Buntovnik Nik Kirjos pred vimbldonsko finale: Nemiran sam, zamišljam kako pobjeđujem, kako gubim...
Kirjosov odnos sa Đokovićem je bio specifičan. Godinama je, u svom maniru, verbalno provocirao srpskog igrača, da bi u januaru, u jeku jedne od najvećih afera svjetskog tenisa – mučnog procesa deportacije Đokovića iz Australije – stao na njegovu stranu, a ne na stranu države u kojoj je rođen, pod čijom zastavom igra
“Želim da me pamte kao nekoga ko je uradio nešto na svoj način. Neko ko se nikada nije pridržavao pravila u koja društvo ili svijet tenisa žele da se uklopiš“.
Tako je prije nekoliko godina govorio Nik Kirjos, ekstremno talentovani i prilično kontroverzni teniser.
Buntovnik. Individualista. Čovjek slobodnog duha. Neobičan. Sve je to Australijanac grčkog porijekla.
I dugo su to bile riječi koje su se koristrile u pežorativnom smislu. Vrhunski talenat koji troši svoj dar. Zašto ne trenira više? Zašto ne igra više? Zašto nikada nije prošao četvrtfinale Grend slema? Zašto insistira na svojoj posebnosti? Zašto on ne voli tenis kao mnogi manje talentovani igrači os njega?
Sve su to bila pitanja koja su okruživala Nika. Za mnoge, a vjerovatno i za njega, dolazak do finala Vimbldona, gdje će se na centralnom terenu boriti protiv Novaka Đokovića, bio je dan za koji nikada nisu mislili da će doći.
Prije samo tri godine na Australijan openu bio je na vrhuncu krize i to mentalne, koja ga je gurnula na ivicu samoubistva.
“To je bio jedan od mojih najmračnijih perioda. Ako dobro pogledate, na mojoj desnoj ruci možete vidjeti tragove samopovređivanja. Imao sam samoubilačke misli i bukvalno sam se borio da ustanem iz kreveta, a kamoli da igram pred milionima. Bio sam usamljen, depresivan, negativan, upotrebljavao sam alkohol, drogu, odgurnuo porodicu i prijatelje. Osjećao sam se kao da ne mogu da pričam ili da nikome vjerujem”, kazao je Kirjos.
Izborio se...
“Ponosan sam što mogu da kažem da sam se potpuno preokrenuo i da imam potpuno drugačiji pogled na sve. Ne uzimam jedan trenutak zdravo za gotovo. Želim da budem u mogućnosti da dostignem puni potencijal i da se osmjehnem. Ovaj život je lijep”.
I dočekao je najveći trenutak u profesionalnom životu – finale na najvećoj sceni, protiv jednog od najboljih svih vremena.
Kirjosov odnos sa Đokovićem je bio specifičan. Godinama je, u svom maniru, verbalno provocirao srpskog igrača, da bi u januaru, u jeku jedne od najvećih afera svjetskog tenisa – mučnog procesa deportacije Đokovića iz Australije – stao na njegovu stranu, a ne na stranu države u kojoj je rođen, pod čijom zastavom igra...
Sada je njihova veza drugačija i snažna...
“Dopisivali smo se tokom turnira. Rekao mi je početkom sedmice: 'Volio bih da se sretnemo u nedjelju'”, otkrio je Kirjos.
„Sada definitivno imamo 'bromansu', što je čudno. Mislim da svi znaju nije bilo ljubavi neko vrijeme. Ali, i mislim da je taj odnos bio zdrav za naš sport. Mislim da uvijek bilo uzbuđenja oko nas, posebno kada smo igrali. Bilo je interesantno za medije, ljude koji su gledali”.
Priznao je i da je u neobičnom stanju pred finale.
“Nemiran sam, toliko je misli u mojoj glavi o finalu Vimbldona. Zamišljam sebe i kako pobjeđujem i kako gubim, o svemu mislim. Vidjećemo”.
( A.R. )