Ravna Hrvatska

Obrazovanje je skup podataka koje naučimo napamet, a koje nam je prenio netko za kojeg smo uvjereni da nam je govorio istinu. No, što se dogodi kada te podatke koje su nam nametnuli kao nepobitnu istinu krenemo provjeravati?"

Tko se mlađi od dvadeset ne bi složio s ovim riječima? Tko se dovoljno pametan i dovoljno stariji od dvadeset s njima ne bi složio u zemlji Hrvatskoj, gdje te, kako se zovu, „skupove podataka“ o svojoj Domovini djeca u školama napamet uče kao konačnu, „nepobitnu istinu“, Opću Teoriju Svega Hrvatskog u koju nije mudro sumnjati? Gornji citat funkcionira tako kao sama - ne baš najbolje sročena, ali prilično točna - preambula famozne kurikularne reforme hrvatskog obrazovanja, osobito onoga njegovog dijela kojega kolokvijalno nazivamo Domovinski odgoj. Ohrabruje stoga što je njegov autor, makar formalno - barem za sad - izvan reformskog sustava, prilično blizak njegovim guruima, osobito onima kojima je Domovinski odgoj, kako se to reče, glavna agenda.

Dobro je i važno znati da među njima ima i skeptika što bi „podatke koje su nam nametnuli kao nepobitnu istinu“ ipak „krenuli provjeravati“. Pa kad djeca u hrvatskim školama uče kako je, štajaznam, djevičanski Domovinski rat - u koji je pola milijuna golorukih hrvatskih muževa krenulo s drevnim hrvatskim pozdravom „Za dom spremni“ na usnama - bio najblistaviji, najčasniji i najčišći obrambeni rat na cijeloj kugli zemaljskoj, da vidimo, kako ono, „što se dogodi kada te podatke koje su nam nametnuli kao nepobitnu istinu krenemo provjeravati“.

„Ono čime raspolažete je vaše obrazovanje gdje su vas formirali na način da su vam stvorili naviku da vi 'znate' da je to tako. No, vi svoje obrazovanje niste provjeravali. U stvari, ako ste i provjeravali, polazili ste s pozicije da su ti podaci koje su vam usadili u glavu istiniti. Polazite s pozicije svoga poštenja, ali niste niti svjesni da imate posla s ljudima kojima je otac đavao, zavodnik i mrzitelj ljudi“, kaže u nastavku svoje preambule reformator s početka teksta, vrijeme je da ga i upoznamo - Elvis Duspara, katolički aktivist, publicist i kolumnist portala Dnevno.hr, u hrvatskom srednjovjekovnom podzemlju poznat kao autor knjige „Za dom spremni“ i zvijezda YouTubea, gdje između ostaloga prokazuje upravo komunističku kurikularnu reformu, citirajući bezbožnu školsku lektiru i najstrašniju od sviju sotonskih knjiga, „Anđeo u ofsajdu“ Zorana Ferića, sina đavolovog, „zavodnika i mrzitelja ljudi“.

I što se dogodi kad takav um krene provjeravati nepobitne istine iz školskih udžbenika? Što po Elvisu Duspari sedam puta valja provjeriti u tom „skupu podataka koje učimo napamet, a koje nam je prenio netko za kojeg smo uvjereni da nam je govorio istinu“? Što je nedopustivo paušalno i opasno sumnjivo u „nepobitnoj istini“ kako je, na primjer - kad smo već kod toga - „djevičanski Domovinski rat, u koji je pola milijuna golorukih hrvatskih muževa krenulo s drevnim hrvatskim pozdravom 'Za dom spremni' na usnama, bio najblistaviji, najčasniji i najčišći obrambeni rat na cijeloj kugli zemaljskoj“?

Jasno - i vama je odmah zagrebalo po moždanoj kori - „kugla zemaljska“.

„Stalno vas izazivam da razmislite kojim dokazima raspolažete da je Zemlja kugla koja se rotira oko svoje osi“, mrtav ozbiljan kaže tako Elvis Duspara u svojoj najnovijoj raspravi „Krug zemaljski“, „knjizi nakon koje više ništa neće biti isto“, u kojoj na pet stotina i dvanaest stranica jednako mrtav ozbiljan, bez ikakve zajebancije, dokazuje da je Zemlja - ravna ploča.

Hiljadama godina, eto, gospodari svijeta krili su od nas „najveću tajnu u povijesti“ i učili nas da je Zemlja okrugla - „napamet“ smo u glavu tuvili pomrčine Mjeseca, Kolumba, svemirske snimke i slične pizdarije, stotinama godina „polazili s pozicije da su podaci koje su nam usadili u glavu istiniti“, nesvjesni da imamo posla s „ljudima kojima je otac đavao, zavodnik i mrzitelj ljudi“ - stotine milijardi novaca ulagala su ta đavolova djeca u svemirske programe, NASA-u, Hubble, GPS i ostalu infrastrukturu Velike Okrugle Laži, sve držeći nas u tmici neznanja, a onda ih u godinu dana guglanja razotkrio samouki hrvatski mistik Elvis Duspara. Opći je nered, nemar i javašluk u Svjetskim Centrima Moći, koji su još prije pedeset godina samo za projekt Apollo, inscenaciju spuštanja na Mjesec i lažne fotografije Zemlje iz svemira angažirali desetke hiljada ljudi i ulupali dvadeset pet milijardi dolara, a nisu u stanju spriječiti Elvisa Dusparu.

Ima li, međutim, Elvis Duspara kakav dokaz za svoje senzacionalne tvrdnje? Naravno da ima, on je ozbiljan istraživač: „S obzirom da Izaija kaže da Bog 'stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca', možda vam sada bude jasno zašto kada molite Oče naš kažete: 'Oče naš, koji jesi na nebesima...'. Ako mislite i dalje da je Zemlja kugla, zašto onda ne molite 'Oče naš, koji jesi oko kugle...'?“ „Koliko ono ima fotografija Antarktika na kojima se vidi cijeli kontinent?“, objašnjava Indiana Elvis sveudilj mrtav ozbiljan, „spreman ponuditi dvadeset tisuća kuna svakome tko mu donese fotografiju Antarktika, a da nije ilustracija, crtež ili animacija“.

Dobro, osobenjaka što ne vjeruju da je Zemlja okrugla ima diljem, hm, ploče zemaljske, udružuju se, izdaju knjige, snimaju filmove i drže predavanja - bolje valjda da nešto rade nego da se truju lijekovima - i bila bi greška mnogo veća od statističke da takvih tipova nema i u Republici Hrvatskoj, obećanoj zemlji za kojekakve bjelosvjetske hohštaplere i mufljuze, bolesnike koji svaki put kad ih zaboli glava dobivaju sat vremena na zagrebačkom sveučilištu, u biskupskom sjemeništu ili kod Krešimira Mišaka u znanstveno-obrazovnom programu nacionalne televizije.

Nije stoga pitanje kako je moguće da se prva hrvatska knjiga o ravnoj Zemlji mrtvo ozbiljno predstavlja na Tribini grada Zagreba na Kaptolu, jednako se mrtvo ozbiljno prodajući u kaptolskoj knjižari Sveti Antun i na svim kioscima u državi, već kako je moguće da je prva hrvatska knjiga o ravnoj zemlji izašla tek ovih dana.

Utrnula mozga odmahnut ćete, dakako, rukom, jer Elvis Duspara - dovoljno ste čuli - marginalni je i bezvezni katolički redikul, od onih tipova koje zajebavaju i lokalni pijanci sa zidića pred dućanom, ali valja nam se tako lijepo utrnula mozga prisjetiti da su nam ne tako davno bezvezni katolički redikuli bili i Željka Markić i Ladislav Ilčić i Krešimir Planinić i Vice John Batarelo i Stjepan Bartulica i cijela ta vigilantska katolička divizija naoružana bakljama i vilama, koja je danas ozbiljan hrvatski think-tank, rasadnik ideja iz kojega niču ključne društvene i političke, kako se zovu, agende.

Marginalni je i bezvezni katolički redikul, uostalom, i Stjepan Razum, predsjednik ustaškog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, pa ipak je Stjepan Razum nekadašnji profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, danas pročelnik Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu i uvaženi član gornjeg doma hrvatskog društva. Koji je, nota bene, „izvrstnu“ knjigu svoga prijatelja Elvisa Duspare o ravnoj Zemlji, „pročitao dva puta, oba puta s velikim zanimanjem“, pa joj napisao i predgovor: „Pisac ovom knjigom stavlja čitatelja pred izbor, kao što je Jahve stavio pred izbor Izabrani narod: Biraj život ili smrt! Od tog izbora ovisi naša budućnost i vječnost.“

Elvis Duspara - ako niste, shvatit ćete - možda i jest marginalni i bezvezni katolički redikul, ali samo u vašem izmišljenom, savršenom okruglom svijetu: u stvarnoj zemlji Hrvatskoj u kojoj vam je živjeti, u sredini Zemljine ploče što počiva na tri divovska slona na leđima Velike Kornjače, Elvis Duspara je ozbiljan i utjecajan čovjek, prijatelj važnih ljudi i „netko za kojeg smo uvjereni da nam govori istinu“, član nimalo konspirativnog i tajnog društva koje već danas projektira obrazovni sustav u kojemu će vaše djeca učiti kako je „djevičanski Domovinski rat, u koji je pola milijuna golorukih hrvatskih muževa krenulo s drevnim hrvatskim pozdravom 'Za dom spremni' na usnama, bio najblistaviji, najčasniji i najčišći obrambeni rat na cijeloj ploči zemaljskoj“.

(rs.n1info.com)

( Boris Dežulović )