Glamurozni momenti svode se na pola sata revije, sve ostalo je težak rad

Zahvaljujući Vesni Mandić mnogi poznati modni magovi poput Pjer Kardena, Renata Balestre, Žan Pol Gotjea, imali su priliku da posjete Crnu Goru i da svoje kolekcije predstave i ljubiteljima mode kod nas.

Upravo ona pokrenula je još krajem 90-ih, tačnije 1998. godine, Smotru mode koja se svake godine krajem jula, u saradnji sa Opštinom Kotor održavala ispred Katedrale Svetog Tripuna. Upravo po ovoj manifestaciji koja je okupljala i regionalne dizajnere, ali i novinare i javne ličnosti Kotor je tih dana bio prepoznatljiv.

Danas, kao vlasnica modne agencije Fabrika, kad je u pitanju Crna Gora stoji iza projekta "Internaconalni fashion festival" koji se od 2018. godine održava u Porto Montenegru. Četvrti po redu sinoć je završen, a tokom dva dana ljubitelji mode u Tivtu su imali jedinstvenu priliku da prisustvuju revijama Sanje Matijević, Tamare Jarić, brenda Balestra (petak veče), dok je završnica festivala bila rezervisana za Pjer Kardena, jednog od najznačajnijih kreatora 20. vijeka i kolekciju "Tribute to Pierre Cardin". Upravo ovim događajem i Crna Gora se pridružila obilježavanju 100 godina od rođenja ovog modnog maga.

No, Vesna sa brojnim dizajnerima i modnim kućama decenijama gradi prijateljske odnose, a sve je počelo još davno, kada se i sama oprobala kao manekenka. Život ispred objektiva i na pisti zamijenila je u jednom trenutku organizovanjem modnih događaja, a danas ispred agencije Fabrika osim mode, uspješno realizuje i događaje iz oblasti kulture, umjetnosti, lifestylea.

Takođe, nekoliko godina upravo je ona bila zadužena za izbor "Ford models super model of Montenegro", a i danas u sklopu njene agencije uspješno posluju manekeni i manekenke.

O organizaciji događaja, manekenskoj karijeri, ali i modi danas za Magazin priča Vesna Mandić...

U svijetu ste mode već nekoliko decenija, najprije kao manekenka, danas ste ipak poznatiji kao organizator značajnih modnih manifestacija. Kako ste uopšte uplovili u svijet mode s obzirom na to da ste studirali i završili Prirodno-matematički fakultet?

U svijet modelinga sam ušla slučajno, nikada to nijesam željela, ja sam više bila i ostala intelektualni tip. Nagovarali su me da uradim samo jednu reviju, pa snimanje, pa još jednu…I tako sam postala manekenka, nesvjesna do jednog momenta. Modu sam voljela, ali sam prednost davala svom obrazovanju i intelektualnom razvoju. A onda sam se jedno jutro probudila u nekom gradu u inostranstvu gdje sam radila modnu kampanju i shvatila da taj posao i te kako ima prednosti: upoznala sam puno ljudi što mi je posle značilo u mom daljem životu, a i jako sam dobro zarađivala i proputovala svijet. Znala sam kad da prestanem dok sam još bila tražena. U međuvremenu sam završila fakultet sa diplomskom ocijemo 10, ali sam odlučila da "život živim punim plućima", putujem, upoznajem divne ljude, kreatore, umjetnike, a kako sam uvijek bila dobro organizovana i imala dobru komunikaciju sa ljudima, logični nastavak moje karijere bio je da vodim agenciju za modne evente, koja je namoje veliko zadovoljstvo prerasla u agenciju, ne samo za modne, već i kulturne ivente.

Manekenstvo je primamljivo mnogim djevojkama zbog putovanja, rada sa poznatim dizajnerima, naslovnih strana.... Je li taj posao zaista toliko glamurozan kako ga najčešće doživljavamo?

Glamurozni momenti se svode na pola sata trajanja revije, sve ostalo je težak i naporan rad, pogotovu snimanja. Po pravilu, manekenke snimaju zimske kolekcije na visokim ljetnjim temperaturama, ljetnje po snijegu i ledu, što baš i nije tako glamurozno, već najčešće, veoma teško. To je posao koji zahtijeva puno odricanja.

Posljednjih godina sve je više djevojaka koje žele da se bave manekenstvom. Prije nekih 30-ak godina mnoge žene imale su problema ako su birale javne poslove - pjevačice, glumice, manekenke. Sa kakvim ste se predrasudama suočavali kad je okolina u pitanju i kako ste se borili sa istima?

Kada imate jasan stav, kakav sam ja uvijek imala, što god radili, ljudi vas poštuju. Ja se nikada nisam suočavala sa predrasudama, jer sam jasno stavljala do znanja kakva sam i ko sam. Nikada nisam odstupala od svojih vrlo strogih principa i strogog kućnog vaspitanja i zahvaljujući tome sam prošetala i šetam kroz život sa poštovanjem.

Koja je najznačajnija revija/ kampanja koju ste radili tokom manekenske karijere?

Uh, bilo ih je puno, teško mi je da sada poslije toliko goina nešto izdvojim. Ono što je najvažnije, taj posao je i te kako obogatio moj život, a nikako ga nije devalvirao.

Koji je bio preloman trenutak da odlučite da manekensku pistu zamijenite organizovanjem modnih događaja i koliko Vam je to iskustvo u startu pomoglo da u znate koga pozvati od kreatora, kakve manekenke tražiti i kako treba organizovati jedan događaj?

Pred kraj moje karijere se desila jedna situacija u tadašnjem Udruženju manekena, koje nije bilo agencija, jer agencije nijesu postojale, već esnafska organizacija preko koje su nam plaćali i preko koje smo mogli da uplaćujemo staž. U jednom momentu se izdvojilo dvadesetak najpoznatijih manekena među kojima sam i ja bila, osnovali smo neku vrstu prve modne agncije, a kako sam ja uvijek imala dobre organizacione sposobnosti, a i ljudi iz mode su me poštovali, proglasili su me za direktora. Ta agencija nije dugo postojala i vrlo brzo sam osnovala svoju, koja je u roku od nekoliko mjeseci radila skoro sve poslove na području stare Jugoslavije. Dugogdišnji rad kao manekenke mi je i te kako pomogao jer sam znala do najsitnijih detalja sve vezano za modeling i organizaciju revija.

Mnogi Vas pamte upravo po prvom modnom događaju svjetskog tipa koji se dešavao u Crnoj Gori. U pitanju je Smotra mode koja je bila, na neki način, zaštitni znak Kotora. Na toj manifestaciji imali smo priliku da gledamo kolekcije mnogih poznatih svjetskih dizajnera. Većina njih, pretpostavljam, nikad prije toga nije ni čula za Crnu Goru. Je li ih bilo teško ubijediti da dođu?

Da, jako ih je bilo teško dovoditi. Mi smo od Kotora napravili modnu meku, udarnički radili decenijama, do 2009. sami finansirali sa sponzorima, bez pomoći ili minimalne pomoći grada….Vjerovali smo u taj događaj koji je postao poštovan u svijetu, što govore revije mnogih najpoznatijih modnih kuća kao što su Dior, Žan Pol Gotje, prva revija u Evropi Calvin Kleina, Zuhair Murad, Ungaro, Costume National, Gaj Laroše, Balestra, Gatinoni….

Još se prepričava rečenica direktora Diora kada su došli u Kotor kada je rekao "Samo ona (misleći na mene) je mogla da dovede Dior u mjesto koje ne postoji ni na mapi svijeta.

Posljednjih godina sa IFF-om vezani ste za Tivat. Iako ste tokom svih ovih godina izgradili poznanstva i povjerenje mnogih kreatora, da li Vam je danas teško da odaberete ime ili dva i koliko je uopšte teško ispratiti želje sa mogućnostima sa kojima raspolažete?

Iako je pozicija Fabrike na visokom svjetskom nivou, aktuelna pandemija korone je prepolovila budžete, ljudi manje putuju, fokusirani su samo na nova potencijalna tržišta, ali smo mi istrajni na putu da IFF postane, što već jeste, svijetski festival. Sada na sve ovo još imamo i rat, ali imamo ogromnu prednost što radimo sa fantastičnim timom Porto Montengra predvođenim Danilom Kalezićem. Porto Montenegro, Fabrika i naš glavni sponzor, hotel Regent PM smo pravi "dream team" koji "nemoguće" pretvara u "moguće".

Jedno vrijeme ste organizovali i takmičenje gdje ste birali lice godine. Dešavalo se da za takve izbore - takmičenja dođu djevojke sa roditeljima kojima je njihovo dijete najljepše, da se lobira za određene kandidatkinje.... Možemo li se u jednoj maloj sredini kakva je ova naša, izboriti sa tim da zaista pobijedi najbolji i da su ukusi različiti?

Da, mi smo radili u to vrijeme najprestižnije svijetsko takmičenje za nova lica "Ford models super model of the world" i u okviru toga "Ford models super model of Montenegro". Uvijek je pobeđivala najbolja, bez ikakve veze, jer je isključivu odluku donosila direktora Ford models super model of the world. Mi smo samo organizovali događaj, radili kastinge, pripremali devojke za takmičenje i finalno veče, a nije bilo šansi, niti smo mi i željeli da na bilo koji način utičemo na direktorku koja je jedina o tome odlučivala.

Za razliku od 70-ih, 80-ih godina kada su manekenke morale da imaju obline, posljednje vrijeme moderan je taj "anoreksičan" izgled. Da li jedna manekenka od 14-15 godina, kako danas najčešće počinju, bez oblina može da iznese jedan model na pravi način?

Protivnik sam već dugogodišnjeg trenda da manekenke počinju jako mlade i u mojoj agenciji ga gotovo nikada ne primenjujem. Mišljenja sam da prije šesnaeste godine ne bi trebalo da počnu da se bave tim poslom.

Korona je mnogima promijenila mišljenje o mnogim životnim stvarima. Kad je moda u pitanju mnogi su se okrenuli reciklaži, a poznati brendovi su počeli da prave modele koji se mogu nositi svaki dan. Jeste li i Vi promijenili mišljenje o modi i doživljavate li je danas drugačije nego, recimo kad ste počinjeli manekensku karijeru?

Cio svijet se ne samo minjenja, već se pretumbao naglavačke pa i moda. Kada sam ja u pitanju, kao i sve mlade djevojke, voljela sam da kupujem, oblačim se moderno, sada uopšte nijesam time opterećena. Važno mi je da se u nečemu osjećam komotno, dobro i udobno.

Još od 90-ih godina postali su popularni komadi sa natpisom ili žigom brendova i kreatora. Do danas takvi komadi, nažalost nisu izašli iz mode, pa su domaći ljubitelji mode često u prilici da nose lažne torbe, majice, haljine sa natpisima brendova/kreatora. Znači li marka i dobar stil, ili je mnogo bitnije da se neki komad dobro uklopi?

Istaknuti brend je apsolutni out, a uvijek je i bio kod žena sa i malo stila.

( Marija Vasić )