Luksuzni život u Crnoj Gori pod lažnim identitetima zamijenili zatvorom u Spužu

Kada su u predvečerje 3. septembra privatnim avionom sletjeli na tivatski aerodrom, crnogorske vlasti nisu ni slutile da se iza meksičkih pasoša na ime Roberto Niko De Leon i Natali Rose Perez Garsija zapravo kriju američki milioneri koje potražuje Federalni istražni biro (FBI), pokazalo je zajedničko istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i “Los Anđeles tajmsa”.

Nepune tri sedmice kasnije, De Leon je osnovao “Leon enterprajsis”, kompaniju koja je trebalo da se bavi vrijednim nekretninama. Kompanija registrovana na iznajmljeni stan u zgradi “Elena” u Porto Montenegru poslužila mu je da od tivatske jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova u decembru dobije jednogodišnju boravišnu dozvolu.

Višemjesečnu idilu “pokvario” je specijalni agent FBI Džastin Palmerton, koji je vidio da neko preko IP adrese na crnogorskom primorju u januaru pristupa jednom od bankovnih računa koje je biro označio sumnjivim. Crnogorske vlasti su na molbu američkih kolega počele da istražuju i ustanovile da se vjerovatno radi o američkim bjeguncima. Uz manje pehove, policija će 22. februara u jednom tivatskom frizerskom salonu prvo uhapsiti Garsiju, a nekoliko sati kasnije u Hotelu “Budva” lišiti slobode De Leona i njegovu pratilju, navodno britansku državljanku Isabelu Angelu Adamos.

Na osnovu fotografija, ali i otisaka prstiju potvrdiće da se iza De Leona zaista krije Ričard Ajvazjan, da je Garsija u stvari njegova supruga Marijeta Terabelian, a da je Adamos njihova rođaka Tamara Dadjan. Njih troje su dio kriminalne mreže koja je oštetila američki fond za suzbijanje posljedica koronavirusa za oko 18 miliona dolara. On je pred američkim sudom zbog toga u odsustvu osuđen na 17, njegova supruga na šest, a Dadjan, supruga njegovog brata Artura Ajvazijana, na gotovo 11 godina.

FBI je nudio 20.000 dolara za informacije koje bi dovele do hapšenja para.

Američke vlasti su od Crne Gore zatražile da se bjegunci izruče, do čega još nije došlo, jer je u toku postupak pred podgoričkim Višim sudom.

Na pitanje da li zna zašto su bjegunci izabrali baš Crnu Goru, načelnik Odsjeka Uprave policije (UP) za međunarodnu operativnu saradnju Dejan Boljević kazao je da je da ne zna.

“To je dobro pitanje, ali zaista ne znamo. Prema informacijama koje smo dobijali prilikom traganja za njima, nijesu imali lokalne kontakte ili nešto slično. Ima dosta informacija o poslovnim mogućnostima kada su u pitanju nekretnine ovdje u Crnoj Gori. Možda zato”, kazao je on prilikom susreta sa novinarima. Dvoje od troje bjegunaca su godinama u Kaliforniji bili uključeni u posao s nekretninama.

Pomoć izvukli i na preminulog tasta

Roberto i Natali nijesu jedini lažni identiteti koje su koristili supružnici. Kako je pisao “Los Anđeles tajms”, prilikom presijedanja na aerodromu u Majamiju u oktobru 2020. godine, carinici su zaustavili Ajvazijana i Terabelian, pretresli njihov prtljag i telefone.

Ajvazijan je kod sebe imao kreditne kartice na ime Julija Žadko, a Terabelijan jednu na ime Viktorija Kauičko. FBI je mjesecima pokušavao da utvrdi ko su Žadko i Kauičko – analizirajući bankovne račune, prateći osumnjičene, ali i preturajući po otpacima.

Nekoliko dana nakon što je američki Kongres odobrio 2,2 biliona dolara vrijedan program pomoći manjim preduzećima, Žadko se prijavio za 112.000 dolara zajam za firmu “ Top Quality Contracting”, a Kauičko je dan kasnije zatražila 150.000 dolara za kompaniju “ Journeyman Construction “. Grupa je do avgusta iste godine zatražila čak 151 zajam za fiktivne (shell) kompanije u Los Anđelesu za koje su korišteni lažni identiteti, lažirane poreske prijave i platne liste. Fiktivne kompanije navodno su se bavile raznim biznisima, kao što je berbernica, automahaničarska radnja, juvelirnica i sl.

Američki sud je u junu prošle godine proglasio osam članova kriminalne mreže krivim. Brat Ajvazijana, Artur Ajvazijan, na sudu je kazao da je za sve kriva njegova supruga Tamara Dadjan. Prilikom pretresa u njenoj kućnoj kancelariji istražitelji su našli veliki broj lažnih identifikacionih dokumenata i dozvola, kao i čekova i kreditnih kartica na izmišljene identitete.

Artur Ajvazijan je kazao sudu da je pitao suprugu da li može da se prijavi za vladinu pomoć, jer je pandemija negativno uticala na njegov prevoznički biznis. Ona je, kako je ispričao, rekla da može i da će ona to urediti umjesto njega.

Tokom sudskog proces ispotaviće se da su njegova supruga i brat bili glavni u osmišljavanju plana kako da izvuku novac iz fonda. Oni su samo jedni od mnogih koji su zloupotrijebili fond za pomoć u suzbijanja posljedica pandemije koronavirusa.

Grupa je često koristila imena ljudi iz istočne Evrope, čiji su identiteti ukradeni sa viza osoba koje su studirale u SAD, kazao je tužilac poroti tokom suđenja. Na njihova imena otvarani su bankovni računi, ali su korištena i u prijavama za zajmove koje je dijelila američka vlada.

Revizori su primijetili da su različite kompanije iz ovog lanca podnosile istovjetne radne liste, tvrdeći da imaju osam, 11 ili 22 radnika, ali i da su drugi detalji slični.

Ajvazijan i Dadjan su često jedno drugome slali fotografije lažnih aplikanata. “Jesi li već jednom koristio lice ovog lika?” glasila je jedna od tekstualnih poruka koje je Dadjan slala Ajvazijanu. Takođe su se šalili na račun korištenja identiteta jednog preminulog muškarca iz njihove domovine Jermenije. “Hajde, ova budala je umrla na jermenskoj zemlji”, napisala je Dadjan.

Ajvazijan je čak koristio identitet preminulog tasta, Nazara Terabeliana. Pet dana nakon što je umro u julu 2020, ime tasta našlo se na listi aplikanata za više od 500.000 dolara za fiktivnu kompaniju “Mod interiors”, koja ima isti naziv kao jedna firma koja zaista postoji. Dio novca korišten je za plaćanje računa za sahranu Terabaliana.

Porodica je novac koristila za luksuzan život, između ostalog na kupovinu dijamanata, “roleks” staova ali i nekretnina u Los Anđelesu, među kojima je i zalog za 3,25 miliona dolara vrijednu kuću ali i još dvije, od kojih je jednu, ispostaviće se po računima za komunalije, koristila majka Terabelian.

Nakon što su uhapšeni u Majamiju, Terabelian je iz pritvora obavila dva poziva gdje je na engleskom i jermenskom razgovarala sa nepoznatim osobama, a u jednom od poziva je kazala: “Pokušaj da očistiš kuću što je bolje moguće. Očisti sve”, navodi se u dokumentima, što je jedan od dokaza da je i iz zatvora nastojala da prikrije dokaze.

Agenti pod punom orpemom su upali kasnije na imanje Terabelian, koja je, kada je primijetila oklopna vozila, bacila u grmlje kesu sa oko 450.000 dolara u gotovini.

Prekinuli nanogice, ostavili djecu, ali ne i psa

Bračni par Ajvazijan i Terabelian je do izricanja presude boravio u kućnom pritvoru, odnosno nosio nanogice. Pet dana prije nego što će sletjeti u Crnu Goru, oni su presjekli nanogice, ostavili oproštajno pismo za svoje troje maloljetne djece i pobjegli. Vjerovalo se da su se preko Meksika zaputili za rodnu Jermeniju, koja nema sporazum o izručenju sa SAD.

”Moramo da vas napustimo jer nemamo drugih opcija” i “ovo nije zbogom već kratak predah jedni od drugih”, navodi se u pismu u koje je CIN-CG imao uvid.

Ostavili su troje djece, ali su sa sobom doveli psa. Pas je sa njima došao u Tivat “cesnom C650” mađarske kompanije “JetStream Air”, koji je početkom septembra sletio sa lisabonskog aerodroma “Humberto Delgado”. Potvrda o ovom letu dobijena je od Aerodroma Crne Gore.

Osim stana u Porto Montenegru, iz policije su kazali da su iznajmili još jedan u blizini, ali i vilu sa bazenom na 10 minuta hoda udaljenosti u tivatskom naselju Donja Lastva. Villa Lastva, koja se nalazi na samoj obali mora, bila je iznajmljena od novembra do maja. Cijena ove vile za samo jednu sedmicu iznosi i više od 4.000 eura, vidjeli su novinari na portalu Booking.com, koji je specijalizovan za iznajmljivanje smještaja.

Nije poznato zbog čega su im bile potrebne tri skupe nekretnine, ali se vjeruje da su namjeravali da ih koriste u slučaju da im se pridruže drugi članovi porodice.

Da su planirali duže da ostanu u Crnoj Gori sugeriše i to što su u kontejnerima preko Luke Bar pristigla dva skupa automobila, a koji su poslije hapšenja prvo bili ispred zgrade tivatske policije, a zatim Uprave za katastar i državnu imovinu - crni “BMW” i “rendž rover”. “Vozila se i dalje nalaze na čuvanje kod Uprave na lokaciji parking prostor za skladištenje privremeno i trajno oduzetih vozila”, kazali su Uprave za CIN-CG.

Tokom istraživanja, novinari CIN-CG i “Los Anđeles Tajmsa” razgovarali su sa više komšija ali i desetak radnika u Porto Montenegru.

Jedan od njih prisjetio se da se Terabelijan pred novogodišnje praznike raspitivala kako može nabaviti pravu, a ne plastičnu jelku. “Bila je veoma prijatna”, kazala je jedna sagovornica, nakon što su novinari pokazali njenu fotografiju iz američkog pritvora. Terabelijan je, kažu, davala i izdašne bakšiše, pa je jedan trgovac kazao kako se šalio sa kolegama da tako visoke napojnice rijetko stižu od ljudi čiji je novac stečen teškim radom.

Propust sudije doveo do bijega Dadijan

Tri mjeseca nakon što su njeni rođaci stigli u Crnu Goru i opušteno živjeli sa svojim lažnim identitetima, početkom decembra prošle godine sud u Kaliforniji osudio je Dadjan na 10 godina i 10 mjeseci robije. Mada je tužilaštvo tražilo da ona odmah počne služenje kazne, navodeći “visoku vjerovatnoću” da će pobjeći kao dvoje rođaka, sudija je odlučio da joj da rok od 30 dana da se prijavi za služenje kazne.

Umjesto nanogice, ona je dobila naredbu da se periodično javlja tužilaštvu putem mobilne aplikacije sa tehnologijom prepoznavanja lica. Rok za početak služenja kazne za nju i supruga, od kojeg je bila rastavljena, bio je 28. januar u podne. Suprug se prijavio da služi kaznu, a ona je četiri minuta po probijanju roka nazvala nadležnog službenika i obećala da je na putu. Zatim je, prema dokumentima FBI u koja je CIN-CG imao uvid, ostavila telefon u kancelariji advokata i pobjegla iz zemlje.

Ona je ostavila dvije maloljetne ćerke, a desetak dana kasnije sletjela je u Podgoricu iz Beča, redovnom linijom kompanije “Austrijan”, koristeći britanski pasoš na ime Isabela Angela Adamos.

Za razliku od rođaka, ona neće dugo uživati u čarima crnogorskog Primorja.

Crnogorska policija je, nakon što je potvrdila identitet para, u utorak 22. februara prvo otišla na adresu vile u Donjoj Lastvi. Prema više izvora, policija je došla ispred vile i kada su stupili u kontakt sa Ajvazijanom, kazao im je da će im dati potrebna dokumenta samo da se navodno pobrine za psa. Dok je policija čekala pred kapijom, Ajvazijan je, prema riječima više osoba koji su vidjeli snimak sa sigurnosnih kamera, skočio sa sprata kuće i pobjegao pored bazena kroz zadnje dvorište na magistralni put.

Policija je zalud čekala i nakon nekog vremena krenula prema stanovima. Tamo su prvo u Portu lišili slobode muškaraca koji je šetao psa, vjerujući da je riječ o Ajvazijanu. Ispostaviće se da je u pitanju mještanin koji je bio plaćen za povremenu brigu o njihovom kućnom ljubimcu.

Policija je u međuremenu došla do saznanja da je Terabelian u jednom frizerskom salonu, ali je osoblje navodno spriječilo službenike da uđu bez naloga. Međutim, ona je kasnije uhapšena.

Govoreći o ovom hapšenju, načelnik Odjeljenja UP međunarodnu operativnu saradnju Dejan Boljević kazao je da informacije o kretanjima ove grupe nijesu dobili samo korsteći savremene tehnologije, već i sa terena od mještana.

“Nekad treba izaći malo na teren, porazgovarati sa ljudima i možete saznati ponešto. Ne zaboravite da je Tivat veoma mali grad. Svako svakoga zna u Tivtu. I kada se nešto dešava na ulici, svi su zainteresovani da vide šta se dešava. U Los Anđelesu možda ne znaš ko su ti komšije, ovdje znaš šta imaju za ručak,” pojasnio je on kako su došli do informacija o frizerskom salonu.

U trenutku hapšenja, Terabelian nije kod sebe imala samo lažni meksički, već i britanski pasoš. Interpol je u međuvremenu kazao crnogorskoj policiji da postoji vjeorvatnoća da i njen suprug posjeduje britanski pasoš.

Kroz samo nekoliko sati, policija će saznati da se Ajvazijan koristeći taj pasoš prijavio u hotelu “Budva” u crnogorskoj metropoli turizma. Ajvazijan i Dadijan će biti uhapšeni oko 2.15 poslije ponoći u hotelskoj sobi.

Dadjan je, ispostaviće se, bila iznenađenje za crnogorsku, ali i za američku policiju. “U tom trenutku nismo znali ko je treća osoba, jer smo imali informacije samo o njih dvoje. Lišili smo je slobode. Znali smo da svi imaju britanske pasoše, a priveli smo je kako bisno izvršili provjeru identiteta. Na osnovu tog pasoša, ona nije bila tražena osoba”, kazao je Boljević.

Dodao je da su provjeravali identitet preko FBI ali i interneta, a da je Dadjan u pitanju potvrdili su na osnovu fotografija koje su bile objavljene u medijima.

Ajvazijan, Terabelian i Dadjan nalaze se u spuškom zatvoru, a prema informacijama Boljevića, svi troje su u međuvremenu osuđeni za krivično djelo posjedovanja falsifikovanih isprava.

Za to je Dadjan osuđena na četiri mjeseca pred kotorskim Osnovnim sudom. Sudu je, prema dokumentu u koji smo imali uvid, kazala da je bila prinuđena da dođe u Crnu Goru jer je njen život bio ugrožen, da je ovdje imala samo jednog prijatelja a da nije imala porodicu ili biznis, kao i da je svoju odbranu izmijenila u odnosu na onu pred tužilaštvom jer njena branjenica nije govorila engleski jezik.

Prema nezvaničnim saznanjima, njeni roditelji nalaze se u Crnoj Gori, iščekujući odluku o izručenja.

Postupak o izručenju ove trojke je pred podgoričkim Višim sudom. Sudija za istragu Suzana Mugoša odredila je ekstradicioni pritvor za Ajvazijana i Terabelian koji može trajati do šest mjeseci, a koji se na zahtjev SAD može produžiti za još dva mjeseca, navodi se u odgovoru Suda.

Ajvazijan je tražio politički azil, koji će, pretpostavlja se, teško dobiti. Njegova supruga, međutim, je u procesu pristala na izručenje.

”Predmeti su još uvijek u radu, pred krivičnim raspravnim vijećem ovog suda, dakle nije donijeto rješenje o ispunjenosti uslova za izručenje imenovanih lica”, kazala je za CIN-CG Marija Raković iz Višeg suda.

To je potvrđeno i iz Ministarstva pravde, jer će konačnu odluku o izručenju donijeti ministar Marko Kovač. Pomoćnik ministra za međunarodnu saradnju Sreten Jakić kazao je za CIN-CG da Ministarstvu nisu dostavljene odluke suda u ovim slučajevima.

”Postupci izručenja smatraju se najsloženijim predmetima u okviru međunarodne pravne pomoći i Ministarstvo pravde ulaže sve napore da, u skladu sa domaćim propisima i međunarodnim standardima u ovoj oblasti, ostvari saradnju sa nadležnim organima Crne Gore i državama po čijim zahtjevima za izručenje se postupa”, kazao je Jakić.

Na pitanje da li vjeruje da je Crna Gora dobro mjesto da se krije od pravde, Boljević poručuje da je ova država “premala zemlja za skrivanje”. “Sa svim ovim hapšenjima, pokušavamo da predstavimo Crnu Goru kao zemlju u kojoj bjegunci nijesu dobrodošli. Imamo odličnu statistku kada je u pitanju hapšenje bjegunaca. To je način kako možemo spriječiti da neko pomisli da je Crna Gora sigurno utočište osobama za koje se traga. Do sada smo našli svakog ko se krio u Crnoj Gori,” kazao je on prilikom susreta sa novinarima.

Ostaje nepoznato gdje su završili silni milioni ove grupe, pokradeni iz američkih fondova, ali nam je rečeno da se i o tome vodi istraga sa partnerima iz SAD.

Originalni pasoši, sa promijenjenim podacima i slikama

Američki bjegunci koristili su prave pasoše, ali u kojima su promijenjene fotografije i lični podaci, zbog čega nijesu nigdje djelovali sumnjivo, kazao je Boljević.

Na pitanje da li sumnjaju kako su njih troje došli do takvih pasoša, Boljević je pojasnio da postoje stručnjaci koji se bave tom vrstom zlouptrebe dokumenata na tržištu kriminala.

”Specijalizovani su za tako nešto. Koriste različite hemikalije i druge stvari kako bi uklonili stare informaicije, a zatim uz pomoć štampača ili drugih mehanizama štampaju nove podatke na originalnim dokumentima. To su bila uvjerljivo urađena dokumenta, ali smo u saradnji sa Interpolom Mančester i Interpolom Meksiko ustanovili da su falsifikati,” kazao je on u razgovoru sa novinarima.

Dahlan dobio pasoš, iako se smatra bjeguncem

Mnogi bjegunci od pravde u Crnoj Gori traže utočište.

Troje američkih bjegunaca samo su obični presupnici u poređenju sa visokim zvaničnicima različitih zemalja osuđenih za korupciju, koji su ovdje ne samo nalazili utočište i poslove, već i dobijali državljanstva.

Tako su mediji prije više godina pisali da je biro predsjednika Palestine Mahmuda Abasa saopštio da je novac koji su Mohamed Dahlan i Mohamed Rašid koristili za investicije u Crnoj Gori vjerovatno pronevjeren iz njihovih javnih fondova.

Dahlan je bio ministar bezbjednosti u jednoj bivšoj palestinskoj vladi, a Rašid savjetnik pokojnog lidera Jasera Arafata. Abas je Dahlana optuživao i da stoji iza ubistva Arafata.

Iz biroa palestinskog predsjednika su tada ukazali da je za njih neprihvatljiva odluka crnogorske vlasti da 2012. godine dodijeli državljanstvo Crne Gore Dahlanu, koji je, istakli su tada, u odsustvu osuđen na višegodišnju kaznu zatvora u svojoj matičnoj zemlji.

Počasni državljanin 2009. godine postao je Taksin Šinavatra, nekadašnji premijer Tajlanda koji je u svojoj državi bio proglašen krivim za korupciju, a nekoliko godina kasnije i malezijski državljanin Vei Seng Pu, koji je bio hapšen u Las Vegasu zbog organizovanja ilegalnog klađenja.

Svi oni su imali poslove i registrovane firme u Crnoj Gori.

( Miloš Rudović )