Tužna slika i bolna istina crnogorskog klupskog fudbala

Prošle godine Sutjeska je bila jedini crnogorski tim koji je u evropskim takmičenjima ostavio dobar utisak. Utakmice sa gruzijskim drugoligašem Gagrom i izraelskim Makabijem iz Tel Aviva u kvalifikacijama za Ligu konferencija bile su uvod u, ispostaviće se, uspješnu sezonu, a mogle su da posluže i kao primjer „minimum standarda“, koje bi crnogorski klub trebalo da ima kada izađe na međunarodnu scenu.

Da preskoči makar jednu prepreku, posebno ako je riječ o rivalu koji nema ni reputaciju, ni pretjerani kvalitet, niti dolazi iz zemlje u kojoj je klupski fudbal na visokom nivou, te da se makar isprsi protiv jačeg od sebe.

Taj primjer Sutjeska nije slijedila ovog ljeta, sve je bilo potpuno drugačije – crnogorski šampion u Evropi je odigrao četiri utakmice, u 360 minuta nije postigao gol, nije ni zaprijetio Ludogorecu, osim u prvom napadu revanša 1. kola kvalifikacija Lige šampiona, a zatim ostavio katastrofalno loš utisak u dvomeču sa ekipom sa Farskih Ostrva, Klaksvikom.

Sutjeska je, zapravo, podsjetila i pokazala, ako je neko zaboravio ili se možda ponadao da se nešto promijenilo, kakvog je kvaliteta crnogorski fudbal.

Ako je i bilo očekivano da Ludogorec lako izbori plasman u narednu fazu kvalifikacija za Ligu šampiona, očekivalo se da utakmice protiv Klaksvika u Ligi konferencija budu šansa za dokazivanje, nadigravanje, igru i dobro predstavljanje evropskoj javnosti.

Ništa od toga nije viđeno. Sutjeska je u oba meča ušla uzdržana, uplašena, povučena...

To je ili neoprostivo potcjenjivanje sopstvenih kvaliteta, ili je, s druge strane, „tragična“ fudbalska istina da su i igrači kluba sa Farskih Ostrva tehnički, taktički, fizički i timski toliko jači da ne postoji ni mogućnost da se crnogorska ekipa i crnogorski igrači protiv njih nametnu na terenu, napadaju, dominiraju, drže loptu...

Čini se da je, nažalost, riječ o ovom drugom...

Samo je u posljednjih 20-ak minuta revanša, kada je gubila i više nije imala šta da izgubi, Sutjeska pokazala da je možda mogla da bude drugačije orjentisana i da Farani, ipak, nisu toliko superiorni, kao što su bili 160 minuta... Nikšićani su mogli i do produžetaka (Striković je pogodio prečku), ali fudbal, najčešće, nagradi hrabre i odvažne. Sutjeska to nije bila...

Sutjeska je olako propustila veliku šansu. Kao da nije ni probala da je iskoristi, da preko Klaksvika dođe do duela sa kosovskim Balkanijem u 3. kolu.

Farska Ostrva, pa Kosovo - teško da je žrijeb mogao da bude bolji. Protiv koga da se crnogorski klubovi nadaju i da očekuju pobjede, ako ne protiv takvih rivala...

Često su, prije početka nove sezone, Nikšićani potencirali i problem uigranosti. To je, pak, druga strana priče. Otišlo je 11 igrača iz šampionske generacije, što je pomalo i neozbiljno, došli su novi, koji na pet mečeva nisu pokazali da su pojačanja. Tačno je da je vrijeme važan faktor, ali onda izgleda kao da evropski mečevi služe samo za uigravanje za domaći šampionat, a da rezultat - i nije toliko važan.

A na kraju priče, ostaje bolna činjenica da će crnogorski prvak naredne sezone imati još manje vremena za uigravanje, jer će već sredinom juna igrati na preliminarnom turniru kvalifikacija za Ligu šampiona sa predstavnicima San Marina, Islanda i Andore.

I, nažalost, neće biti favorit za prolaz dalje...

( Savo Njunjić )