Bajden pokušava biti graditelj, dok demokrate žude za borcem

U 2020. Joe Biden se dopao biračima jer je bio mnogo toga što Donald Trump nije: običan čovjek s radničkim korijenima; suosjećajna očinska figura; iskusan državnik i kvalificirana odrasla osoba. Njegov slogan “Izgradimo ponovo bolje“ bio je dosadna, ali informativna deklaracija da će popraviti stvari koje su uništene tokom Trumpove vladavine. To je uključivalo ekonomiju, naravno, ali i političku stabilnost i poštovanje za institucije koje su narušene tokom Trumpovog mandata - i koje će biti napadnute odmah nakon što je Trump odbio priznati poraz.

No, mnoge demokrate koje su posmatrale svog kandidata kao suštu suprotnost Trumpu također su se nadale da će Biden pokazati istu agresivnu energiju i stil upravljanja, ali za progres, umjesto regresivnog konzervativizma. Biden je izgledao spreman za borbu. Tokom kampanje je zadirkivao Trumpa, rekavši da bi ga volio “odvesti iza teretane“, za okršaj u srednjoškolskom stilu. Iako je ideja da se dva sedamdesetogodišnjaka bore smiješna, Bidenova retorika je simbolizirala tip politike “opasnog momka“, koju su mnoge demokrate priželjkivale kao protutežu Trumpu.

‘Dvostranački sistem neka je proklet’

Iako je Biden opravdao reputaciju za empatiju i kompetenciju, demokrate u Washingtonu i birači širom države postaju sve frustriraniji zbog manjka borbenosti. Iako kontroliraju dvije od tri grane vlasti, demokrate su i dalje ovisne o milosti Republikanske stranke, riješene da ukine prava ženama i rasnim i seksualnim manjinama i učvrsti ultrakonzervativni, antidemokratski politički poredak. Demokrate se osjećaju razočarano, ako ne i prevareno, što su dobili samo dio Bidena koji im je obećan: graditelja, ali ne i borca. Bidenove pristalice, a možda i sam Biden prije dolaska u Ovalni ured, nisu shvatili da će uloge obnavljača i borca doći u sukob i da će Biden refleksivno izabrati prvu ulogu gotovo svaki put.

Trump je kao predsjednik zanemario političke norme i pristojnost kako bi progurao svoj plan i program, s ujedinjenom Republikanskom strankom koja je marširala u korak. Punio je sudove, uložio milijarde dolara u rasno motivirani granični zid, zabranio muslimanima da putuju u SAD i često je kršio vladine norme i stvarne zakone kako bi lično profitirao od uloge predsjednika. Kada je postalo jasno da je Biden favorit za pobjedu na izborima 2020, mnoge demokrate radovale su se svom redu da vladaju s istom agresivnošću i jedinstvenom svrhom, a dvostranački sistem neka je proklet.

U sedmicama pred izbore 2020. bila su prisutna povećana očekivanja da će Biden ostvariti ubjedljivu pobjedu i da će demokrate imati ubjedljivu većinu u Kongresu, što će im omogućiti da prošire Vrhovni sud SAD u liberalnu većinu, usvoje zakone kao što su zaštita glasanja, kontrola naoružanja i neka verzija Zelenog New Deala, možda čak i usvoje državnost za visoko demokratski Washington, DC, i Puerto Rico, dajući kongresnu i prednost elektorskog koledža.

Sistem kojem je posvetio život

Umjesto toga, predsjednički izbori su bili tješnji nego što se očekivalo, iako i dalje s ubjedljivom pobjedom, uprkos Trumpovim opasnim fantazijama da je suprotno, a kontrola u Senatu se manifestirala kao tanka većina. To je značilo da je samo vraćanje na predtrampovski status quo postalo niz borbi protiv neposlušne i opstrukcionističke Republikanske stranke, koja je koristila filibuster (metodu opstrukcije) u Senatu, konzervativnu većinu u Vrhovnom sudu i ujedinjenu republikansku kontrolu gotovo polovine državnih vlada da se proširi konzervativna agenda kako bi se reducirala biračka prava, ukinulo ili ograničilo pravo na abortus, umanjile zaštite za LGBTQ populaciju, između ostalog.

Budući da republikanci izgleda postižu sada koliko i kada su bili formalno na vlasti, prsti su sve više upereni prema Bidenu i njegovoj nespremnosti da se bori. Iako je ova frustracija razumljiva, uzimajući u obzir niz konzervativnih pobjeda protiv prava, izuzev prava na oružje, naravno, ne bi nas trebali iznenaditi Bidenovi postupci ili njihov izostanak.

Kako god, Biden je upravo onaj koga su demokrate izabrale. Fragmentiranost kampanje nije iščezla koliko je ograničena na limite postojeće političke strukture i usklađivanja. Biden vjeruje u institucije američke demokratije i američki politički sistem. Naravno da vjeruje. Za razliku od Trumpa, koji nikada prije nije bio izabran na političku funkciju i koji je slabo mario za ograničenja političke funkcije ili svetost izbora, Biden je u Washingtonu već gotovo 50 godina i prirodno vjeruje u sistem kojem je posvetio život. Biden vjeruje da su očuvanje pravila Senata, kao što je filibuster (opstrukcija), ili suzdržavanje od stranačke ekspanzije Vrhovnog suda, važne norme za ograničavanje i održavanje većeg političkog aparata vlade.

Republikanci postaju sve radikalizovaniji

Ako bude jače nastojao da eliminira filibuster (metodu opstrukcije) u Senatu ili proširi Vrhovni sud ili iskoristi izvršnu vlast da zaobiđe duh sudske presude o pravu na abortus, republikanci će moći iskoristiti iste taktike kada oni budu na vlasti. I, možda još važnije, Biden smatra da bi upotreba ovih taktika potkopala legitimitet ovih institucija, što bi uzrokovalo dugoročnu štetu, koja bi, plaši se on, bila razornija od specifičnih ukidanja prava koja provodi Republikanska stranka.

Za Bidenove sve isfrustriranije pristalice, međutim, ovakvo suzdržano djelovanje za sobom povlači pitanje: ako trenutni napadi na prava Amerikanaca i američku demokratiju nisu dovoljni da riskiraju izvjesnu štetu sistemu, šta jeste? Čemu institucije ako su prava koja trebaju štititi sistematski degradirana do tačke zaborava? Ukoliko ga se pritisne, Biden bi zastupao stav da bi republikanska vlada mogla nanijeti mnogo veću štetu nego sada ako bi mogla usvojiti bilo kakav nacionalni zakon s jednostavnom većinom koju demokrate ne bi mogle blokirati i ako bi mogla reorganizirati sudove kako želi da se uklapaju u bilo koju interpretaciju Ustava koja odgovara agendi republikanaca.

Ali, Republikanska stranka postaje sve radikaliziranija i sve je manje zanimaju institucionalni kontinuitet i politička legitimnost. Većina ove stranke zastupa veliku laž o ukradenim izborima, najveći izazov legitimnosti našeg političkog sistema, dok ustanak u kojem su fizički napadnute najosnovnije institucije američke demokratije predstavlja kao minoran. Sve i ako demokrate zadrže filibuster, trenutnu veličinu Vrhovnog suda ili pokažu suzdržanost u svojoj upotrebi izvršne vlasti, nema mnogo razloga za očekivati da će republikanci slijediti njihov primjer.

Paravan potreban da naprave još veću štetu

Sjetite se da je Mitch McConnell već iskoristio svaki trik u svom arsenalu da izmanipulira sastav Vrhovnog suda. McConnell i republikanci u Senatu su kreirali nepostojeću normu “izborne godine“ da blokiraju Obaminu nominaciju Merricka Garlanda; realizirali izuzetak za pravilo filibustera za nominirane za Vrhovni sud kako bi progurali kandidate koje je nominirao Trump i prekršili pravilo izborne godine koje su kreirali kako bi što brže nominirali i imenovali Amy Coney Barrett. Na državnom nivou, republikanci mijenjaju izborne zakone ne samo da otežaju demokratama, posebno Afroamerikancima, glasanje, već kreiraju zakone i procedure koji će omogućiti stranačkim političkim kandidatima da odbace izborne rezultate kojima se protive, u suštini kreirajući okvir za onaj tip antidemokratskog namještanja izbora koje je Trump pokušao nakon glasanja 2020.

Pa ipak, Biden bi vjerovatno tvrdio, ukoliko se na njega izvrši pritisak, da bi republikanci otišli mnogo dalje nego što već jesu i demokratski potezi da “namjeste“ sistem mogli bi im dati paravan koji im je potreban da naprave još veću štetu. Demokrate su, naprimjer, inicijalno kreirale izuzetak za pravilo filibustera (opstrukcije) za kandidate koji nisu sudije Vrhovnog suda, omogućivši McConnellu da opravda proširivanje ovog izuzetka na proces potvrđivanja za sudije. Iako je ovo istina, možda nije relevantno. Republikance očito ne ograničavaju norme ili demokratski primjer. Ako se trenutna Republikanska stranka nađe u poziciji gdje bi mogla ostvariti veći dio svoje agende proširenjem Vrhovnog suda ili kreiranjem novog izuzetka od pravila filibustera, ne sumnjam da bi velika osnova unutar te stranke napravila ove poteze bez oklijevanja, a veći dio republikanskih zakonodavaca bi se plašio suprotstaviti se radikalno konzervativnijim kolegama.

U ovom svjetlu Bidenovo odbijanje da se bori za biračka prava ili iskoristi dodatne alate da proširi reproduktivne opcije liči na jednostrano razoružavanje. Neupotrebljavanje oružja koje je demokratama na raspolaganju ugrožava sistem koji Biden želi zaštititi. Republikanci su pokazali nespremnost da zaštite bilo šta drugo izuzev vlastite agende, čak i po cijenu američkih institucija ili same demokratije. Ako Biden konačno uvidi da je republikanska agenda egzistencijalna prijetnja američkoj demokratiji, ima nade da će se više boriti za odbranu političkog sistema kojem je posvetio veći dio života.

Je li Bajden spreman da pojača borbu?

Biden je dokazao, kao kandidat i kao predsjednik, da nije ideolog, već da je prilagodljiv. Čak je i kao kandidat otišao ulijevo u niz pitanja kako se mijenjao stav javnog mnjenja i progresivnije politike koje su nekada doživljavanje kao subverzivne postale su kompatibilne s postojećim sistemom. Kao predsjednik, Biden je nastavio mijenjati stavove na praktične i progresivne načine. U svjetlu nedavne odluke Vrhovnog suda da ukine pravo na abortus, Biden je postao spremniji da koristi izvršnu vlast i ublaži odluku suda, potpisavši izvršnu uredbu kako bi zaštitio pristup lijekovima za abortus i ograničio mogućnost da se pacijentski kartoni koriste u krivičnom postupku protiv pojedinaca.

U vrijeme kada samo četvrtina Amerikanaca ima povjerenja u Vrhovni sud, Biden se manje brine oko zaštite legitimiteta ovog suda; on sada optužuje konzervativne sudije da se “nesmotreno ponašaju s činjenicama“ u obaranju presude Roe protiv Wadea. Za mnoge, ovi pravni i retorički potezi su zakašnjeli i nedovoljni, ali pokazuju da je Biden možda spreman da pojača borbu. Ako Biden vremenom prihvati ideju da je Amerika suštinski napadnuta iznutra, možda će konačno pomiriti dvije strane svoje privlačnosti, graditelja i borca, priznavši da su obje potrebne za odbranu američke demokratije i prava Amerikanaca.

Autor predaje na Harvardu i na Bostonskom univerzitetu

(aljazeerabalkans.net)

( Christopher Rhodes )