Mršić ostaje iza rešetaka zbog ubistva Lenca

Apelacioni sud Crne Gore potvrdio je rješenje Višeg suda u Podgorici kojim je produžen pritvor Nikoli Mršiću iz Kotora, optuženom za ubistvo fudbalera Gorana Lenca i pokušaj ubistva Milana Jovićevića.

U obrazloženju se navodi da je rješenjem Višeg suda u Podgorici od 4. jula 2022. godine, zbog opasnosti od bjekstva, produžen pritvor okrivljenom Mršiću, zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo - teško ubistvo u pokušaju (član 144 tačka 8 u vezi s članom 20 KZ CG) i krivično djelo - nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Suđenje Nikoli Mršiću, optuženom da je u septembru 2017. godine ubio Lenca na pomoćnom terenu Fudbalskog kluba “Bokelj” i za pokušaj ubistva Milana Jovićevića, počelo je 4. jula 2018. godine u Višem sudu u Podgorici.

Okrivljenom se tada sudilo u odsustvu, jer se nalazio u bjekstvu i bio nedostupan pravosudnim organima.

Uhapšen je u martu 2020. godine u Beogradu, a Crnoj Gori je izručen 9. jula iste godine.

Prema navodima optužnice, okrivljeni Mršić je 16. septembra 2017. godine oko 19,15 časova, na pomoćni stadion FK “Bokelj” došao s pripremljenim oružjem, koji je bilo sakriveno u kesi.

Dok je trajao trening, piše, okrivljeni je ispalio hitac u glavu Gorana Lenca, a zatim i hitac u pravcu Jovićevića, koji ga nije pogodio. Nakon toga, Mršić je pobjegao, čime je počinio krivično djelo “teško ubistvo u pokušaju”.

U obrazloženju rješenja Apelacionog suda se navodi:

”Ocjenom dokaza iz spisa predmeta prvostepenog suda, do nivoa postojanja osnovane sumnje, ovaj sud je kao i prvostepeni sud, utvrdio da je okrivljeni Mršić osnovano sumnjiv da je izvršio krivična djela stavljena mu na teret optužnicom Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Osnovana sumnja proizilazi iz dokaza na kojima se zasniva optužnica, a naročito iz sadržine svjedočkog iskaza oštećenog Jovićevića, koji je u bitnom naveo da je Lenca poznavao čitav život, da su se kritičnog dana čuli oko 12,40 časova i otišli u njegov kafić da popiju kafu, gdje je Lenac odigrao kladionicu, a potom su s njihovim zajedničkim prijateljima K. P. i J. B. odigrali partiju karata. Dalje je naveo da su se dogovorili da se u 18,30 časova nađu na pomoćnom fudbalskom terenu ‘Bokelja’ da treniraju, nakon čega je Lenac otišao do svoje kuće kako bi se spremio. Naveo je da su u trenutku kada su došli na teren kadeti ili pioniri završavali trening, a bilo je i djece koja su se igrala, kao i majke s djecom u kolicima. Objasnio je da su Lenac i on prvo započeli trening trčanjem u krug oko pomoćnog stadiona, a potom su radili trbušnjake i već su u tom periodu, otprilike oko 19,15 časova svi napustili stadion tako da su na terenu ostali samo njih dvojica. Nastavili su da vježbaju radeći trbušnjake i sklekove, a u pauzi između vježbi primijetio je jedno lice koje se kretalo laganim hodom iz pravca sporednog ulaza terena stadiona, odnosno iz pravca potoka prolazeći pored objekta u kome se nalaze na donjem spratu svlačionice, a na gornjem sobe za igrače i isti se kretao prema njima noseći u ruci jednu zamotanu plastičnu kesu. Isto je opisao kao lice visine 185-190 cm, krupnije građe, između 100-110 kilograma, oble glave, kratko podšišan, između nekih 30-35 godina što je zaključio po njegovoj fizičkoj spremnosti odnosno načinu kako je kasnije brzo trčao. Primijetio je da je na sebi imao trenerku plave boje sa crnim donjim dijelom i s patikama tamne boje i isto lice je prišlo kabini za delegate i sjelo. Pojasnio je da su se on i Lenac nalazili na 10-15 metara od njega ispred kabine za pomoćne igrače, odnosno između te dvije kabine se nalaze glavna vrata od ulaza na pomoćni stadion. Nakon što su on i Goran Lenac počeli da rade sklekove okrenuti glavama unutar kabine i oslonjeni rukama na klupu, čuo je prvo jedan hitac a poslije dvije sekunde i drugi, nakon čega se trznuo i odmakao od klupe, a potom je ugledao Gorana u ležećem položaju ispod klupe na betonskom dijelu”, navodi se u spisima.

Istakao je, kako stoji, da nije mogao da vidi na koji način im je ta osoba prišla, jer su im glave bile unutar kabine prilikom vježbanja: “Te da mu je to lice okrenulo leđa i počelo da ‘škrka’ pištolj, zbog čega je pomislio da mu se pištolj zaglavio, da bi potom to lice počelo da trči u istom pravcu odakle je došlo”.

Ispričao je da je bio je u šoku i stajao kao ukopan par sekundi, a onda je počeo da trči za tim licem dozivajući upomoć, ali nije mogao da ga sustigne. Rekao je da je napadač tada, trčeći, ispalio još jedan metak u njegovom pravcu.

Napadač nije nosio rukavice...

Svjedok je, kako se navodi u spisima Tužilaštva, rekao da mu se Lenac nikada nije požalio da ima neprijatnosti s bilo kim, niti da mu je neko prijetio.

Kazao je i da je siguran da lice koje je pucalo nije imalo rukavice na rukama, ali da od šoka i stresa nije uspio da vidi lice osobe koja je pucala i da ga ne bi mogao prepoznati.

Na kesi tragovi optuženog

Dodaje se da iz izvještaja Forenzičkog centra Danilovgrad o DNK vještačenju proizilazi da je na uzorku izuzetom s jedne drške dostavljene kese utvrđeno prisustvo biološkog materijala porijeklom od najmanje tri osobe, pri čemu rezultat pruža ekstremno jaku podršku hipotezi da je Nikola Mršić jedan od donora.

”Dok je na uzorku izuzetom sa druge drške iste kese utvrđeno prisustvo biološkog materijala porijeklom od najmanje tri osobe, pri čemu je dominantno prisutan biološki materijal NN muške osobe za čiji DNK profil nije utvrđeno podudaranje u bazi profila DNK registra, pa se na osnovu rezultata nije moguće izjasniti da li je M. N. jedan od donora”, navodi se u spisima tužilaštva, odnosno suda.

( Danilo Mihajlović )