Vojnik i spasioci "pogiboše", Nikšić u dimu

U Crnoj Gori na više lokacija gori - požari su zahvatili velike površine i, s obzirom na situaciju, jedino bi kiša, koje nema ni na vidiku, ili neka organizovana akcija - ugasili vatrenu stihiju.

Čini se da je situacija najteža u okolini Nikšića, na planini Vojnik, gdje gori već desetak dana. Grad je obavijen dimom i zbog požara na Bogetićima, gdje je juče i prekjuče vatrogascima pomagala i Vojska...

”Izgleda da je do planine Vojnik stalo samo šumarima, vatrogascima i lovcima društva ‘Dr Zoran Kesler’. Mi smo već deset dana danonoćno ovdje, ‘pogibosmo’ više, a niko da preduzme neku ozbiljnu akciju. Pozivam predsjednike države i Vlade i sve ministre da, ako imaju malo hrabrosti i ako im je stalo da Vojnika, organizuju grupu od stotinjak ljudi i pošalju je ovamo. S tako brojnom grupom uspjeli bismo da ugasimo požar. U suprotnom, ‘pogibosmo’ i mi i Vojnik”, vidno iznerviran, ali i umoran, kazao je juče “Vijestima” Vukomir Ćirković, radnik Uprave za šume PJ Nikšić, koji je danima rame uz rame s vatrogascima...

Od 2017. do 2021. godine u Crnoj Gori je evidentirano oko 627 šumskih požara, pri čemu je oštećeno ili uništeno više od 47,5 hiljada hektara šume, a pričinjena šteta je procijenjena na više od 4,8 miliona eura, saopštili su za “Vijesti” iz Uprave za šume.

Od 2017. godine, kada su zabilježena 154 požara, njihov broj je naredne dvije godine opadao, da bi se 2020. drastično povećao - na 220, čemu su, kažu iz Uprave za šume, doprinijela suša i visoke temperature.

700 miliona u pepelu

Istakli su da je ekonomska šteta ogromna, a ekološka - neprocjenjiva.

”Ekonomske štete podrazumjevaju troškove koji su neophodni za gašenje požara, štete koje je prouzrokovao sam požar i troškove sanacije i obnove uništene šume. Potrebno je naglasiti da kod nas procjena štete nije pravno regulisana, niti postoji neki pravilnik o načinu na koji se to radi. Ekološke štete manifestuju se dugi niz godina nakon pojave požara i one su neprocjenjive. Praksa u svijetu je da se one računaju kao petostruka ili destostruka vrijednost direktnih šteta, jer štete kao posljedica nastaju u cijelom ekosistemu i obuhvataju biljke, životinje i zemljište.”

Objašnjavaju da nakon požara može, a ne mora, doći do prenamnožavanja insekata i biljnih bolesti koji dodatno destabilizuju opožarene i neopožarene površine, i da je to nešto što nije izvjesno i što se ne može na pouzdan način procijeniti “zbog čega se i kaže da su ekološke štete neprocjenjive”.

Dr Milan Gazdić, direktor Agencije za zaštitu životne sredine, ističe da su 2012. požari zahvatili oko sedam odsto teritorije Crne Gore.

”Podaci ukazuju da je u periodu 2012-2018. godine bilo 532 šumska požara, s opožarenom površinom šuma od 34.628,18 hektara, i procijenjenom štetom od 6.492.496 eura. To znači da je šteta od požara po hektaru oko 190 eura. U slučaju da se radilo o pašnjacima, samo vrijednost stočne hrane (sijena) bi iznosila mnogo više. To potvrđuje da procjena nije bazirana na stvarnim ulaznim podacima. Ako bismo računali procjenu ukupne štete po modelu koji se koristi u evropskim praksama, ali i u nekim zemljama u regionu, štete nastale od šumskih požara u Crnoj Gori za period od 2012. do 2018. bi iznosile oko 700 miliona eura, ukoliko je tačna evidencija opožarenih površina za isti ovaj period”, kaže Gazdić.

Naglašava da je jedina realna mjera zaštite šume od požara njegovo gašenje, a da su sve ostalo mjere preventivnog karaktera.

Preventivno djelovanje je, kaže Gazdić, najjeftinija i najefikasnija zaštita šuma od požara, a polazna osnova je adekvatan plan zaštite od požara.

”Osnova za planove zaštite je i model rizika od požara. U svijetu se koriste najsavremeniji softveri za proračune modela tog tipa za koji su potrebni ulazni podaci. Jedan od tih ulaznih podataka jeste i precizna evidencija požara, za koju se i u evropskim izvještajima za CG kaže da se ne radi ne adekvatan način. U ovom dijelu nisu potrebna velika ulaganja i finansije, a neophodno je da bismo imali adekvatne planove zaštite životne sredine”, kaže Gazdić i dodaje da je planove potrebno svake godine nadograditi i unaprijediti.

Oko 95 odsto požara uzrokuje čovjek

Kada su uzroci požara u pitanju, iz Uprave za šume i iz službi zaštita i spasavanja ističu da je glavni krivac - čovjek.

”Poražavajuća činjenica je prisutnost namjernog izazivanja požara zbog povećanja proizvodnje nedrvnih šumskih proizvoda kao što su šipurak, vrijesak, različite vrste pečurki, malina, kupina, kao i zbog pašarenja. Smatra se da u našim uslovima oko 95 odsto požara uzrokuje čovjek nekom svojom djelatnošću. U tom segmentu, svi napori brojnih institucija, uključujući i Upravu za šume, koji se ulažu u sistem zaštite šuma od požara postaju uzaludni ukoliko kao društvo nismo svjesni značaja prirode i značaja zaštite šuma, kao i dalekosežnih posljedica koje prouzrokuju šumski požari”, kažu iz Uprave za šume.

Dosta često se može čuti da pojedinci požare izazivaju zbog smrčka. Pojedine nevladine organizacije su, kao mjeru zaštite od požara, predlagale da se na određeni broj godina zabrani otkup smrčka.

Iz Uprave za šume ističu da u prethodnim godinama nijesu precizno vodili evidenciju u vezi s nedrvnim šumskim proizvodima.

”Sada se vodi precizna i tačna evidencija na osnovu koje se ima jasan uvid i pregled o svim izvezenim količinama po vrstama nedrvnih šumskih proizvoda i naplaćenim taksama. U Crnoj Gori je 2021. godine izvezeno 13.188 kilograma smrčka, a naplaćena taksa je iznosila 5.275,70 eura.”

Najviše je izvezeno u PJ Rožaje, 5.478 kilograma, zatim u PJ Pljevlja, 4.000 kilograma, u PJ Mojkovac 2.900, i u PJ Bijelo Polje 810 kilograma.

Slavko Krivokapić, komandir dobrovoljnog vatrogasnog društva (DVD) “Brestice” iz Nikšića, smatra da je Uprava za šume najodgovornija za ovakvo stanje sa požarima jer su dozvolili otkup smrčka, a to je “glavni razlog što pojedinci namjerno pale šume”.

”Pored njih šume namjerno pale i tzv. ‘berači drva’ kojima Uprava za šume daje dozvole za sječu drveta za ogrijev u privatnim i državnim šumama. Oni namjerno zapale šume jer Uprava za šume odmah daje dozvole za sječu na ‘opožarenom području’. Sad ovi koji sijeku opet pale kako se ne bi utvrdilo kolike su količine stabala posjekli. Zadnjih 20 godina šume se u Crnoj Gori nemilice sijeku, niko ne odgovara za požare, a tužilaštvo se nijednom nije zapitalo odakle i zašto ovoliki požari”, naglašava Krivokapić koji je prošle godine sa članovima DVD “Brestice”, mještanima, vatrogascima i uz pomoć helikoptera Vojske, uspio da odbrani kuće u požaru koji je buktio više od 20 dana i koga je ugasila kiša.

Zajednički front za odbranu šuma

Goran Tripković, predsjednik strukovnog sindikata vatrogasaca Crne Gore, smatra da je protivpožarna zaštita u Crnoj Gori zapostavljena.

”Problem protivpožarne zaštite, odnosno ‘kako zaustaviti požare’, se mora urediti sistemski i uz učešće protivpožarne struke. Učestvovanje moraju uzeti svi, i država i građani. Preventivno djelovanje će u dogledno vrijeme dati rezultate. Za početak bih zamolio sve građane da se uzdrže od bilo kakvih aktivnosti koje mogu dovesti do pojave požara na otvorenom, jer i najmanja nepažnja može izazvati velike i katastrofalne požare.”

Toga su najbolje svjesni on i njegove kolege koje danonoćno gase požare. Tek kada krene požarna sezona, otvaraju se pitanja opremljenosti i obučenosti vatrogasaca, kao i njihovog nedovoljnog broja.

”Opremljenost mora biti puno bolja. Pojedine vatrogasne jedinice, naročito one koje dolaze iz ‘bogatijih’ opština, imaju puno bolju opremljenost u odnosu na ostale, naročito u odnosu na opštine na sjeveru države. Žalosno je da mi danas u Crnoj Gori još nemamo svu potrebnu ličnu zaštitnu opremu za vatrogasce - spasioce. Oprema koju vatrogasci u Crnoj Gori koriste za gašenje šumskih požara može se podvesti pod osnovnom, a za savremenije sisteme, taktike, postupke i opremu za gašenje šumskih požara moramo još puno da se potrudimo. Samim tim obučenost vatrogasaca se svodi na obuku za gašenje sredstvima i opremom kojom raspolažemo”, ističe Tripković.

Pored nedovoljnog broja vatrogasaca - spasilaca, Tripković naglašava da ne treba zaboraviti činjenicu i da imaju izuzetno nepovoljnu starosnu strukturu profesionalnih vatrogasaca koja iznosi oko 45 godina.

”Do kraja ove godine oko stotinu vatrogasaca stiče uslove za odlazak u penziju. Po nekim istraživanjima koja su rađena zadnjih godina, optimalan broj bi bio negdje oko 800, a trenutno je profesionalno angažovanih oko 650 spasilaca.”

Sprema se dron-brigada

Ekološki aktivista Aleksandar Dragićević ističe da je potrebno da sve institucije i građani stanu u odbranu šuma od požara.

”Svake godine gubimo na stotine i hiljade hektara šume zbog kombinacije sve ekstremnijih klimatskih uslova, nepripremljenosti i tridesetogodišnjeg propadanja službi zaštite. Crna Gora je uz, Sloveniju i Finsku, zemlja Evrope s najvećom pokrivenošću šumom, a samim tim posebno ugrožena. Zaposleni u službama zaštite se ograničenim resurisma i ljudstvom trude da spriječe divlju vatru, ali ne mogu sami. Potrebna nam je mreža volontera vatrogasaca u svim opštinama.”

U toku je, kaže, formiranje dobrovoljne vatrogasne dron-brigade čija će uloga biti izviđanje opožarenih površina i prevencija, “kako bi se državni resursi u vidu helikoptera uposlili negdje drugo”.

”Institucije moraju preventivno i reaktivno djelovati. Veoma je malo procesuiranih slučaja, a za 95 odsto požara uzrok je ljudski faktor. Treba uzeti u razmatranje i potpunu zabranu paljenja vatre na otvorenom od maja do novembra, kao i razmisliti o donošenju zakona kojim bi bila zabranjena gradnja na opožarenom zemljištu na najmanje deset godina.”

Prema riječima Slavka Krivokapića, Crna Gora je daleko od bilo kakve ozbiljne i sistemske organizacije vatrogasne službe i sve se svelo na rad opštinskih vatrogasnih jedinica. Dobrovoljna vatrogasna društva su, ističe, od izuzetne važnosti prilikom gašenja požara, jer ih popunjavaju mještani koji su prvi na licu mjesta kada je požar u početnoj fazi.

”Dok ne dođe ekipa profesionalnih vatrogasaca, požar se već razbuktava i obično je kasno da se spriječe šumski požari. Dobrovoljni vatrogasci su vrlo brzo na licu mjesta i oni su jako motivisani da ugase požar jer čuvaju i spasavaju svoju imovinu, kuće, imanja, šume.”

Međutim, u Crnoj Gori, ističe Krivokapić, dobrovoljna vatrogasna društva “nijesu prepoznata” ni u jednom zakonu koji bi regulisao njihovo opremanje i finansiranje.

”Posljednje nekolike godine MUP raspisuje konkurs za raspodjelu sredstava za zaštitu i spasavanje i nijedno DVD još nije dobilo sredstva po tom projektu, već NVO koje nemaju nikakvih dodirnih tačaka s dobrovoljnim vatrogastvom. Zato DVD ne konkurišu za ova sredstva. Jedini svijetli primjer su opštine Tivat i Kotor koje pomažu svoja DVD u Krtolima i Perastu i ta dva dobrovoljna vatrogasna društva postižu odlične rezultate, dobro su obučeni i organizovani.”

Da je zakona i civilne zaštite SFRJ...

Da bi u Crnoj Gori broj dobrovoljnih vatrogasnih društava bio veći potrebno je, smatra Krivokapić, da se donese novi Zakon o vatrogastvu kakav već postoji u zemljama EU i u okruženju.

”Da su samo ostavili zakon i sistem civilne zaštite koji je postojao u SFRJ, kao što su uradile Slovenija i Hrvatska, dovoljno bi bilo. U SFRJ svaki grad od više od 16.000 stanovnika morao je da formira vatrogasnu jedinicu, a svako selo i privredni subjekat imali su jedinicu civilne zaštite. Sada je takva situacija i u Sloveniji i u Hrvatskoj. Slovenija ima oko dva miliona stanovnika, 1.341 dobrovoljno vatrogasno društvo u 17 vatrogasnih regija. Hrvatska ima 3,9 miliona stanovnika, 1.788 DVD i 40.000 dobrovoljnih vatrogasaca. Srbija ima 350 DVD i oko 3.000 dobrovoljaca vatrogasaca.”

Krivokapić ističe da Zakon o vatrogastvu u EU i zemljama okruženja dopušta da se u dobrovoljna vatrogasna društva zapošljavaju profesionalni vatrogasci.

”Švajcarska je toliko daleko napredovala u organizaciji dobrovoljnog vatrogastva da su od ukupnog broja vatrogasaca 80 odsto dobrovoljci. Samo su na aerodromima i auto-putevima zaposleni profesionalni vatrogasci”.

Kad prođe požar, motorne testere rade

U postupku sanacije šteta od požara prvo je potrebno posjeći drvo koje se može koristiti, a prilikom sječe treba posjeći sva stabla s oštećenom krošnjom, bez obzira na stepen oštećenja.

”Stabla s djelimično oštećenom krošnjom mogu u šumi vegetirati od jedne do tri godine, a onda nastaje proređivanje krošnje i sušenje. Takva stabla su fiziološki oslabljena i pogodna za napad potkornjaka. Pri kasnijoj sječi ova stabla bi prouzrokovala štete na podmlatku, a izgubila bi na kvalitetu zbog truljenja. Sem stabala s oštećenom krošnjom neophodno je posjeći i stabla preko čijeg je žilišta prošao požar, naročito stabla s tankom korom (smrča, jela i bukva), iako trenutno nisu vidljivi znaci oštećenja. U drugoj godini po pojavi požara opada kora i počinje truljenje od korijena, usljed čega se gubi na kvalitetu drveta, a pojava nije uočljiva u prvim godinama poslije požara, već kasnije kada počinje sušenje krošnje”, objašnjavaju iz Uprave za šume.

Potrebno je, kažu, posjeći i manje grupe stabala koje nijesu zahvaćene požarom, a koje se nalaze u požarištu, jer kasnije postaju smetnja razvoju nove, a prilikom naknadne sječe prave veliku štetu na podmlatku.

Neophodna “temeljna reorganizacija”

U posljednjih pet godina Uprava za šume je posadila više od 2,2 miliona sadnica, najviše 2018. - skoro 900 hiljada, dok je za ovu godinu predviđeno pošumljavanje sa 600.000 sadnica.

”Sigurno je da je moglo i trebalo učiniti mnogo bolje i više, jer uvijek može i bolje i više, ali treba imati u vidu činjenicu da je Uprava za šume, kao organ državne uprave, značajno ograničena budžetom i taj nedostatak finansijskih sredstava manifestovao se kroz brojne aspekte šumarstva, a možda i najviše na obnovu i uređivanje crnogorskih šuma... Sigurno je da se prije svega mora raditi na reorganizaciji sistema upravljanja crnogorskim šumamama kako bi se pronašao najfunkcionalniji model kroz koji bi se moglo najadekvatnije odgovoriti svim izazovima”, saopšteno je iz Uprave za šume.

Navode da je u toku detaljna analiza na koji način da se izvrši temeljna reorganizacija u šumarstvu i kompletnog sistema gazdovanja šumama.

”Time će biti otvorena prilika da se mnogo više učini za zaštitu, očuvanje i unapređenje šumarskog sektora i samih crnogorskih šuma. U sadašnjem sistemu organizacije teško je sprovesti bilo koje aktivnosti ili projekte koje imamo u planu, prvenstveno zbog ograničenog i nedovoljnog budžeta koji ne ostavlja mogućnost za ulaganje u bilo kakve aktivnosti koje bi unaprijedile i poboljšale stanje u našim šumama. Iz tih razloga neophodna reorganizacija mora ići u pravcu u kojem će crnogorske šume biti valorizovane na pravi način, a njihovi potencijali iskorišćeni na način da one budu prvenstveno zaštićene i unaprijeđene, a potom i ekonomski valorizovane po osnovu brojnih funkcija koje imaju.”

( Svetlana Mandić )