Dirigent gradske muzike Kotor: Moramo osposobiti nove članove, voljne da se pridruže orkestru i budu dio tradicije

Gradska muzika Kotor ove godine proslavlja 180 godina postojanja. Na trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna, pred punim auditorijumom, orkestar je održao svečani koncert povodom značajnog jubileja.

O koncertu, repertoaru i mnogim aspektima funkcionisanja orkestra razgovarali smo s dirigentom, ili kako na primorju kažu, kapelnikom Gradske muzike Kotor, Dariom Krivokapićem.

Krivokapić je dirigent Gradske muzike Kotor od marta 2013. godine, inače profesionalni hornista, član Crnogorskog simfonijskog orkestra i profesor horne u Školi za osnovno i srednje muzičko obrazovanje “Vida Matjan” iz Kotora.

Kako ste se odlučili za ulogu dirigenta u Gradskoj muzici Kotor?

Moglo bi se reći da je dirigentska palica sasvim slučajno pronašla mene. Sviram klavir od pete godine i potpuno je prirodno bilo da upišem muzičku školu. Kao učenik trećeg razreda srednje muzičke škole sam u okviru teoretskog odsjeka imao predmet dirigovanje. Iz današnje perspektive bi se moglo reći da je to bio početak nečega na šta sam danas jako ponosan. Nisam imao nikakav prethodni kontakt sa duvačkim instrumentima, ali na nagovor tadašnjeg dirigenta Vladimira Begovića 2004. godine sam se oprobao kao hornista u gradskoj muzici. Potpuno neočekivano, od toga dana, već 18 godina svakodnevno radim na tome da Gradska muzika Kotora bude ponos svih građanki i građana našeg prelijepog grada. Nakon godinu i po dana sviranja horne upisujem fakultet i po završetku studija dobijam mjesto horniste u Crnogorskom simfonijskom orkestru i počinjem da radim kao profesor horne u Školi za osnovno i srednje muzičko obrazovanje ‘Vida Matjan’. Godine 2012. na 2013. godinu tadašnji dirigent gradske muzike Petar Bukilica odlazi na brod i mjesto dirigenta ostaje upražnjeno. Od tadašnjeg predsjednika Ivice Biskupovića dobijam poziv da se oprobam kao dirigent i nakon samo nekoliko proba na godišnjoj skupštini bivam jednoglasno izabran za dirigneta gradske muzike Kotor.

Koje sve izazove sa sobom nosi ova pozicija?

Kao i u svakom orkestru pozicija dirigenta je najizazovnija jer on mora da uklopi toliki broj ljudi u jedno tijelo. Da svi razmišljaju isto u trenutku izvođenja, da nađe zajednički jezik, boju i emociju uz koje će i samo djelo prezentovati publici na način na koji su to kompozitori osmislili, a opet i da ubaci “nešto svoje” po čemu bi dao svoj lični pečat djelu. Kada je u pitanju gradska muzika kao amatersko društvo, osim stvaranja muzike, ta funkcija zahtijeva mnogo više truda, posla i različitih stvari koje nisu u opisu dirigenta. Kao dirignet i član Upravnog odbora, vodim evidenciju dolazaka na probe, organizujem termine istih, kopiram note, nadgledam spremnost članova za nastup (uniforme, note, instrumenti…), vodim računa o papirologiji, administrativnim stvarima, kao i funkcionisanje gradske muzike na dnevnom nivou. Na svu sreću, imam ljude koji mi pružaju nesebičnu pomoć. Najveća podrška mi je Danijela Vulović, osoba koja je dostupna u svakom momentu tokom cijele godine, uvijek je spremna da uskoči i odradi što treba ili što ne mogu da stignem. Inače je član Gradske muzike od 1999. godine i svira trubu. Sav ovaj posao zahtijeva mnogo odricanja i vremena, ali za ovakvu instituciju kakva je Gradska muzika smatram da je vrijedno truda.

U godini jubileja, Gradska muzika Kotor dobitnik je Ordena crnogorske zastave III reda. Na koji način ste obilježili ovako značajan jubilej?

Tradicionalno imamo dva koncerta godišnje, ljetnji ispred Katedrale Sv. Tripuna i zimski u Centru za kulturu Kotor. Takav nam je plan bio i u godini jubileja, s tim što sam planirao da proslavu podignem na što veći nivo. Ideja mi je bila da okupim sve prijatelje Gradske muzike Kotor, gostujuće članove koji su ranije sarađivali s nama, članove CSO, Vojnog orkestra i drugih gradskih muzika, radi druženja i muziciranja. Iako svima muzika nije profesionalno zanimanje, ova ideja im se jako dopala i odazvali su se mom pozivu.

Orden Crnogorske zastave III reda je kruna uspjeha svih prethodnih i sadašnjih generacija, a ujedno i zadatak za buduće članove.

Još prošle godine, na predlog naših prijatelja direktora Pomorskog muzeja iz Kotora Andra Radulovića i kustosa Ilije Mlinarevića, predat je zahtjev za dobijanje nagrade. Sve se to ‘’kuvalo’’ cijelu godinu, da bismo samo tri dana prije uručenja dobili poziv iz kabineta predsjednika da dođemo na dodjelu. Iskreno nismo se nadali ovakvom priznanju, ali smo danas jako ponosni. Još mi je draže što nam je uručen u ovom trenutku kada proslavljamo veliki jubilej i srećan sam što su upravo ovi divni ljudi - članovi muzike, među kojima sam i ja, nagrađeni za predan trud, rad i maksimalno angažovanje iako smo svi ovdje na dobrovoljnom nivou i iz ljubavi prema muzici, tradiciji i instituciji kakva je Gradska muzika Kotor.

Na svečanom koncertu čuli smo aranžmane kompozicija velikih klasika, poput Betovena, Mocarta, romantičara Dvoržaka, ali i marš “Dobrota”, kao i uvertiru “Bokeška noć”. Kako ste se odlučili za ovakav, vrlo zahtjevan, repertoar?

Još 2016. godine sam dobio na poklon od bivšeg dirigenta Mjesne muzike Đenovići, pokojnog Aleksandra Mandića, partituru Betovenove 5. simfonije sa rečenicom: “Znam da niko neće osim tebe pokušati ovo da izvede jer je klasika u pitanju!”

Tada sam već počeo osmišljavati program i prikupljati note. Rekao sam sebi da, ako za jubilej budem i dalje na mjestu dirigenta, na koncertu će se izvesti samo klasična djela. To je bio mač s dvije oštrice jer je težina poznatih klasičnih djela u tome što ih većina publike zna i svaka greščica dopre do uha slušalaca. Htio sam i da imamo nekoliko premijera, kompozicije koje nikad Gradska muzika nije izvodila ranije. Kao što sam ranije naveo, naše kompozitore ni ovaj koncert nije mogao proći, a da se na repertoaru ne nađu njihova djela. Mislim da niko od publike nije mogao pretpostaviti da će Gradska muzika Kotor izvesti ovakakv repertoar. Obično su to bili marševi koji su i zaštitni znak gradskih muzika, obrade popularnih kompozicija i poneka veoma rijetko klasična kompozicija. S probama smo počeli još u januaru dva puta sedmično, a kako se koncert približavao ubacili smo i treći termin. Uvertiru “Bokeška noć” sam ostavio za sam kraj jer sam znao da će izazvati buru emocija kod svakog Kotoranina i slušaoca koji zna ko je i kakav bio kompozitor Tripo Tomas.

Koji su dalji planovi orkestra?

Sa željom da će se našem apelu za pomoć pridružiti još poštovalaca Gradske muzike i ljubitelja Kotora, kako u zemlji tako i u rasijanju, nadamo se da će biti dovoljno sredstava da sljedeće godine posjetimo Bečku filharmoniju, orkestar koji je samo dva mjeseca stariji od nas. Plan je i da se marš “Dobrota” i uvertira “Bokeška noć” snime u velikoj sali Muzičkog centra kako bi nam u arhivi ostao audio i video-snimak kompozicija čiji su kompozitori bili Kotorani. Potrebno je da osposobimo nove članove, djecu koja su voljna pridružiti se orkestru, naučiti da sviraju duvačke instrumente i biti dio ove tradicije. Plan je obnova instrumenata, nabavka repromaterijala, notnog materijala i nabavka uniformi za nove mlade članove koji su se priključili orkestru.

( Sara Piletić )