Nema više ljubavnih pisama
Prvi poštar u Crnoj Gori bio je Špiro Martinović, koji je poštu počeo da raznosi 1841. godine. Danas, Radiša kaže da on i njegove kolege čine sve da svoj posao obavljaju časno i pošteno
Svjetski dan pošte obilježava se 9. oktobra.
Reporter Televizije Vijesti proveo je radni dan sa Radišom Vešovićem koji ljudima donosi najrazličitije vijesti.
Nekad su one radosne, ponekad tužne, a nekad samo računi koje treba platiti.
On kaže da postoji posebna veza građana sa poštarima koji im godinama dolaze u domove, a plavu uniformu svi prepoznaju i rado je dočekuju.
"U ovom poslu nema baš toliko preciziranog radnog vremena tako da sve zavisi koliko taj dan ima posla toliko se radi, provede vremena na terenu. Naravno, najviše nam se obraduju ljudi kojima nosimo novčana dokumenta, penzioneri, socijalna davanja, a najmanje ovi kojima nosimo neke utužbe, pritužbe, javni izvršitelji koji su sve više prisutni", kaže Vešović.
Poštari rade padao snijeg, kiša, grijalo sunce, grmjelo ili sijevalo, stoga Radiša ističe da taj posao ne može svako da radi. Bez obzira na sve, pošta mora stići na odredište, a smisao za orjentaciju posebno je poželjan u ovom poslu.
"Meni se ovaj posao prije svega sviđa, sama sloboda i način rada koji ovaj posao traži. Nikad nijesam mogao sebe da vidim u četiri zida zatvorena da radim za nekim računarom i da moj radni dan tako prolazi, takav sam čovjek da zato i volim ovaj posao. Po meni, to bi trebalo da bude prvo jedna fleksibilna osoba jer rad sa ljudima iziskuje neke određene zahtjeve koje treba da imate kao čovjek i da ste naravno, prvo fleksibilni, i odgovorni".
Vešović priznanje da je ranije bilo lakše raditi ovaj posao jer su se ljudi umnogome promijenili. Dodaje da su ljubavna pisma, koja su se nekad mogla lako prepoznati, danas ipak toliko rijetka da su gotovo izumrla. Radiša navodi da biti poštar sa sobom nosi i niz zanimljivih situacija.
"Bilo je to za ovih 18 godina zaista dosta ali izdvojio bih jednu koja se desila kolegi kada je jedna Romkinja došla da traži penziju, poštar je rekao da je ta penzija isplaćena i onda su tražili da vide ko je potpisao taj ček i dosta je bilo nečitko, poštar je pitao gospođo, ima li nekog u vašoj porodici na slovo Z, a gospođa mu odgovara "Ima, Idriz"".
Prvi poštar u Crnoj Gori bio je Špiro Martinović, koji je poštu počeo da raznosi 1841. godine. Danas, Radiša kaže da on i njegove kolege čine sve da svoj posao obavljaju časno i pošteno.
( Nina Marković )