Smetnje ozbiljne, a lišeni redovne fizioterapije

Iako imaju kompleksne smetnje u razvoju, djeca nemaju obezbijeđene redovne tretmane fizioterapeuta. To se, između ostralog, navodi u mišljenju zamjenice zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežane Mijušković nakon obilaska Male grupne zajednice za djecu bez roditeljskog staranja sa smetnjama u razvoju, koja se nalazi u Bijelom Polju a posluje u okviru Dječjeg doma “Mladost” u Bijeloj.

Predstavnici institucije Zaštitnika obišli su tu ustanovu, razgovarali sa koordinatorom i zaposlenima i vidjeli djecu koja koriste usluge Male grupne zajednice (MGZ).

Prema navodima zaposlenih, na smještaju je devetoro djece. Kazali su da djeca nemaju fizioterapeuta i da ne koriste usluge tog kadra negdje drugo.

Iz Doma u Bijeloj kazali su da je do proglašenja pandemije koronavirusa ukupno troje djece bilo u mogućnosti da koristi usluge fizioterapeuta, koji ordinira u bjelopoljskom Domu zdravlja i da, prema podacima kojima raspolažu, taj fizioterapeut ima veliki broj pacijenata, pa iz tog razloga nije bilo moguće obezbijediti tu terapiju za sve korisnike Male grupne zajednice. Dodali su da će iz sopstvenih sredstava koja dobijaju po osnovu naknade za smještaj, obezbijediti fizioterapiju za potrebe korisnika.

”Iz izjašnjenja pojedinih dnevnih centara proizilazi da su individualnim planom usluga za korisnika predviđene vježbe gornjih i donjih ekstremiteta, da je neophodno obezbijediti redovne tretmane fizioterapeuta, te da su u ranijem periodu upućivali korisnike u Institut ‘dr Simo Milošević’ u Igalu. Imajući u vidu da su djeca koja su smještena u MGZ lišena roditeljskog staranja i da imaju kompleksne smetnje, potreban je holistički pristup u radu sa njima, kao i liječenju. Stoga, osim što im je potrebno mnogo ljubavi i pažnje, potrebna im je i odgovarajuća terapija (fizikalna, kineziterapija), kao i potpuni defektološki tretman”, navodi se u mišljenju Mijušković.

Djeca sa smetnjama u razvoju predstavljaju posebno osjetljivu kategoriju u medicinskom, psihološkom, pedagoškom i socijalnom smislu, a naročito činjenica da su bez roditeljskog staranja i smještena u instituciju, navodi se u mišljenju zamjenice zaštitnika.

Mijušković je mišljenja da je potrebno preduzeti odgovarajuće aktivnosti, kako bi ta djeca dobila kontinuirane tretmane fizioterapeuta, i eventualno druge tretmane koje se procijene za potrebnim.

”Prilikom obilaska Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju ‘Tisa’ u Bijelom Polju zapaženo je da u ustanovi ima hidro-masažni bazen, te su za korisnike uvedene nove terapije, koje djeca vole i koje su izuzetno važne pri tretmanu djece i mladih sa smetnjama u razvoju. Stručni radnici su istakli da boravak u vodi korisnicima pričinjava zadovoljstvo, jer olakšava pokrete, pa je i vježbanje uz stručni nadzor prijatnije. Zaštitnik smatra da treba razmotriti da se ovaj resurs iskoristi i za djecu korisnike Male grupe zajednice koja se ustanova nalazi u neposrednoj blizini Dnevnog centra”, sugerisala je Mijušković.

Ona takođe ukazuje na važnost uspostavljanja međusektorske i međuinstitucionalne saradnje u cilju ostvarivanja najboljeg interesa djece sa smetnjama u razvoju. Na taj način bi se, prema njenim riječima, omogućilo kvalitetnije korišćenje ionako ograničenih stručnih kapaciteta zaposlenih u različitim institucijama, a čije usluge mogu i trebaju da koriste djeca sa smetnjama u razvoju.

”Činjenica da sada Mala grupna zajednica funkcioniše u okviru Doma ‘Mladost’ - Bijela, ne bi trebala da utiče na mogućnost ostvarivanja usluga koje se pružaju u lokalnoj zajednici - Bijelom Polju”, poručuje Mijušković.

Ona je centrima za socijalni rad i Domu u Bijeloj dala preporuku da sačine planove usluga za djecu korisnike Male grupne zajednice iz Bijelog Polja, kojim će im se omogućiti korišćenje usluga koje u toj sredini postoje.

( Miloš Rudović )