Sve počelo od Soni jedinice
U gejming se zaljubio još kao dječak, a prve konzole je iznajmljivao. Danas u svojoj kolekciji broji i neke aparate koji su napravljeni sredinom 70-tih godina, a ono što je interesantno, svi rade
Prije dvije godine Antonio Monteiro iz Sjedinjenih Američkih Država ušao je u Ginisovu knjigu rekorda jer u svojoj kolekciji ima preko 20.000 igara.
Ovom Amerikancu trebala je skoro decenija da napravi kolekciju, dok crnogorski kolekcionar Marko Gogić svoje konzole i igrice za njih skuplja već dvanaest godina.
U gejming se zaljubio još kao dječak, a prve konzole je iznajmljivao. Danas u svojoj kolekciji broji i neke aparate koji su napravljeni sredinom 70-tih godina, a ono što je interesantno, svi rade.
”Prva konzola koju sam dobio bila je Sony jedinica. To je bio poklon od tetke iz Njemačke. Bilo je to neka 1998-99. godina. Prije toga smo od komšije Vukašina Lekića iznajmljivali opremu za gejming. Čitava Crna Gora je tada dolazila kod njega da iznajmljuje igrice i konzole. On je imao prve Nitendo konzole. Tako da od tada datira ta ljubav prema igricama”, ispričao je Gogić koji je počeo da skuplja konzole od 2010. godine.
”Za godinu dana sam stvorio kolekciju koju niko do sad nije uspio u Crnoj Gori, jer sam kupovao sve što je bilo na tržištu dostupno. Jednostavno, odjednom sam se zaljubio u konzole. Još čuvam i Sony jedinicu koju mi je tetka donijela, a uz nju sam kupovao i ostale”, priča Gogić, te otkriva koliko je teško nabaviti konzole poput Atarija iz 70-tih:
”Dok sam sakupljao konzole bilo mi je puno lakše. Bilo je više konzola u ponudi, a i cijene su bile pristupačnije nego sad. Tada se i moglo donekle nabaviti. Sad je teško naći konzole, jer i oni koji ih imaju ne žele da ih prodaju, tako da vam ni novac ne pomaže. Cijene su skočile znatno u posljednjih godinu dana, pa to što se nađe na tržištu je dosta skupo. Kako sam imao dosta duplih konzola, znao sam da vršim razmjenu, a tokom svih ovih godina kako ih sakupljam naučio sam i da ih servisiram- otvaram, čistim, mijenjam dugmad. Radim sve ono što nije puno problematično”, ističe Gogić.
Sve konzole koje bi došle u “njegove ruke” uglavnom su radile, one koje su imale sitne kvarove uspio je da popravi.
”Rijetko koja nije radila kad sam je kupio. Sad imamo na internetu razne tutorijale- kako otvoriti, zamijeniti, popraviti, tako da nije teško ko imalo ima smisla”, siguran je Gogić.
Danas iako u svojoj kolekciji ima toliko konzola i sve rade, zbog posla rijetko nađe vremena za gejming.
”Više sam imao vremena prije da igram, sad rjeđe jer imam posao, a gejming mi je hobi. Kad uhvatim vremena igram na konzolama Sony, Sega gdje je Super Mario zaštitni znak, nekad i Nitendo. Moja djeca isto vole da igraju na Nitendo Switch konzolama, Soni 4, kao i X box. Ima dosta dobrih igrica za njih”, ispričao je Gogić, te otkrio za koju je od konzola posebno vezan.
”To je ta Sony jedinica, ona prva iz Njemačke, jer je upravo ona probudila tu ljubav prema gejmingu u meni. Sačuvao sam čak i kutiju od njega. Sve što mi je tada stiglo nijesam bacio. Zato i ima to centralno mjesto na polici. Inače, u pitanju je konzola koja je generalno neprevaziđena, a to će svi da potvrde”, ističe sagovornik Magazina koji svoje konzole ne kupuje preko svjetskih platformi za trgovinu, već se isključivo oslanja na ponudu u regionu.
”Većina tih konzola mi je stigla u kutijama. Za neke su prethodni vlasnici sačuvali garanciju. Na E-Bay može da se nađu konzole, međutim najčešće sam ih nabavljao iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske... Ne želim da rizikujem sa naručivanjem konzola preko interneta, jer nikad ne znam šta će mi stići”, napominje on te ističe da kada se vrši zamjena konzola gejmeri i te kako znaju da cijene rijetke primjerke.
”Ljudi koji se razumiju u konzole i koji znaju dosta o tome, umiju da cijene to i neće da osporavaju cijenu iste, već su realni. I sam sam baš dosta aparata tako nabavio, neke čak nema niko u Crnoj Gori. Recimo Atari ‘drveni’ iz ‘77 ili ‘78 godine... Taj gejmerski naziv ‘drveni’ je dobio zbog tog dijela koji je kao imitacija drveta. Tu je i Philipsov aparat koji je isto stariji model. Imam i Casiov model i džojstike od njega”, nabraja šta sve ima u kolekciji Gogić i ne krije da mu je upravo najteže bilo da nabavi konzolu Atari 7800.
”To su konzole novijih generacija, međutim nije ih lako nabaviti. Možda i zato što se više ne proizvode”, dodaje on.
U svojoj gejming sobi posjeduje i jednu arkadu, no svoje igračke sposobnosti ne može pokazati na istoj, jer to je jedini aparat u njegovoj sobi za gejming koji ne radi.
”Prva arkada koja je izašla bila je Neo geo. Međutim, kupio sam ovaj aparat Ok baby, koji je, mislim, proizveden u Grčkoj. Na ovoj arkadi je veći ekran nego na Neo geo. Kvalitetniji su, noviji su, a na njima mogu i stari programi da se prikače. Međutim, trenutno ne radi i pitanje je hoću li uopšte uspjeti da je popravim. Prošle godine je nešto puklo na toj ploči od monitora, a više niko neće da radi sa tim katodnim cijevima, tako da vam ni pare ne pomažu da to popravite jer niko više ne servisira stare televizore, pa se i djelovi ne mogu naći”, otkriva Gogić šta je problem.
Iako zbog obaveza nađe rijetko vremena za igrice, kad se to desi rado se druži sa džojstikom.
”Uglavnom volim Snajper elit, Hitman, Max Payne, Uncharted, Rock of the Dead, Assassins Creed... U pitanju su avanture i strategije. Nemam vremena za igranje kao što bih volio, ali kad uspijem da izdvojim malo to su one koje volim da igram i skupljam”, otkriva Gogić. Ne krije da se većina gejmera, ali i njegovih prijatelja iznenadi kad posjete njegovu sobu za gejming.
”Kad pozovem nekoga da vidi, ili kad se razmjenjujem sa gejmerima i kolekcionarima, kad uđu kod mene u ovu moju odaju, ‘spušte vilice’, kao u filmovima (smijeh). Napravio sam gejming sobu da bih imam svoj kutak u kojem ću da uživam i da mi je lijepo, da se u njemu osjećam prijatno. U kući gdje sam ne može se od gužve nekad normalno ni popričati, a ne da se oprobamo u nekim igricama. Onda dođemo ovđe ‘na mir’ i igramo”, priznaje Gogić.
Danas se na tržištu mogu naći konzole Sony, Nitendo i Xbox, pa posjeduje i uređaje novijih generacija.
”Atari je prestao davno da se proizvodi. Čak i Sega koja je bila mnogo dobra, parirala je Nitendu se ugasila. Tačnije kupio ih je Xbox koji se sad trudi da parira Soniju. Bila je priča koje se sjećam da je Nitendo htio da se spoji sa Sonijem i da se napravi jedna konzola. Međutim, Nitendo je mislio da će uspjeti da Soni izbaci iz igre jer je njihovo bilo da urade ploče, a Soni disk. Tada nije bilo diskova za Nitendo. Na kraju su se predomislili i nisu htjeli sa njima da sarađuju, a Sony je napravio bum sa svojom jedinicom zahvaljujući kojoj sam i ja danas kolekcionar i zaljubljenik u gejming”, zaključuje Gogić.
Virtuelne zamijenile društvene igre
No, Marko ne igra samo igrice na konzolama, u njegovoj gejming sobi ima i društvenih igrica poput “Ne ljuti se čovječe”, “Monopola”, “Rizika”....
”I to sam igrao dok sam manji bio i dok nije bilo virtuelnih igrica. Taj Riziko, Stratego, Monopol... Mislim da je ovo Monopol iz prve serije koji je izašao, imam ga od tada. Dok sam bio mali igrali smo društvene igrice, a danas se to, nažalost zapostavlja. Mada, Riziko je baš lijepa igra, valja ga odigrati ponekad, ko naravno zna da igra. Mi stariji znamo da igramo, dok ove mlađe generacije su uglavnom vezane za virtuelne igrice”, smatra on.
Zagonetni junaci u kolekciji stripova
Svoju ljubav prema kolekcionarstvu ne izražava samo kroz sakupljanje konzola, već i stripova.
”I njih sam skupljao. Kao dijete volio sam da ih čitam. Komandant Mark, Zagor, Veliki Blek su mi bili omiljeni. Ta tri junaka bila su mi zagonetna, a ti stripovi odlični. Tako da sam se trudio da napravim sebi i kolekciju stipova mojih omiljenih likova”, ispričao je on.
( Marija Vasić )