Njujork tajms: Stiven Pedok je i dalje potpuna enigma

Stiven Pedok (63) nije samo najveći masovni ubica vatrenim oružjem u modernoj istoriji SAD, on je i najveća misterija.

Još ne može ni da se nasluti zbog čega je te kobne noći u Las Vegasu, gradu grijeha, strijeljao 58 ljudi i ranio više od 500, prije nego što što se ubio, piše "Njujork tajms", a prenosi Tanjug.

"Njujork tajms" ga je nazvao "hodajućom kontradiktornošću": bio je kockar, ali nije volio mnogo da rizikuje, milioner koji je imao skupe kuće, a nije živio ni u jednoj od njih, volio je kazino i život na visokoj nozi, a hodao je odrpan i vozio poluraspali karavan, nije koristio Fejsbuk i Tviter, ali je 25 godina proveo zureći u ekrane poker-aparata.

"Volio bih da mogu da vam kažem da je Stiven bio grozni gad. Ali, ne mogu to da izgovorim, jer to nije bio on. Moramo da saznamo šta mu se dogodilo", rekao je Erik Pedok, mlađi brat ubice iz Las Vegasa.

Sin pljačkaša banke i sekretarice, Pedok je odrastao u Južnoj Kaliforniji, u porodici niže srednje klase.

Još od ranog doba fokusirao se na sticanje apsolutne kontrole nad svojim životom, kako ne bi morao ni od koga da zavisi, promijenio je nekoliko poslova za koje je smatrao da će ga učiniti bogatašem, kaže njegov brat Erik.

"Radio je za poresku upravu jer je mislio da tamo leži lova, kako je rekao. Ispostavilo se da to nije bio slučaj. Zatim je otišao u avio-industriju, ali novca ni tamo nije bilo. Na kraju je ušao u nekretnine i tu počeo da zarađuje, baš ozbiljno", dodao je on.

Stiven Pedok bio je najstariji od četvorice braće koji su zajedno odrastali 50-ih godina. Njihov otac, Patrik Bendžamin Pedok, često je bio odsutan živeći svoj kriminalni život.

Njegov dosije bio je podebeo: od prevara sa čekovima, krađe kola, pa sve do pljačke banaka. Bio je čak na FBI listi najtraženijih begunaca. Agenti FBI su ga opisali kao strastvenog igrača bridža, krupnog čoveka sa dijagnozom psihopatije i potencijalnim samoubilačkim tendencijama.

Uprkos takvom djetinjstvu, Stiven Pedok je, za razliku od klasičnih masovnih ubica, odrastao u ambicioznog ali pristojnog momka. Počeo je da kupuje i renovira nekretnine u Los Anđelesu, a zatim da ih izdaje.

Bio je dobar stanodavac, davao je niske kirije, uredno odgovarao na žalbe stanara, rešavao njihove probleme, znao njihova imena i činio ih srećnim.

I novac je počeo da se sliva u njegove džepove, najprije je duplirao uloženu investiciju, a onda prošrio biznis na Teksas, gdje je 2012. prodao zgradu sa 110 stanova za 8,3 miliona dolara.

Sa uspjehom su došla i dva propala braka, oba kratka i bez djece. U međuvremenu je stekao i pilotsku licencu, kupio avion i letio s kraja na kraj Amerike, a onda je otrkio kockanje.

Ljudi koji su ga upoznali u tom periodu više ga ne opisuju kao prijatnog čovjeka, već kao arogantnog kockara sa snažnim osjećajem vlastite superiornosti i prije svega, veoma inteligentnog.

"Bio je veoma analitičan, čovjek od brojeva, znatno višeg mentalnog nivoa od mnogih kockara", rekao je Džon Vajnrajh, nekadašnji domaćin u jednom od kazina koje je Pedok posjećivao.

Omiljeni su mu bili poker aparati i koristio je posebne sisteme kako bi ih pobijedio. Prije nekoliko godina proveo je četiri mjeseca bez odmora kockajući se u jednom kazinu u Las Vegasu.

Analitičar tog kazina napravio je Pedokov profil, ocijenivši ga kao igrača koji ulaže srednje sume novca, nikada ne rizikujući previše. Najviše što je sebi dozvoljavao da izgubi u jednoj turi bilo je 100.000 dolara.

Misterija motiva Pedokovog ubilačkog pohoda i dalje muči sve koji su ga poznavali.

Stručnjaci iz kazina u Las Vegasu uvjereni su da masakr nije imao veze sa novcem. Bio je u priličnom plusu, u dobrim odnosima sa vlasnicima najvećih kockarnica u kojima je čak imao kreditni limit od 100.000 dolara, ali ga nikada nije u potpunosti koristio.

Čak i u smrti, Pedok je održao tu sliku analitičnog, skoro opsesivnog "čovjeka od brojeva". Nađen je mrtav, sa sve rukavicama koje je često nosio kako bi zaštitio osjetljivu kožu.

Ubio se prije nego što je policija upala u sobu na 32. spratu "Mendelej bej" hotela, odakle je strijeljao svoje žrtve. Na stočiću pored njegovog tijela nađen je papir sa ispisanim brojevima.

"Šta ga je navelo da se udruži sa smrću zasad niko ne zna. Da li ga je detinjstvo sa ocem psihopatom konačno sustiglo? Da li je njegova inteligencija iznenada skrenula na stranputicu? Da li mu je 25 godina ispred poker aparata istopilo mozak? Možda nikada nećemo ni saznati", navodi "Njujork tajms".

( Vijesti online )