Mladi i uspješni muzičari rijetko se vraćaju u Crnu Goru

Crnogorski pijanista Bojan Martinović nastupiće večeras u okviru muzičkog programa festivala Grad teatar u Budvi.

Martinović je rođen 1981. godine na Cetinju, potiče iz muzičke porodice. Nižu i srednju školu je završio u Kotoru u klasi prof. Ilije Miloševića. Kao izrazito darovit mladi pijanista 1996. godine primljen je na studije klavira na Muzičkoj akademiji na Cetinju u klasi prof. Vladimira Bočkarjova, u čijoj klasi je diplomirao i magistrirao s najvećom ocjenom.

Tokom 2002. i 2003. usavršavao se na državnom Konzervatorijumu u Beču u okviru ljetnje akademije. Pohađao je kurseve na istaknutih pedagoga Vladimira Ovčinjikova, Christoph Bernera, Noel Floresa i Gyrgy Nador.

Intenzivno i sa velikim uspjehom nastupa i djeluje u okviru raznih kamernih ansambala i sarađuje s brojnim domaćim i stranim umjetnicima kao što su Viktor Tretjakov, Marina Yashvilli, Duncan McTier, Wilhelmas Cepinskis, Peter Langgarttner, Roman Simović, Vujadin Krivokapić, Igor Perazić, Vladislav Igulinski, Miran Begić, Ksenia Akeynikova i mnogi drugi. Nastupao je kao solista s Moskovskim simfonijskim orkestrom, Crnogorskim simfonijskim orkestrom, Banjalučkom filharmonijom i Cameartom academicom. Osnivač je klavirskog trija TRITONUS. Na svom repertoaru ima više od 40 programa solističke, kamerne i orkestarske muzike. Nastupao je u gotovo svim najprestižnijim dvoranama bivše Jugoslavije (CNP Podgorica, Dvorana Vatroslav Lisinski - Zagreb, Hrvatski glazbeni zavod - Zagreb, Sava Centar Beograd, Galerija Kolarca Beograd, Gradska kuća Subotica, Sinagoga Novi Sad, Bošnjački institut - Sarajevo), kao i na brojnim festivalima u Italiji, Engleskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Francuskoj, Belgiji, Rusiji, SAD-u, Holandiji, Španiji, Portugalu, Jermeniji, Libanu. Učesnik je brojnih seminara i kongresa pedagoga muzike u Poljskoj, Turskoj, Rumuniji, Italiji, Finskoj, Austriji, Švedskoj, Engleskoj. Održao je majstorske kurseve na moskovskom Konzervatorijumu “Petar Iljič Čajkovski”, University of Central Oklahoma, Zheijang Conservatory u Hangzhou u Kini, Konzervatorijumu “Đuzepe Tartini” u Trstu, Univerzitetu u Brašovu, Univerzitetu u Čestohovi, Univerzitetu u Opolama i dr.

Dobitnik je nagrade CANU i plakete Univerziteta Crne Gore za postignute rezultate u oblasti umjetnosti za 2019. godinu. Snimao za RTCG, RTS, HRT, TVSLO, Radio Beograd i Radio Crne Gore. Profesor je klavira i dekan na Muzičkoj akademiji na Cetinju.

Povodom koncerta u Budvi, Martinović govori za “Vijesti”.

Kakav repertoar ste spremili za publiku Grada teatra?

Za koncert na Gradu teatru izabrao sam muziku Filipa Glasa. Već neko vrijeme je u mom fokusu i s velikom radošću je izvodim. Na programu će se naći Opening, Metamorphosis 2, Etude… Potrudio sam se da sami tok koncerta ima svoju dinamiku i kroz sami redosljed kompozicija osmislio dramaturški plan, tako da će cijeli koncert biti odsviran u jednom dahu. Bez pauza.

Zašto ste se odlučili za baš takav repertoar?

Repertoar najčešće pronađe mene, ali sama prilika da nastupim na festivalu čiji je dramski program dominantan, isprovocirala me je da izaberem baš ovog genija koji je kroz svoju muziku dao pečat i pozorištu i filmu. Mono programi uvijek su izazov za izvođače, ali i iskušenje za publiku i treba biti obazriv posebno u selekciji kompozicija, njihovom redosljedu, ali i njihovom međusobnom odnosu.

Postoji li neki repertoar ili pravac koji Vam je posebno drag?

Kada ste profesionalac i kada prihvatate izazove često se nađete u prilici da drugi donose odluke u vezi s repertoarom. U mom slučaju nije baš takva situacija. Trudim se da moji resitali budu s konceptom, porukom, usklađeni stilski, ali i pristupačni i prihvatljivi publici. Publika po pravilu voli novu muziku, i željna je (nove muzike). Osjećam to gdje god da sviram. Zadatak izvođača je da mudro integriše novu muziku, nove komade u postojeće, već oprobane matrice i koncepte kako oni ne bi bili incidenti već savršeno normalan slijed. Takvi koncerti po pravilu sjajno prođu, a publika se poslije određenog vremena češće sjeti nove muzike nego hiljadite reprize. S druge strane uvijek su aktuelni klasici: Bah, Betoven, Šopen, Ravel… Na njima sve počiva.

Bili ste u prilici da nastupate u dvoranama širom bivše Jugoslavije, ali i mnogim poznatim kulturnim lokacijama u svijetu. Kakve utiske nosite iz svijeta, a kakve iz Crne Gore?

Odnos prema muzici i umjetnosti, kada govorimo o ozbiljnim ljudima u svijetu i kod nas, se ne razlikuje. Naši obrazovani ljudi, intelektualci, umjetnici ne zaostaju za svijetom. Međutim, (!) moram da naglasim da kod nas postoji ogroman dio populacije koji ne pravi jasnu razliku što je umjetnička muzika, a što estrada. Imamo i dio populacije koji ne posjećuje kulturne manifestacije, koncerte, predstave. Imamo i one koji ne slušaju muziku i one koji ne vole muziku, a dio su establišmenta i to s ponosom javno kažu. S druge strane resursi su nam jako loši, potrošeni i bojim se neodrživi ako se ovako nastavi. Ljudima koji odlučuju o novcu za kulturu, kupovina klavira ili izgradnja dvorane, ili opremanje tonskog studija, predstavlja po svoj prilici bespotreban ili suvišan trošak, a ne ulaganje u bolje društvo, razvijenije društvo, zdravije društvo, društvo s manje kriminala i zločina. Tu je i naše milenijumsko nepoštovanje naših kadrova, jedna opšta amnezija kada govorimo o uspjesima naših umjetnika koji su se ostvarili u svijetu, a koji bi, siguran sam, bili ključna karika u razvoju kulture. Isto tako, reći ćete ne postoji država na planeti gdje su umjetnici zadovoljni odnosom države i vlade prema kulturi i samo dijelom ste u pravu. Tužan sam jer Crna Gora nikako da iskoristi prednost koju imaju manja društva u smislu ravnomjernog razvoja. Sve u svemu jako specifično okruženje, a rezultati su bolji nego što bi neko mogao da pretpostavi analizirajući stanje. Kad shvatimo da ovo društvo neće povući naprijed političari već kultura, možda postanemo konkurentni u svemu.

Kako ste i kada znali da će muzika biti Vaš poziv?

Iako sam muzikom bio okružen od najranijeg djetinjstva, tek sam pred kraj niže muzičke škole shvatio da je muzika moj život. Tome je prethodilo slušanje Mikelanđelijeve interpretacije Šopenovog Preludijum op. 45. Zato je zaslužan moj profesor Ilija Milošević. Zbilja magičan momenat. Ostao sam nijem i beskrajno ispunjen nekim novim do tada nepoznatim sadržajem. Motivacija i inspiracija traju i dan danas.

Šta Crna Gora nudi muzičarima?

Jako malo, ako uzmemo u obzir da kontinuiranu koncertnu sezonu ima samo par gradova. Tokom ljeta je mnogo bolja situacija isključivo zbog nekoliko renomiranih festivala na primorju među kojima je Grad teatar, ali i u tom smislu zaostaje sjever. Nikad potrebnija nije bila akcija poput one koja se događala prije petnaestak godina pod sloganom “Crna Gora jedna kulturna adresa”. Ravnomjerno razvijena kultura i na jugu i na sjeveru. To mora biti politika svakog ministarstva kulture. S druge strane Crna Gora nudi mir za vježbanje i može biti sjajna baza u tom smislu.

S obzirom na to da ste i dekan na Muzičkoj akademiji na Cetinju, da li nam možete reći koliko kvalitetnih, mladih, talentovanih muzičara imamo i koliko su cijenjeni ovdje?

Jako mnogo mladih, kvalitetnih ljudi danas stvara u Crnoj Gori i pravi rezultate koji su vidljivi širom Evrope. Međutim, kompletan ambijent o kome sam govorio tjera ih iz Crne Gore. Nije samo problem što ih tjera već što se rijetko vrate.

Koje mjesto klasična muzika trenutno zauzima u Crnoj Gori, a koje u svijetu?

Ne baš zavidno. Ogroman posao rade muzičke škole i Muzička akademija na emancipaciji crnogorskog društva, ali sve ostale karike rade sporo, nedovoljno ili nevidljivo. Kulturni centri su u dubokoj hibernaciji kad je klasična muzika u pitanju. Malo je pozitivnih primjera.

Šta očekujete od koncerta u Santa Mariji u budvanskom Starom gradu?

Očekujem vatromet emocija.

Koje je Vaše mišljenje o festivalu Grad teatar? Kolika je odgovornost nastupiti na jednom takvom festivalu?

Ogromna odgovornost kad ste među prijateljima.

Koji su Vaši dalji planovi?

Tokom jeseni čekaju me koncerti u zemji i inostranstvu, a krajem godine započinjem dvogodišnji projekat na snimanju kompletne klavirske muzike Jozefa Elznera i pripremi redakcije notnog izdanja. Tu je svakako i moj posao profesora koji me kontinuirano drži u fokusu i u dobroj formi.

( Vuk Lajović )