Dolar i euro skoro izjednačeni prvi put u 20 godina

Američki dolar se skoro izjednačio sa eurom dostigavši najveću vrijednost u posljednjih 20 godina. U utorak, 12. jula se za zajedničku evropsku valutu dobijalo 1,0003 zelenih novčanica jer investitori strahuju da će energetska kriza gurnuti privredu eurozone u recesiju.

Investitori su takođe zabrinuti jer sve veći broj kineskih gradova, uključujući komercijalni centar Šangaj, uvodi nova ograničenja za borbu protiv širenja lako prenosive podvarijante koronavirusa Omikron, BA.5.

Dolaru ide u prilog ta neizvjesnost, plus zabrinutost da bi američka inflacija mogla da dostigne novi, 40-godišnji maksimum u srijedu, 13. jula.

To bi moglo da podstakne dalje agresivnije povećanje kamatnih stopa, što bi ojačalo američku valutu, posebno nakon izvještaja prošlog petka o zapošljavanju u SAD koji je bio bolji od očekivanog smanjivši tako zabrinutost od recesije.

Za razliku od Federalnih rezervi (FED) Sjedinjenih Američkih Država (SAD), koje su u junu podigle kamatnu stopu najviše od 1994, Evropska centralna banka (ECB) nije povećavala troškove zaduživanja još od 2011.

Kako ističe Rubela Faruki iz High Frequency Economics, uprkos zabrinutosti zbog potencijalne recesije u SAD, "njihova ekonomija je na čvršćim osnovama u poređenju sa evropskom".

Analitičari japanske banke Mizuho rekli su da se pomijeranje ka paritetu eura i dolara dešava u trenutku kada je "recesija u eurozoni već ukalkulisana".

Na taj način se euro približava najnižoj vrijednosti nedugo nakon uvođenja u maju 2001. godine - 83,8 američkih centi.

Američki dolar – koji čini 60 odsto svjetskih deviznih rezervi - smatra se sigurnim utočištem u vremenima geopolitičkih turbulencija i poremećaja, započetih pandemijom koronavirusa, a zaoštrenih izbijanjem rata u Ukrajini.

Hoće li Rusija zavrnuti gas Evropi?

Porast cijena energije i prekid lanca snabdijevanja zbog rata u Ukrajini već su prijetili da Evropu gurnu u recesiju.

Ta zabrinutost je pojačana nakon što je ruski Gasprom u ponedjeljak, 11. jula, zatvorio na deset dana gasovod Sjeverni tok 1 kojim se transportuje ovaj energent na stari kontinent zbog, kako je obrazloženo, regularnog godišnjeg remonta.

Međutim, postoji bojazan da bi Moskva mogla da produži planirano održavanje u znak odmazde zbog evropskih sankcija.

Francuski ministar ekonomije i finansija Bruno Le Mer upozorio je prošlog vikenda da postoji velika šansa da Rusija tokom zime obustavi isporuke gasa starom kontinentu.

"Sve oči će biti uperene u to da li će se ruski gas vratiti preko gasovoda Sjeverni tok 1 nakon završetka održavanja sljedeće nedjelje", rekla je Kerol Kong, valutni strateg u Komonvelt banci Australije.

"U međuvremenu, mislim da će zabrinutost zbog potencijalnog zatvaranja dotoka ruskog gasa nastaviti da drži pritisak na kurs eura i dolara, što znači da će dolar nastaviti da jača", smatra Kong.

Ruska invazija na Ukrajinu krajem februara izazvala je strahove u vezi sa snabdijevanjem Evrope energijom, zbog čega je euro od tada oslabio za 12 odsto u odnosu na dolar.

Evropska unija je prije rata obezbjeđivala 26 odsto nafte i oko 40 procenata gasa iz Rusije i uprkos smanjenju uvoza posljednjh mjeseci i dalje su joj neophodne isporuke iz ove zemlje.

Visoke kamate podstiču dolar

Dolarov indeks, koji pokazuje kretanje vrijednosti ove valute u odnosu na ostalih šest najvažnijih svjetskih valuta, porastao je na 108.43, što je najviše od oktobra 2002.

Ključni razlog je drastično povećanje kamatnih stopa američke centralne banke u junu za 0,75 odsto nakon što je u maju zabilježena inflacija od 8,6 procenata, najviše od 1981. godine.

Procjenjuje se da će inflacija u junu biti još viša - 8,8 odsto - pa se, kako prenosi Rojters, očekuje da će FED podići kamatnu stopu za dodatnih 0,75 procenata drugi put zaredom na sjednici 26. i 27. jula. Fjučersi Fed fondova određuju svoje referentne stope na 3,50 odsto do marta iduće godine, sa sadašnje kamate od 1,58.

Ključni cilj Federalnih rezervi je obuzdavanje inflacije, smatrajući da je recesija, koju bi moglo da izazove podizanje kamata - manji rizik.

Pri tom se nada da se recesija može izbjeći jer procjenjuje da je američka ekonomija u dobrom stanju, te da su trenutni problemi izazvani poremećajima u globalnom snabdijevanju zbog pandemije i rata u Ukrajini, a ne slabih ključnih tržišnih parametara.

To potvrđuje i podatak od prošlog petka da je američko tržište rada i dalje relativno snažno sa nezaposlenošću od samo 3,6 odsto, što ostavlja prostor FED-u da poveća kamate.

Na taj način američke državne obveznice (dug) postaju atraktivnije kako za domaće, tako i strane kupce. Njihov iznos je dostigao 46 hiljada milijardi dolara 2021. godine, ili 39 odsto u odnosu na 119 hiljada miljardi koliko su vrijedjeli ovi papiri na globalnom tržištu, prema podacima Asocijacije industrije hartija od vrijednosti i finansijskih tržišta (SIFMA).

Geopolitičke i ekonomske turbulencije obeshrabrile su i kupovinu dionica, tako da je prva polovina ove godine bila najgora na američkoj berzi od 1970. godine, sa indeksom S&P 500 koji je dostigao vrhunac početkom januara i pao za skoro 21 odsto do juna, prenosi "Njujork tajms".

Zbog svega toga američki dolar je sigurno utočište - “vjerovatno više od zlata", kako je istakao Dejvid Džouns iz Capital.com.

Zašto ECB ne diže kamate?

S druge strane, Evropska centralna banka najavila je tek za jul dizanje kamatne stope i to samo za 0,25 odsto, iako je inflacija dostigla u junu rekordnih 8,6 odsto - mnogo više iznad projektovanih dva procenta - a u septembru bi se moglo očekivati još jedno veće povećanje, kako je nedavno najavio Ignacio Visko, član Upravnog savjeta ECB-a.

Postavlja se pitanje zašto Evropska centralna banka ne reaguje odlučnije?

Standardna ekonomska doktrina sugeriše da slabljenje valute ide u prilog izvoznicima, u ovom slučaju prije svega Njemačkoj kao najjačoj evropskoj ekonomiji i jednom od najvećih svjetskih izvoznika, jer je roba koja se prodaje konkurentnija na globalnom tržištu.

Međutim, problem je što Njemačka uglavnom uvozi sve skuplju energiju, koja se obračunava u dolarima, pa je u maju po prvi od 1991. zabilježila spoljnotrgovinski deficit, tako da nema koristi od "jeftinog" eura, kao nakon finansijske krize 2008.

Slab euro je razotkrio ključno ograničenje sa kojim se suočava Evropska centralna banka jer bi podizanje kamatnih stopa bilo skopčano sa rizikom da znatno poskupe troškovi zaduživanja članica eurozone na perferiji, kao što su Grčka i Italija.

Nedavno su kamate na desetogodišnje italijanske obveznice premašile četiri odsto, po prvi put nakon 2014. godine.

Dženifer Mekeun iz Capital Economicsa je kazala za "Blumberg" da će Evropska centralna banka morati da pronađe način kako da praktično primijeni najavljeni mehanizam tako da to ne dovede do pretjeranog rasta troškova zaduživanja članica sa slabijom ekonomijom, a da istovremeno može da povećava kamatne stope kao odgovor na visoku inflaciju.

"Ljudi bi često rekli da je slabiji euro dobar za izvoz. Ali u ovom trenutku to se smatra više negativnim. To povećava pritisak na inflaciju jer je uvezena, što ECB zaista ne želi", ocjenjuje Mekeun.

Skoro polovina robe koja se uvozi u eurozonu fakturiše se u dolarima, u poređenju sa manje od 40 odsto u eurima, prema evropskom statističkom zavodu, Eurostatu.

"Uvezena roba postaje manje konkurentna i stoga je skuplja, što podstiče inflaciju i podriva kupovnu moć domaćinstava," rekla je za AFP Izabel Mežan, profesorka na pariskom Sciences Po.

Specifičan efekat pada eura u odnosu na dolar je da će "nanijeti problem evropskom turizmu, posebno onima koji putuju u Sjedinjene Države", rekao je ekonomista BNP Paribas Vilijam De Vijlder.

Uticaj jakog dolara na američku i svjetsku ekonomiju

Jak dolar znači da će roba koja se uvozi u SAD biti jeftinija.

"To nam zapravo pomaže u rješavanju problema inflacije, jer što je dolar jači, to su niže uvozne cijene", rekao je Vasilij Serebrjakov, devizni strateg u UBS-u.

Ali, jak dolar može štetiti američkim izvoznicima i domaćim kompanijama koje posluju u inostranstvu prilikom transfera profita u zemlju.

Za ostatak svijeta, efekti su dvoznačni. S jedne strane, SAD, koje su najveći uvoznik, kupovaće dodatne količine, što ide u prilog zemljama izvoznicama. S druge, roba koju zemlje širom planete kupuju postaje sve skuplja. Proizvodi kao što su nafta, gas, nikl i drugi metali, indeksirani su u dolarima, tako da će morati da ih skuplje plaćaju.

"Na ekonomije u razvoju koje su uvoznici roba, kao što su Kina i Indija, poseban uticaj će imati viša cijena energenata u dolarima", rekao je Alan Robinson, potpredsjednik RBC Wealth Management-a.

Zašto je nafta sada skuplja nego 2008?

Tipično, jak dolar znači niže cijene roba - i obrnuto. To, kako navodi Blumberg, djeluje kao "amortizer" za globalnu ekonomiju, pri čemu jedno nadoknađuje drugo, što je posebno važno za siromašnije zemlje svijeta koje plaćaju uvoz u američkoj valuti.

To je bilo paradigmatično tokom krize 2008. Tada je cijena nafte tipa Brent porasla na najviši nivo od 147,50 dolara za barel, opterećujući finansije mnogih država. Ali, iste godine, američki dolar je pao na rekordno nizak nivo u odnosu na valute glavnih američkih trgovinskih partnera (1,6 dolar za euro), ublažavajući tako udar zbog skupe nafte.

Čini se da je taj istorijski odnos cijena nafte i dolara sada prekinut. Nafta je poskupila za 70 odsto u protekloj godini i trenutno se prodaje za nešto iznad 100 dolara po barelu. Istovremeno, dolar se skoro izjednačio sa eurom.

Iako je nafta Brent oko 30 odsto ispod maksimuma iz 2008. godine, prodaje se po rekordnoj cijeni iskazano u lokalnim valutama zemalja koje čine otprilike 35 odsto svjetske potražnje za naftom.

Indija, treći po veličini potrošač nafte u svijetu iza SAD i Kine, plaća oko 45 procenata više nego prije 14 godina zbog nagle depresijacije svoje valute rupi u odnosu na dolar, dodaje "Blumberg".

Jak dolar takođe predstavlja problem za druge zemlje koje moraju da servisiraju dug u američkoj valuti.

Danas su, međutim, mnogi regioni tržišta u razvoju u odličnom fiskalnom stanju, sa dosta deviznih rezervi. Izvoznici energije, prije svega sa Bliskog istoka, zatim đubriva, hrane i metala, kao što je slučaj sa većim dijelom Latinske Amerike, zapravo imaju koristi od ovakve situacije, naglašava Liza Šalet, glavna direktorka za investicije u Wealth Management-u.

'Naša valuta, vaš problem'

Od ukidanja zlatnog standarda i kraja Bretonvudskog sistema 1971, dolar je svjetska rezervna valuta. Tada je na sastanku najvećih svjetskih ekonomskih sila, američki ministar finansija Džon Koneli šokirao svoje kolege izjavom da je dolar "naša valuta, ali vaš problem".

SAD su u to vrijeme željele jeftiniji dolar, primoravajući druge da revalorizuju svoje valute, podsjeća "Blumberg". Pola vijeka kasnije, globalna ekonomija se suočava sa suprotnim izazovom: dolar je na 20-godišnjem maksimumu u odnosu na druge glavne valute, stvarajući ogroman problem za sve van SAD koji kupuju robu denominiranu u dolarima.

Čak je i cijena čaja, suštinski britanskog napitka, indeksirana u američkoj valuti, a ne u funtama.

To stvara krizu platnog bilansa u mnogim zemljama uvoznicama nafte, posebno u Africi, Latinskoj Americi i Aziji. Malavi, jedna od najsiromašnijih nacija u Africi, nedavno je devalvirao svoju valutu za 25 odsto u jednom danu.

Šri Lanka, jedna od najsiromašnijih azijskih zemalja, nalazi se na ivici ekonomskog kolapsa.

"Podjela između prosperitetnih i zemalja koje imaju nižu sposobnost plaćanja robe postaje izuzetno oštra," rekao je Majk Miler, šef odjeljenja za Aziju u Vitol grupi, najvećoj svjetskoj kući za trgovinu naftom.

Čak i oni koji sebi mogu priuštiti da plaćaju visoke cijene u lokalnoj valuti, kao što su Evropa i Japan, trpe povećane inflatorne pritiske.

Može li dolar da krahira?

Kritičari SAD-a smatraju da je dolar privilegovan na globalnom tržištu. Tako bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev tvrdi da Vašington svojim potezima "uništava povjerenje u svoju valutu".

Kao izazov za dolar u posljednjih nekoliko decenija navode se veliki trgovinski, budžetski i tekući američki deficit, zatim visoki javni dug, što bi u kombinaciji sa jačanjem drugih valuta, moglo da dovede do njegovog potiskivanja, pa čak i kraha.

Međutim, euro kao druga valuta po snazi, čini 20 odsto svjetskih deviznih rezervi, a kineski juan nešto iznad dva procenta. Kripto valute su se pokazale prilično nestabilnim.

Stoga, kako ističe Dejvid Džouns iz Capital.com, "svako ko očekuje pad američkog dolara ove godine bio je veoma razočaran jer je njegov indeks dostigao najviši nivo u posljednje dvije decenije."

"To je savršena oluja za američki dolar," dodaje Džouns.

Probijanje psihološke barijere "1:1"

Neki analitičari predviđaju da bi euro mogao da padne na 90 američkih centi ako Rusija eskalira krizu obustavom dodatnih isporuka gasa Evropi, piše "Blumberg". Od početka jula, trgovci opcijama klade se na 0,95 dolara za jedan euro.

Stratezi Dojče banke su izračunali da bi pad na 0,95-0,97 dolara odgovarao najvišim vrijednostima deviznih kurseva još od kraja Bretonudskog sistema.

Probijanje granice 1:1, bio bi psihološki prag za tržište. Prvi put je euro bio slabiji od dolara u decembru 1999. godine, ni godinu dana nakon njegovog nastanka.

Kao i sada, analitičari su tada ukazivali na povećanje razlike između prinosa na njemačke i američke obveznice i jači rast u SAD. Bila je to neka vrsta udara na ponos Evropljana, koji su zajedničku valutu doživljavali kao važan politički projekat i rivala dominantnom dolaru.

Danas se euro smatra jednom od ključnih svjetskih valuta za transakcije i rezerve, iako je postizanje pariteta i dalje simbolično. Trgovci valutama očekuju turbulencije oko nivoa 1:1, s obzirom da su milijarde eura i dolara investicija povezane sa tom velikom linijom u pijesku.

Sve učestalije recesije

Bez obzira na kurs dolara, te da li je recesija neminovna, investitori će vjerovatno morati da se pripreme za mnogo nestabilnija tržišta nego što su navikli u posljednjih 40 godina, rekli su stratezi BlackRock-a.

Decenijama je era "velike umjerenosti" izglađivala promjene u ekonomskom rastu i inflaciji i nagrađivala investitore koji bi kupovali vrijednosne papire i drugu imovinu kad god bi cijene padale, navodi AP.

Sada, sa ograničenjima proizvodnje što podstiču inflaciju, visok nivo duga koji opterećuje ekonomije i "hiperpolitizacija svega" što utiče na političke odluke, po ocjeni stratega BlackRock-a, treba očekivati veću nestabilnost i kraće vremenske periode između recesija.

( Radio Slobodna Evropa )