Prolaznost sve manja, a odgovora nema

Svega 11 odsto učenika iz romske i egipćanske populacije završilo je osmi razred u Osnovnoj školi “Božidar Vuković Podgoričanin” ove školske godine. Samo godinu ranije taj je razred uspješno prošlo njih čak 92,30 odsto. U školskoj 2019/2020. godini, kada je počela pandemija, prolaznost učenika iz ove populacije je u svim školama bila 100 odsto, kao i sve ostale djece, jer je Ministarstvo prosvjete (MP) te godine donijelo preporuke da zbog kovida svi prođu razred.

Stopa prolaznosti učenika romske i egipćanske populacije u 2021/2022. godini u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” opala je u svim ostalim razredima od četvrtog na više u odnosu na školsku 2020/2021. Tako je prolaznost u sedmom razredu sa 81,57 odsto, koliko je bila prošle školske godine, ove pala na svega 17,86 odsto, u šestom sa 88,13 odsto na - 22 odsto. U devetom - sa 100 na 45 odsto.

Prema riječima dekanice Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore Tatjane Novović, u kovid-19 okolnostima, već prisutne poteškoće dobile su nove dimenzije i učinile status ovih porodica i njihove djece još ranjivijim i komplikovanijim.

”Više je razloga za to - slabiji prihodi, neadekvatni uslovi života, nedostajuća digitalna pomagala za uključivanje učenika iz romske i egipćanske populacije u nastavu na daljinu.” O predškolskom kontekstu da i ne govorimo, koji je bio ‘manje važan’ za svu djecu. Stoga je i očekivano da rezulati učenja, i onako prilično upitni, budu još slabiji”, kazala je Novović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

I predstavnici OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin” za CIN-CG navode pandemiju kao glavni razlog loših rezultata. U ovoj školi, u naselju Konik u glavnom gradu, od ukupnog broja učenika, 50 odsto je iz ove populacije – njih 585.

Ta škola nije jedina u kojoj su podaci u vezi s uspjehom romskih i egipćanskih učenika zabrinjavajući.

”Prosječni krajnji uspjeh pogoršao se zbog mnoštva razloga: same onlajn nastave, nedostatka tehničkih sredstava – telefona, interneta, tableta za učenike, nedostatka mogućnosti praćenja onlajn nastave, kao i održavanja dopunske nastave i slično”, potvrdio je za CIN-CG i koordinator za prevenciju ranog napuštanja školovanja i profesor razredne nastave u OŠ “Radomir Mitrović” u Beranama Nikola Raičević.

U toj školi, u koju ide 154 učenika iz manjinskih populacija, dobrim se pokazao projekat mentorstva u saradnji sa NVO Mladi Romi, kojim već tri godine pomažu učenicima da savladaju gradivo. U prve dvije godine, mentorstvom su bili obuhvaćeni učenici osmog i devetog razreda, dok je ove školske godine, zbog nedostatka sredstava, projekat obuhvatao samo djecu devetog razreda.

U nekim školama, i pored neredovnog pohađanja nastave i nepostojanja uslova za praćenje časova, uspijevaju da završe razrede.

”Period pandemije korona virusa negativno je uticao na obrazovna postignuća svih učenika, a naročito na romske i egipćanske učenike. Iz tih razloga, škola je bila tolerantnija i popustljivija u svojim zahtjevima. S pojavom virusa i prelaskom na onlajn nastavu, najveći broj učenika romske nacionalnosti je bio vrlo malo uključen u nastavne aktivnosti”, kazali su CIN-CG-u iz OŠ “Milan Vuković” iz Herceg Novog.

Kako su još naveli, samo manji broj učenika iz ove zajednice nije imao digitalnu opremu i nije bio u prilici da ostvaruje kontakt s nastavnicima. “Ostali to jednostavno nijesu doživljavali kao obavezu i uglavnom nijesu izvršavali svoje zadatke. Njihovi roditelji nijesu doprinosili da se taj problem prevaziđe. Međutim, i u takvim okolnostima, svi učenici su uspješno završili razred”, napominju.

Iz OŠ “Mileva Lajović-Lalatović” u Nikšiću za CIN-CG su istakli da je opšti uspjeh ovih učenika u 2020. i kasnije - nešto bolji nego u prethodnim godinama. Nastavnicima je sugerisano da “prilikom vrednovanja postignuća planiranih ishoda učenja, u konačnu ocjenu, pored rezultata rada učenika koji se odnose na znanje, razumijevanje ili primjenu naučenog, treba uvrstiti učenikov trud, ažurnost da na vrijeme odgovori na postavljene zadatke, poštovanje dogovora i slično…”.

”Učenicima se pruža kontinuirana individualna podrška kroz organizaciju dopunske i dodatne nastave. Takođe, u saradnji sa NVO Mladi Romi, za učenike osmog i devetog razreda je obezbijeđena mentorska podrška u radu, a za učenike od šestog do sedmog razreda podrška nastavnika – tutora. Za učenike lošijeg imovnog stanja obezbijeđeni su mobilni telefoni i tablet računari, kako bi imali bolje uslove za praćenje onlajn nastave”, kazali su za CIN-CG iz ove škole.

Netransparentnost baze podataka MEIS škodi poboljšanju kvaliteta nastave

Iz mnogih škola s kojima je CIN-CG kontaktirao naglasili su da podatke o procentu uspjeha učenika iz ove populacije ne mogu direktno izdvojiti. Predložili su da se obratimo Ministarstvu prosvjete (MP), odakle je, kako su sugerisali, kroz njihovu MEIS bazu moguće dobiti ove podatke.

Iz tog resora CIN-CG-u, međutim, nijesu dostavili brojke koje pokazuju procenat uspjeha učenika u posljednjoj godini. Umjesto njih, proslijedili su one koji pokazuju koliko je njih upisalo i završilo osnovnu i srednju školu od 2016. do 2021.

Prema tim podacima u školskoj godini prije korone, 2018/2019, u osnovne škole u Crnoj Gori upisalo se 1.798 romskih i egipćanskih učenika, a završilo njih 89 odsto - 1.605. Naredne, 2019/2020, taj procenat je porastao na 97 odsto. U školskoj 2020/2021. od učenika koji su upisali razrede - njih 88 odsto ih je završilo. Za posljednju godinu u kojoj je, prema našem istraživanju, drastično pala prolaznost, MP još nema podataka.

Statistika za srednje škole, u istom vremenskom periodu, malo se razlikuje. Njih 77 odsto završilo je razrede u 2016/2017. godini. Sljedeće godine - 89 odsto. Prethodne školske godine, procenat je ponovo pao na 72 odsto.

”Pravo je pitanje čemu konkretno služi MEIS baza MP koja je apsolutno netransparentna. I ja sam pokušavala da iz nje dobijem neke podatke, ni poslije više zahtjeva nijesam uspjela”, kaže za CIN-CG direktorica Pedagoškog centra Crne Gore Biljana Maslovarić.

Ona je tokom svoje dugogodišnje prakse često radila s romskom djecom i osmišljavala i alternativne metode učenja.

”Romska i egipćanska djeca mogu da postignu sjajne rezultate. No, upitno je koliko se i na koji način raspolaže resursima koje ima nadležno ministarstvo. Na primjer, baza podataka MEIS-a trebalo bi da, između ostalog, pruži smjernice na koje sve načine možemo da poboljšamo kvalitet nastave, ne samo za romsku, već za svu djecu”, rekla je Maslovarić.

Iz Ministarstva CIN-CG-u nijesu odgovorili na pitanje da li i na koji način koriste MEIS informacioni sistem u svrhe procjene uticaja pandemije na obrazovani sistem u Crnoj Gori i kakve je to sve imalo posljedice na učenike/učenice i student/studentkinje.

”Da bismo dobili pravu sliku o efektima kovid-19 krize na obrazovanje neophodno bi bilo uraditi opsežnije, sistemski oblikovano istraživanje, s fokusom na više ključnih polja kako bismo imali detaljnije nalaze o konkretnim posljedicama izmijenjenog načina rada u obrazovnom sistemu tokom pandemije”, kaže dekanica Novović. “Kompletnija slika odnosila bi se na sve nivoe u obrazovnoj vertikali, na sva obrazovna polja, oblasti, predmete, na akademska postignuća, kao i na socio-emocionalne vještine i komunikacijske kompetencije učenika iz romske i egipćanske populacije”, ističe ona.

”Pitanje uticaja pandemije na obrazovanje je teško, gotovo nemoguće utvrditi jer je, pored pandemije koja sigurno jeste imala važnu ulogu u mnogim obrazovnim ishodima, postojao i značajan broj drugih uticaja”, kaže za CIN-CG članica Nacionalnog savjeta za obrazovanje i profesorica na Univerzitetu Crne Gore Dijana Vučković.

Utisak velikog broja profesionalaca u obrazovanju je, prema njenim riječima, da je pandemija privremeno onemogućila onakva obrazovna postignuća kakva su bila planirana i kakva bi vjerovatno bila i postignuta u uslovima direktne, redovne i potpune nastave.

Kako navodi, Zavod za školstvo (ZZŠ), Centar za srednje stručno obrazovanje (CZSSO) i Ispitni centar, nadležne institucije za realizaciju istraživanja, sprovodili su analize uticaja pandemije na sistem obrazovanja u Crnoj Gori. Ti rezultati će tek buti dostupni javnosti.

Vučković napominje da postoji i dio znanja, vještina, kompetencija koje je nastava na daljinu posebno razvila. “Riječ je prvenstveno o digitalnim kompetencijama, bez kojih ne bi bilo moguće organizovati rad. Smatram da su učenici, kao i njihovi nastavnici, vrlo značajno unaprijedili te vještine.”

Iz MP evidentirali 500 učenika van sistema

Možda su se i razvile neke vještine prilikom učenja na daljinu, ali bilo je i dosta izazova. Iako u MP ističu da su samo školi “Božidar Vuković Podgoričanin”, u saradnji sa HELP organizacijom i Telekomom Crne Gore, donirali 70 telefona u prvoj godini pandemije, iz uprave škole nijesu mogli da ostvare kontakt sa čak 100 učenika iz manjinskih populacija. A njih čak 500 bilo je potpuno nedostupno računajući ostale srednje i osnovne škole u Crnoj Gori.

I mnogim drugim školama, gdje uče romska i egipćanska djeca, donirani su telefoni i ostala pomagala za onlajn nastavu. “Ove akcije su značajno umanjile broj djece koja su bila van sistema. Između ostalog, dodjeljivali smo i stipendije za romske i egipćanske srednjoškolce/srednjoškolke u iznosu od 60 eura na mjesečnom nivou”, ističu iz ovog resora.

Od velike pomoći su, kako ističu, u prvom talasu pandemije bili i nastavnici mentori. Njih je u osnovnim školama bilo angažovano 36, a u srednjim 43.

Pristup internetu ima samo 54, a kompjuteru tek 15 odsto domaćinstava

”Budući da samo 54,2 odsto romskih i egipćanskih domaćinstava ima pristup internetu, a samo 15 odsto ima kompjuter kod kuće, velikom broju romske i egipćanske djece nije dostupno onlajn obrazovanje, čime se dodatno povećava rizik od njihovog isključivanja iz obrazovnog sistema i zajednice”, upozorava se u Izvještaju o brzoj procjeni socijalnog uticaja epidemije kovid-19 u Crnoj Gori.

Iz Fonda za obrazovanje Roma, otvorenog u okviru Fondacije za otvoreno društvo, očekuju da će se ionako visoka stopa napuštanja školovanja od 68 odsto među ovom djecom još povećati zbog uslova koji ih sprečavaju da učestvuju u nastavi na daljinu. “Najčešća prepreka s kojom se suočavaju romska djeca jeste nepostojanje pristupa struji ili internetu kako bi se povezali s programima na daljinu. Često nemaju kompjutere, televizore, štampače i drugo što je neophodno za učenje onlajn”, navodi se u informaciji Fondacije za otvoreno društvo “Romi u COVID-19 krizi” iz 2020. godine.

Istraživanja NVO Phiren amenca pokazala su da je, na uzorku od 360 roditelja koji imaju djecu školskog uzrasta, samo 13 odsto odgovorilo da ima i tehničku opremu i internet konekciju za praćenje nastave na daljinu (telefon, laptop, kompjuter). Ostalih 87 odsto ispitanih nijesu imali niti internet, niti tehničku opremu, dok neki nijesu imali dovoljno aparata za svu djecu u porodici.

”Zato se može zaključiti da mnogobrojna djeca iz romske zajednice nijesu mogla adekvatno da prate nastavu na daljinu. Romska naselja su bez potrebne infrastrukture kao preduslova za realizaciju nastave na daljinu”, kaže za CIN-CG izvršni direktor NVO Elvis Beriša.

Osim ovih tehničkih preduslova za uspješnu nastavu na daljinu, prema riječima Beriše, javljali su se još neki izazovi - poput izostanka podrške u učenju od strane roditelja, koje ni u redovnim okolnostima nema. “Roditelji su u velikoj mjeri nepismeni i bez potrebnog znanja da pomognu svojoj djeci u učenju. Ograničeno kretanje onemogućilo je i medijatorima da rade svoj posao i da redovno komuniciraju s porodicama i dostavljaju im potrebne materijale za učenje. Sve nabrojeno negativno je uticalo na kvalitet obrazovanja romske djece i dodatno ugrozilo ionako nizak nivo znanja s kojim ova djeca izlaze iz škole”, napominje Beriša.

Od 122 učenika devetih razreda nijedan nije bio odličan

Istražavanje NVO Mladi Romi za školsku 2019/2020. pokazalo je da, na uzorku od 122 učenika devetih razreda u Crnoj Gori, nema ni jednog odličnog učenika. Vrlodobar je samo jedan, dobrih ima 33, dok je dovoljnih 88. “Ukupan prosjek za ove učenike je dovoljan (2,23), što je posebno problematično za nastavak školovanja. Bez mentorske podrške i bez stipendije koje obezbjeđuje MP, broj učenika u srednjoj školi bi se značajno smanjio”, ističe direktor NVO Samir Jaha.

U minuloj školskoj godini bilo je aktivnih 115 srednjoškolaca, od kojih je samo jedno pohađalo gimnaziju, dok su ostali bili na smjerovima u stručnim školama. Prema saznanjima ove NVO, protekle školske godine nije bilo novih romskih studenata. U pojedinim gradovima nema ni srednjoškolaca, poput Berana, gdje se već pet godina nijedan pripadnik/pripadnica romske populacije nije upisao/upisala u srednju školu.

Glavne prepreke za djecu i mlade iz ranjivih grupacija u pogledu dostupnosti, redovnog pohađanja, učenja i napredovanja u obrazovanju su, prema riječima Jahe, udaljenost ustanova i nepostojanje organizovanog prevoza, ekstremno siromaštvo, predrasude, nedovoljno poznavanje službenog jezika, nedovoljna podrška porodice, izrazita nepismenost kod majki koje provode najveći dio vremena s djecom, neefikasnost timova za sprečavanje drop outa, nepostojanje tutorskog programa, neposjedovanje adekvatne tehničke opreme, neizgrađene radne navike…

”Kvalitet znanja djece procjenjujemo kao nedovoljno dobar za osnovnu školu, posebno djece u OŠ “Božidar Vuković Podgoričanin”. Poseban problem je propuštanje djece iz razreda u razred, a polovina djece koja završi osnovnu školu ne nastavlja dalje zbog osjećaja inferiornosti. I u srednjoškolskom obrazovanju smo primijetili propuštanja učenika kako bi se ispunila forma i završio razred, posebno u manjim sredinama.”

Nedovoljna podrška širom regiona

Regionalna analiza uticaja kovid-19 na Rome na zapadnom Balkanu, u okviru projekta “Integracija Roma” Savjeta za regionalnu saradnju, pokazala je da tri od četiri romska djeteta nijesu dobila pomoć tokom nastave putem interneta - ni od nastavnika, niti od drugova i drugarica iz razreda. “Stopa napuštanja škole je povećana za 11 odsto na regionalnom nivou, uglavnom zbog teške finansijske situacije porodica, jer je svaki drugi Rom prijavio smanjen prihod”, navodi se u ovoj analizi.

Oko 59 odsto ispitanika, prema istoj studiji, kazalo je da je pandemija uticala na njihove rezulate u školi. Njih oko 20 odsto napustilo je školu – zbog loše finansijske situacije.

”Uprkos odgovoru zemalja ZB na krizu u obrazovanju tokom trajanja pandemije virusa kovid-19, veći će biti udio učenika koji će doživjeti regresiju u stanje funkcionalne nepismenosti, a možda i u potpunosti odustati od školovanja. Prema procjenama, procenat učenika s ispod prosječnim postignućem u domenu čitalačke pismenosti porašće s trenutnih 53 na 61 odsto”, navodi se u izvještaju “Ekonomski i socijalni uticaj virusa kovid-19 s akcentom na obrazovanje” Svjetske banke (SB) iz 2020.

Trajni uticaj zatvaranja škola tokom pandemije pogoršao je i onako velike obrazovne razlike među djecom iz ove i opšte populacije, zbog nejednakog pristupa resursima i podršci, upozorava se i u izvještaju UNICEF-a “Obrazovni putevi u romskim naseljima” iz januara 2022.

Globalna kriza u obrazovanju ozbiljnija nego što se mislilo

Globalna kriza u obrazovanju ozbiljnija je nego što se mislilo, kaže se u istraživanju koje su sproveli UNESCO, UNICEF i SB. “U zemljama s niskim i srednjim dohotkom broj djece koja ne mogu da čitaju i razumiju jednostavan tekst do 10. godine porašće s oko 50 procenata prije pandemije na oko 70”, navodi se u izvještaju “Stanje u globalnoj krizi u obrazovanju: Put do oporavka”, koje je objavljeno 2021.

Istraživanje navodi da su u ruralnim djelovima Pakistana rezultati učenika od prvog do petog razreda opali iz matematike i iz čitanja. U Južnoj Africi, na primjer, učenici drugog razreda u osnovnim školama nazadovali su za čak 70 odsto u čitanju i matematici. Djeca iz osnovnih škola u Etiopiji savladala su samo oko 40 odsto gradiva iz matematike, a jaz u učenju između učenika iz urbanih i seoskih sredina se povećao.

U Brazilu, učenici su postigli tek 28 odsto gradiva, a rizik od napuštanja škola porastao je trostruko. U Indiji broj učenika trećeg razreda, u državnim školama, koji je sposoban da izvede jednostavnu operaciju oduzimanja pao je sa 24 odsto u 2018. na 16 odsto u 2020.

I u zemljama s visokim dohotkom, koje su brzo preduzele mjere kako bi ublažile posljedice pandemije, nazadovanje u učenju je značajno. U Holandiji, na primjer, osmonedjeljno zatvaranje škola rezultiralo je nazadovanjem u učenju od 20 odsto. U Švajcarskoj se pokazalo da su osnovci učili više nego dvostruko brže kada su pohađali škole, nego pri učenju na daljinu.

”Više od 370 miliona djece širom svijeta propustilo je školske obroke tokom zatvaranja škola, što je za mnoge bio jedini siguran obrok. Kriza mentalnog zdravlja među mladima dostigla je neviđene nivoe. Napredovanje u rodnoj jednakosti je ugroženo, a procjenjuje se da će zbog zatvaranja škola još 10 miliona djevojaka biti u opasnosti od ranog braka sljedeće decenije, ili u povećanom riziku od napuštanja škola. U zemljama s niskim i srednjim dohotkom, prema pesimističkim procjenama, očekuje se povećanje siromaštva i na 70 odsto”, upozorava se još u izvještaju UNESCO, UNICEF-a i SB.

Prvo ustanoviti štetu, pa planirati nadoknadu izgubljenog gradiva

Crna Gora bi, prema riječima dekanice Novović, prvo trebalo da ustanovi štetu koju je kovid-19 nanio svima u obrazovnom sistemu. “Kad je riječ o djeci iz romske i egipćanske populacije, posebno treba markirati slabe tačke, pa napraviti akcioni plan mjera za postepeno i valjano prevazilaženje uočenih problema”, objašnjava ona, dodajući da u tu svrhu mogu poslužiti radionice i seminari za djecu, roditelje, nastavnike, kao i neki modeli dopunske/dodatne nastave, praćene određenim pisanim uputstvima.

Obrazovni sistem morao bi, kako napominje Vučković, već od septembra naredne školske godine izvršiti procjenu kvaliteta i kvantiteta stečenih znanja, vještina i kompetencija, pa na osnovu nje planirati efikasnu nadoknadu onoga što se utvrdi kao propušteno ili nedovoljno usvojeno. Ona smatra da su nastavnici najkompetentniji i najpozvaniji, uz stručnu podršku ZZŠ i CZSSO, da izvrše takve procjene u svojim odjeljenjima. U suštini, kaže ona, početak naredne školske godine trebalo bi posvetiti upravo procjeni naučenog i nadoknadi nenaučenog kako se na učenje novog gradiva ne bi trajno odrazile posljedice nečega što je eventualno propušteno.

Te procjene su neophodne, jer mnoga djeca iz ove zajednice, završe osnovnu školu a ne posjeduju funkcionalnu pismenost, što im otežava nastavak školovanja i drži u začaranom krugu siromaštva.

( Andrea Jelić )