POZDRAV DOMOVINI
Guslarski rok never dajz
Baš kao i Bregović, prvi gitarista najpopularnijeg crnogorskog benda uvijek je znao da oslušne želje publike. Nakon gazimestanskog Vudstoka, prvi je shvatio da se publika vraća izvornom melosu, pa je pomiješao socijalističku gitaru sa sve glasnijim guslama i harmonikama
NAJVEĆI CRNOGORSKI BEND PRED PREKRETNICOM
Kada bismo crnogorsku politiku zamislili kao muzičku scenu SFRJ, Milo Đukanović bi mogao biti jedino - Goran Bregović. Ako bi krajnje neumjesno današnje političke partije poredili sa grupama koje su prodavale milionske tiraže i dobijale zlatne ploče, Demokratska partija socijalista bi bila Bijelo dugme.
U tom poređenju pripala bi im uloga metuzalema i majstora lakih nota, koje na okupu drži još samo neutaživa želja za novcem, visokim tiražima i prepunim halama. Muzički kameleoni, uvijek spremni da prate trendove i podilaze publici. Vladari top lista, koji decenijama prodaju novim generacijama slične pjesme i bez griže savjesti otpuštaju istrošene pjevače.
U takvom univerzumu, vijest o usponu nove nade koja bi mogla da sruši političko Bijelo dugme, odjeknula je jače od nastupa Slavka Kalezića na britanskom „X factoru“. Uspon novih zvijezda najavljen je u momentu kada se, tri decenije od prvog koncerta na platou ispred Skupštine, najveći crnogorski bend spremao za još jednu veliku turneju. Dvije godine nakon što je zajedničkim koncertom u Skupštini ugasio „Pozitivni talas“, sudeći po anketama, rodonačelniku guslarskog roka na crtu će izaći novoformirani boy bend.
Nosioci lakog pop zvuka, u kojem nema prepoznatljive tradicionalne note, objavili su obožavateljima da će nakon turneje po svim crnogorskim selima krenuti na vrh top liste. Kao i nekada Bijelo dugme, oslanjaće se na upornost prve zvijezde i hitove sa albuma prvijenca. Riješeni da zasjednu na tron ili budu one hit wonder.
Dok se crnogorska estrada smijala ili zamjerala zajapurenim mladićima, Prva gitara Crne Gore vjerovatno je već ušla u studio i počela pripreme za novi album ili makar proljećni hit. Svjestan da je već dugo na vrhu samo zahvaljujući slaboj ponudi konkurencije, crnogorski Bregović je sigurno počeo da razmišlja kako da zadrži zlatne ploče i pune hale. Orkestar za kredite i afere, u koji je vremenom pretvorio bend, moraće da ponudi više od Rafetovih sazlija i Ivanovih trubadura.
Baš kao i Bregović, prvi gitarista najpopularnijeg crnogorskog benda uvijek je znao da oslušne želje publike. Nakon gazimestanskog Vudstoka, prvi je shvatio da se publika vraća izvornom melosu, pa je pomiješao socijalističku gitaru sa sve glasnijim guslama i harmonikama. Prašeći guslarski rok, odolio je udarima cetinjskog pank pokreta koji je tražio posebnu muzičku scenu. Smanjujući zvuk gusala i izbacivši brkatog pjevača, obradio je najveće hitove prijestoničkih pankera i formirao domaću scenu, ali bez njih.
Prvi je, sredinom devedestih, shvatio i da strani producenti ne vole harmoniku, pa je u bend uveo „Rankove ruže“, koje su mu dale alternativni šmek. Stranci su produžili ugovor i kada je pristao da ispred sebe gurne manje popularne pjevače kojima ne smeta njegova sjenka. Iako su „Igor i momčići“ pojačali alernativne tonove i produžili život bendu, mladi pjevač izbačen je već nakon prvih gostovanja na koncertima poznatijih svjetskih zvijezda. Pokušaje da kontroliše bend, nakon decenija saradnje, platio je i glavni tekstopisac, koji danas pati od depresije i odbija da se vrati u domovinu. Od tada je na bini novi pjevač, kome je za sada dozvoljeno da publici ponudi i poneki svoj hit ili obradu nekog starog - poput Uspavanke za Radmilu V.
Za to vrijeme konkurencija je tražila svoj muzički izraz i nadala se da će se najveći crnogorski bend raspasti zbog umjetničkih razlika. Molili su boga da aktuelni pjevač zadrži mikrofon ili od vječitog frontmena zatraži još jedan album, nastavljajući da pjevaju stare hitove u pola glasa i bez tonaliteta. Ruže su predlagale formiranje „Novih fosila“, koje bi zajedničkim albumom i recikliranim stihovima tražili podršku stranih producenata, dok su „Dritanovi maljčiki“ pokušavali da sastave još jedan boy bend. Iako su proširili publiku miješanjem zapadnog i tradicionalnog zvuka, odlazak prve zvijezde benda, za „Kozake“ je značio povratak korijenima i koketirnje sa Novim primitivizmom. Od tada nastupaju u sudnicama ili na ulici pred odanom publikom.
Zbog toga sa nestrpljenjem treba očekivati izlazak crnogorskog Bregovića iz studija i novi album koji se najavljuje za kraj godine. Više nego u ankete o usponu novih zvijezda, treba se uzdati u kreativne razlike prvog gitariste i aktuelnog pjevača, koje bi mogle ugasiti rodonačelnike guslarskog roka. Ako nastave da pjevaju jednim glasom, nastaviće da pune hale i administraciju odanim fanovima, a nove nade i udruženi veterani moraće da se zadovolje pažnjom malobrojnih ljubitelja alternativnog zvuka.
( Samir Kajošević )