralj Nikola svome tastu... - uporan je bio Joković.

U redu, pročitaćemo i to privatno obraćanje tastu Petru Vukotiću, ali da prije toga pročitamo - i to ovako javno, jer je bar zeru relevantnije - zvanično obraćanje predsjedniku SAD-a Vudrou Vilsonu.

Kako kaže sam kralj Nikola, pisao ga je "potaknut jedino interesima crnogorskog naroda"... Da se "obezbijedi zakonitost i iskrenost konsultovanja crnogorskog naroda"... Zato što je "srpska okupaciona vojska (...) izvršila invaziju na moju zemlju"...

Kad je lider SNP-a već navalio, da čitamo i kako je tu srpsku vojsku crnogorski kralj opisao američkom predsjedniku:

"Odmah po dolasku ovi uljezi objavili su aneksiju Crne Gore Srbiji..."

- Pogledajte šta pišu Petrovići - nije Joković odustajao, ali ja moram...

Dok ne nauči da su Crnogorcima Petrovići bili vladike i gospodari...

A ne đedovi i očevi...

* * *

Srijeda, 6. jul - Uh, dobro je, konačno je premijer objasnio otkud onakva preambula u temeljnom ugovoru. Prepisana je od Živka Andrijaševića, najcrnogorskijeg poznavaoca crnogorske istorije od cara Konstantina Porfirogenita naovamo.

Samo još da prepišu Jedinstvenu evidenciju i - kako Zakon nalaže - ugovor potpišu sa onim vjerskim zajednicama čije je sjedište u Crnoj Gori:

br. 17 - Mitropolija crnogorsko-primorska SPC (Cetinje).

br. 18 - Eparhija budimljansko-nikšićka SPC (Berane)

br. 19 - Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska SPC (Igalo)

br. 20 - Eparhija Mileševska SPC (Pljevlja)

* * *

Četvrtak, 7. jul - Hoće li i treća crnogorska vlada pasti zbog crkvenog pitanja - znaćemo sjutra.

Prvu pomiriteljsku najavu dan uoči sjednice iznio je Andrija Popović - da će odluka o temeljnom ugovoru vjerovatno biti odgođena.

Saglasna! Ali ne na sedmicu ili mjesec, nego sve dok se Crna Gora ne dozove pameti i izabere Vladu sa dvotrećinskom podrškom...

( Ratka Jovanović-Vukotić )