Mirko Jovanović na Trgu pjesnika: Pripovijedanje ništa ne može zamijeniti

Književni program ovogodišnjeg festivala “Grad teatar” nastavljen je 3. avgusta, a gost Trga pjesnika bio je pisac Mirko Jovanović koji je predstavio svoj roman “Između crnih polja” što je ujedno i prva promocija ovog romana objavljenog 2020. godine.

Moderator večeri bio je Radoje Femić, pisac i kritičar koji je na samom početku izrazio zahvalnost Gradu teatru na prilici da na Trgu pjesnika govore o Jovanovićevoj poetici i skrenu pažnju na važne tekstove koje je do sada objavio.

“Neki su, naravno, i nagrađeni tako da možemo da govorimo o jednoj autorskoj poetici koja se konstituiše, koja je u formiranju i etablirana u kontekstu savremene književnosti”, naglasio je Femić.

Mirko Jovanović je objavio zbirku pjesama “Kamenolom”, roman za djecu „Pero ptice dodo” i roman „Između crnih polja”. Dobitnik je nagrada „Mladi Dis”, „Aladin Lukač”, „Laza K. Lazarević”, prve nagrade za prozni rukopis Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori. On je kazao da je roman “Između crnih polja” roman koji je oduvijek htio da napiše.

“Osjećao sam dug da tu temu moram na jedan književni način, a to je jedini način koji umijem, da obradim i dugo je u meni vrila ta tema. Biografske činjenice su se u meni taložile, akumulirale, preobražavale. Vremenom je od toga nastalo nešto od čega sam vidio da može biti i neka literatura i pokušao sam prije samog početka pisanja ovog romana da napišem nekoliko manjih, kraćih rukopisa, ali se to izjalovilo jer sam shvatio da to može biti nešto više. Tek 2013. godine sam se konačno posvetio pisanju ovog romana”, kazao je Jovanović i dodao da je na početku to bilo jako blisko autobiografiji.

“Ipak mi je bilo teško da na takav način obradim nešto što mi je jako blisko, a to je moj zavičajni svijet, ljudi koje sam poznavao. Nije mi bilo prijatno da zavirujem u svoj i njihov život, bilo mi je teško, a ispostavilo se i nemogućim da nastavim tim autobiografskim pravcem. Dugo sam tragao za rješenjem i nakon dvije, tri godine sam došao do ključa za rukopis. Forma se u međuvremenu mijenjala. U početku je to zaista bilo eksperimentalno, blisko onome što se naziva postmodernizmom”, istakao je on.

U romanu ima dosta autobiografskih mrvica, naglasio je Jovanović, ali se tokom procesa pretvorio u jedan tekst fikcije koji se dosta udaljio od njegovog života i biografije. Okosnica romana je porodična hronika tročlane porodice Maković, dječak i njegovi roditelji, ali i njihovo neposredno okruženje kroz koje je ispričana mentalitetska priča. Jovanović je kazao da je riječ o romanu jedne naravi i hronika jednog vremena koje svi doživljavaju kao crno i teško.

“Međutim, ono što je crno ne može se crnim tonom govoriti. Uz mnogo humora i drugih sredstava kojima sam pokušao da ublažim sve to i da napravim jednu distancu mislim da sam na dobar način obradio taj period devedesetih godina prošlog vijeka”, kazao je Jovanović. Femić je rekao da kraj 20. vijeka ima nesumniovo traumatičan i dragocjeni aspekt po život i karakter porodice Maković, posebno junaka Ivana koji punim plućima i vlastitim senzibilitetom osjeća te tektonske poremećaje, na šta je Jovanović kazao da je prikazan jedan porodični mikrokosmos.

“Tipična radnička porodica tog vremena koja živi u provinciji, izolovana od magistralnih, istorijskih i političkih tokova, ali se na njih odražava sve što se dešava u gradu, zemlji i svijetu u tom trenutku. To su događaji u istorijskom nizu koji se do danas nije prekinuo i odražavaju se ovdje kod nas na jedan krvav način. Ta zemlja je bila paradgima jednog podijeljenog svijeta u kom su bili zastupljeni i istočni i zapadni svijet. To je taj koka-kola socijalizam, jugoslovenska verzija socijalizma uz uticaj američkog kapitala i politike. Jedna iluzija koje završila kako je završila, a roman se upravo bavi tim vremenom i svime onim što je on donio”, naglasio je Jovanović. Posebna vrlina ove knjige je to što je oslobođena dociranja, kazao je Femić i pojasnio da nije zasnovana na ideološkim pretpostavkama.

“Njoj je ta prizma svakodnevnog iskustva i neposrednog susreta sa epohom kroz život porodice u prvom planu i to je izuzetak u odnosu na dominantni dio naše savremene književne produkcije koja nikako da se oslobodi teze koju rabi iz ovog ili onog prakitčnog razloga. Kod Jovanovića je više slučaj o jednom oksimoronski intoniranom, angažovanom, bez iluzionizma. Kod njegovih književnih junaka nema idealizacije, oni nisu konstituisani kao ljudi koji žive u jednoj epohi nepodnošljive sreće, blagostanja i zadovoljstva, ali s druge strane nisu ni očajnici”, kazao je Femić.

Jovanović je naglasio da je posao pisca da svjedoči te da je kroz živote junaka ispričao priču izbjegavajući ugao ideologije.

“Ja sam bio svjedok tih vremena i istorijskih, krupnih događaja odraženih na “male živote i svijet malih ljudi”. Ja vjerujem u priču uprkos trendu i tome što je priča razgrađena i fragmentovana i što se eksperimentom pokušava napraviti nešto novo. Priču ništa ne može zamijeniti, pripovijedanje ništa ne može zamijeniti.” Femić je dodao da roman nije redukovan na jednu palanačku hroniku. “Knjiga nema tu vrstu epsko-patrijarhalne omeđenosti koja bi joj oduzimala onaj šarm univerzalne priče koja je mogla da se situira u bilo koji životni prostor”, kazao je on. Jovanović je naglasio da ne vjeruje u recikliranje starog i ponavljanje istog. “Vjerujem u tradiciju, nju treba prihvatiti. Sve ono što je u književnosti prije nas bilo to treba upoznati, usvojiti i nadograditi. Na prvi pogled ovaj roman podsjeća na realistički roman 19. i dijela 20. vijeka, ali ipak nije to. Mislim da sam postupku, formi i sadržini napravio jedan korak naprijed.”, naglasio je on.

Femić je pojasnio i sam naslov romana.

“Naslov bismo mogli da kontekstualizujemo u tom vrlo simbolički potentnom vizuelnom principu kombinovanja različitih boja koje potom indukuju jedan važan simbolički spreg u kojem je otvorena relacija pripovjedač-čitalac koja svoju analogiju pronalazi u šahovskoj igri. To kretanje koje Jovanović kroz imaginarni lavirint u ovom romanu konstituiše odgovara šahovskom nadmudrivanju suparnika, ali njegov pripovjedač suparnika vidi u čitaocu”, kazao je Femić, a Jovanović objasnio da naslov ima višestruko značenje.

“Može se odnositi i na formu i sadržinu romana. Prvi način je grad u kom se odigrava radnja romana, a to je Bijelo Polje. Drugi način je kretanje između polja šahovske table. Crna polja se mogu shvatiti kao tragični i negativni događaji koji okružuju glavnog junaka i pripovjedača. On se kreće kao lovac u šahu, ukoso i po bijelim poljima. On ih zaobilazi, ali ne može da nadmudri crna polja oko sebe”, kazao je Jovanović.

( Vuk Lajović )