Kada se priroda i muzika sretnu
Nastupajući sa Crnogorskim orkestrom mladih, Minić je imala priliku da pokaže bagarite i ukrase soprana na obali Crnog jezera na Durmitoru, gdje je nastupila na otvaranju Wild Beauty Art festivala, a već nekoliko dana kasnije ambijent i ogledala “gorskih očiju” zamijenila je poznatim prostorom ispred zidina budvanskog Starog grada
Glas je posebno kompleksan instrument, a ponajviše zbog toga što reaguje na sve temperaturne promjene, objašnjava u razgovoru za “Vijesti” crnogorska operska pjevačica, sopran Emilija Minić.
Ona ističe da opersko pjevanje podrazumijeva učenje raznih tehnika kako mikrofoni i ozvučenje ne bi bili potrebni izvođaču, a u zavisnosti od vrste nastupa i to se mijenja, pa se tako glas vremenom dodatno usavršava i prilagođava svakoj prilici i prostoru. Da je njen talenat potkrijepljen i vrsnim tehnikama i umijećem Emilija Minić je odavno dokazala, što u Crnoj Gori, što u Italiji, gdje je studirala, nastupala i bila angažovana na brojnim projektima i koncertima.
Emilija Minić nedavno je tako imala priliku da na otvorenom prostoru pokaže bagarite i ukrase soprana, prvo na obali Crnog jezera na Durmitoru, gdje je nastupila sa Crnogorskim orkestrom mladih (COM) na otvaranju Wild Beauty Art festivala (WBA), a već nekoliko dana kasnije ambijent i ogledala “gorskih očiju” zamijenila je poznatim prostorom ispred zidina budvanskog Starog grada.
”Oba nastupa su mi izuzetno draga”, kaže ona i ističe da je, kao rođena Budvanka, ponosna i zahvalna što je Turistička organizacija Budve pokazal povjerenje i otvorila joj mogućnost da specijalno za koncert povodom obilježavanja 13. jula pozove izuzetne mlade i talentovane ljude iz COM-a, kao i dirigenta i tenora...
”Publika je imala priliku čuti kakvu snagu imamo u Crnoj Gori, a uz to smo ugostili i dirigenta iz Moldavije - Kristijana Špatarua i mog dragog kolegu tenora Bekaru Mofareja iz Libana. Muzika nema granice kada je podržavaju institucije i kada imate ljude koji ulažu u mladost i talenat. Iza nas je veoma izazovan period i podrška nam je potrebnija više nego ikada. To su prepoznali i organizatori WBA festivala na Žabljaku. Taj nastup je za mene takođe bilo jedno nevjerovatno i jedinstveno iskustvo. Bina koja je bila pored Crnog jezera, šta da kažem, nevjerovatan je osjećaj kada se priroda i muzika sretnu. Ogromna je čast otvoriti tako prestižan festival i zaista imam samo riječi hvale za cjelokupnu organizaciju”, ističe Minićeva koja dodaje da su oba nastupa, uz podršku i pratnju Crnogorskog orkestra mladih, bila fantastična, što obećava i nastavak te saradnje.
”COM je naš ponos i ozbiljan potencijal, pravo zadovoljstvo mi je bilo raditi sa njima. Saradnja se nastavlja i jako joj se radujem”, poručuje Minićeva.
Huk Durmitora i svjež vazduh diva je u kratkom periodu zamijenila budvanskim talasima i sunčanim primorjem, a kako joj je to prijalo, da li je zbog toga morala dodatno raditi na svom glasu i kako otvoreni ili zatvoreni prostor utiču na izvođače i glas koji je njihov instrument, te koliko ga je teško kontrolisati, ali uz sve okolnosti i zvukove čuti muziku i uskladiti se sa orkestrom prilikom nastupa na otvorenom, ona objašnjava:
”Učimo tehniku glasa kako nam mikrofoni ne bi trebali. Međutim, nastupi na otvorenom zahtijevaju ozvučenje. Teže je na otvorenom jer nemate akustiku, potreban je ozbiljan tonac i oprema kako zvuk ne bi izgubio na kvalitetu. Glas je veoma kompleksan instrument, reaguje na sve temperaturne promjene, ali vremenom naučite kako da se prilagodite. Veoma je teško sve to, pa je vrlo bitno ko vam radi ozvučenje, jer puno stvari zavisi od tonca kada nastupate na otvorenom. Nakon ovako velike pauze zbog pandemije, ja se radujem svakom nastupu bio on na otvorenom ili zatvorenom”, ističe Minićeva.
Ona dodaje i da je uvijek veoma podsticajna i podrška publike čija se energija lako osjeti, a upravo očaranost i opijenost publike na nedavnim nastupima bili su joj važna potvrda da je koncert baš onakav kakav je i trebalo da bude.
”Podrška publike je nešto što me održava. Kada ste umjetnik imate gomilu sumnji, procesi rada su veoma zahtjevni i emocija ljudi koji vole i podržavaju to što radim je najveća nagrada koja postoji. Nakon ovih, za muziku i sve nas zaista teških godina korone, veoma mi znači ljubav koju osjećam. Umjetniku je bitno da stvara. Nakon korone i zaustavljenih koncertnih aktivnosti osjećala sam se zaista usamljeno i poljuljano u svakom smislu. Nadam se da je taj period iza nas”, ponovo naglašava umjetnica koja je u periodu prije pandemije bila u posebnom karijernom zaletu.
Ona iza sebe ima niz solističkih koncerata u Crnoj Gori, Srbiji, Italiji, ostvarila se i u operskim ulogama, a pažnju italijanske javnosti privukao je njen koncertni projekat “Korijeni” koji je realizovala uz pomoć počasnog konzulata u Milanu, posvećen italijanskoj kraljici, crnogorskoj princezi Jeleni Savojskoj... Ipak, taj koncert nije uspjela da realizuje u Crnoj Gori. Prije pandemije je živjela i aktivno radila u Italiji kao slobodna umjetnica, da bi je profesionalni put doveo nazad u Crnu Goru, rodnu Budvu, gdje je slučajno i ostala usljed pandemije virusa korona i lokdauna.
Pohađala je prestižni konzervatorijum “Đuzepe Verdi” u Milanu, u klasi Dženi Anvelt, gdje je 2016. završila i master studije. Osvajala je brojna internacionalna takmičenja, usavršavala se kod renomiranih umjetnika, a bila je nagrađena stipendijom “Melanija Bugarinović i ćerka Mirjana Kalinović Kalin”, fonda za razvoj vokalne umjetnosti, da bi je 2017. čuveni mecosopran Lucijana d’Intino nagradila stipendijom za najperspektivniji mladi sopran.
Uprkos pauzi tokom pandemije, ona je ove godine ponovo nastupala i u Italiji koju naziva svojim drugim domom.
”Italija je moj drugi dom i pored prethodnih imam i još par zakazanih koncerata i nastupa za naredni period. Nažalost i dalje se puno stvari mijenja u zadnji čas zbog pandemije čije posljedice još osjećamo”, kaže Minićeva.
S obzirom na to da su okolnosti učinile da se vrati i fokusira na Crnu Goru “Vijesti” je zanimalo i da li je i koliko teško graditi karijeru u državi poput naše, sa manje produkcijskih kapaciteta u odnosu na Italiju, pa i Srbiju...
”Potičem iz veoma skromne porodice i najponosnija sam što mogu reći da sve što sam postigla je isključivo zahvaljujući sopstvenim snovima, snagama, voljom i velikom disciplinom. Volim ovo što radim i nijednog trena, pa ni u najtežim trenucima, a bilo ih je podosta, nisam pomislila da odustanem. Zbog ljubavi sam bila spremna da krenem od nule više puta, da promijenim države i spremna sam da i danas opet učinim isto ako bude potrebno. Svaki uspjeh je bio cijenjen, a svaka greška cjenjenija jer me je razvila i kao čovjeka i kao umjetnicu”, ističe ona, osvrćući se i na period života u Italiji:
”Život u Italiji mi je donio to da mogu da radim i da se usavršavam kod najvećih umjetnika koji su mi pokazali da je skromnost i autokritičnost prvi korak ka uspjehu i napredovanju. Moj fokus je bio inostranstvo jer sam bila u nemogućnosti da se razvijam u svojoj državi. Međutim, vidim da se stvari ovdje mijenjaju na bolje i raduje me svaki nastup pred crnogorskom publikom. Raduje me šta budućnost donosi”, optimistično naglašava mlada operska pjevačica.
Djeluje da su brojni koncerti u posljednje vrijeme, posebno nakon pandemije, dodatno učinili prisutnom i popularnom klasičnu muziku u Crnoj Gori, što i ona i potvrđuje.
”Mislim da su svi ti koncerti pokazali ono što ja mislim i godinama govorim, a to je da klasična muzika u Crnoj Gori ima svoju publiku”, jasna je ona.
Na pitanje da li na nečemu trenutno radi i šta bi najavila, otkriva da je na nove projekte i programe uvijek fokusirana.
”U stalnom sam radu, na sebi i svom glasu. Raduje me što ću u avgustu pjevati na zatvaranju festivala Land and sand u Albaniji, a zatim me očekuju nastupi u Italiji. Veoma je radno!”, zaključila je Emilija Minić.
Operska kuća je potrebna Crnoj Gori
Napraviti jednu operu u sto godina ne znači da operska scena postoji, kazala je Emilija Minić u razgovoru za “Vijesti” prije par godina.
”Potrebno je napraviti osnovu, uključiti sve naše umjetnike i napraviti projekte koji će biti pitki za publiku. Ne možete ljudima koji, opravdano, nemaju naviku slušanja takvog vida umjetnosti, prikazati operu koja traje tri, četiri sata... Kada kažem pitko to ne znači nekvalitetno, već samo adaptirano za situaciju”, rekla je ona tom prilikom i dodala da u Crnoj Gori nedostaje podrška institucija, a da bi je privuklo kada bi dobila priliku da bude dio “crnogorske operske revolucije”.
U međuvremenu, djeluje da je Muzički centar Crne Gore na pragu nečega što bi moglo rezultirati i osnivanjem operske kuće, a s obzirom na to da je ta institucija osnovala profesionalni baletski studio, što je potvrdila i premijera baleta “Tre sorelle” na kraju sezone.
”Radovalo bi me osnaživanje opere - očekujem je već godinama... Mislim da nam je operska kuća potrebna, a vjerujem da imamo ljude koji bi to mogli da realizuju, ali kao i uvjek potrebna je institucija koja će podržati tako nešto”, poručila je Emilija Minić ovoga puta.
( Jelena Kontić )