Mićunović: Mi smo udarili u stijenu, ali nam niko nije još javio

Premijera predstave „Bez portfelja“, po tekstu Stevana Koprivice i po idejnom konceptu i režiji Branislava Mićunovića, odigrana je sinoć na Ljetnjoj pozornici Doma kulture, u okviru 35. izdanja festivala „Barski ljetopis“.

Ovaj komad, nastao kao autentičan proizvod crnogorskih kulturnih i teatarskih okolnosti, koprodukcijsko je ostvarenje Gradskog pozorišta Podgorica i „Barskog ljetopisa“.

„Bez portfelja“ je bolna komedija u kojoj se tretiraju ljudi koji su iznad ili ispod jedne linije u životu društva. Samo inicijalno naslonjena na Nušićevu „Gospođu ministarku“, kroz prizmu iznenadnog dobijanja vlasti, ličnih ambicija i potreba predstava vrlo jasno progovara o svima nama, sada i ovdje, o tome kakvi smo i kakvi ne bi trebali postati.

Prema riječima Stevana Koprivice, slično junacima ovog komada, ne postoji ništa strašnije od čovjeka po sredini kome se desi vlast.

„Nismo targetirali na neki satiričan način fenomen vlasti nego šta se dešava sada i koje su to patološke deformacije i malformacije koje živimo, a dominanta su ovog društva. Kao piscu i kao direktoru pozorišta puno mi je srce posle ovakvog prijema barske publike. Ovo kako je publika reagovala je dokaz da smo bili u pravu“, istakao je Koprivica.

Iako u prethodnim angažmanima nije bio naklonjen ovoj vrsti pozorišnog promišljanja, Koprivica je kazao kako ga je rad na ovom projektu demantovao po više osnova ističući činjenicu da se čak svjesno išlo ka nekom ataku, provokaciji i subverziji prema publici.

„I te kako može da se progovori na jedan način umjetničke nadgradnje koji je upravo pokušaj da se napravi korak više ka katarzi. Svrha pozorišta je katarza. Ne samo misao da prepoznajemo sve majmunluke u kojima živimo, već i komedija kao i tragedija imaju svjestan zadatak da se kod publike dogodi neka vrsta pročišćenja“, rekao je Koprivica nakon premijere.

Reditelj Branislav Mićunović je i tvorac idejnog koncepta predstave. Prema njegovim riječima, pozorište nije u poziciji da propušta teme društveno-političkih događanja koje nas okružuju.

„Taj angažovani teatar u kome ima politike i kritike, ne samo vlasti, nego i pohlepe i svake vrste zla, nešto je na šta se ne možete oglušiti ni kada sjedite u kafani, a kamoli kada izlazite pred publiku. Morate da izađete sa savješću u odnosu na ono čime se bavite i ono kako živite. Ova predstava je imala ambiciju da probudi savjest, da probudi našu poziciju, da je osvjestimo, i da sa ove predstave izađemo neravnodušni“, kazao je Mićunović.

Slojevitost predstave koja se ogleda u scenografiji, rediteljskim rješenjima i izboru muzičkih numera koje prate radnju posredno, ali veoma jasno govori o o tome gdje smo se, kao društvo, zaputili i koji su rizici pred nama ukoliko se nastavi ovim putem.

„Kad birate taj muzički dio predstave i kada se odlučite za melodiju iz Titanika, ta asocijacija može da ispadne malo i bukvalna. Može ispasti iz estetičkog zgloba, međutim mislim da se to nije dogodilo. Mi smo, poput Titanika udarili u stijenu, ali nam to još niko nije javio“, zaključio je reditelj.

Dušan Kovačević, umjetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorica koji ujedno i igra u komadu, ističe da je jedna ovakva priča o ljudima sa ogromnim ambicijama, sigurnostima bez utemeljenja i dobijanja važnih pozicija nezasluženo i neosnovano, bila cilj i na tragu repertoarske politike Gradskog pozorišta.

Lik ministrove žene bez portfelja koja želi sve, uprkos nemanju osnova za to, pripao je Dubravki Drakić. Tako postavljen dovodi do komike, ali je istovremeno i prilično bolan.

„Gorčina nam je bila glavni glumački zadatak i da ono što je naše lično, i ono što je naš lični odnos koji se najbolje prepoznaje u drugom dijelu predstave, u svemu tome i otvori. Bilo nam je teško raditi zbog činjenice da je na svakodnevnom nivou naša stvarnost bila još teža nego ono što smo mi radili“, rekla je ona.

Kako je istakla Drakić, probali su, njihovim djelovanjem, imati kritički odnos prema svemu i igrom doprinijeti tome da publika stekne osjećaj da ih razumiju i da se u toj vezi ostvari ono što je živo pozorište

„To znači da ne igramo neke zamišljene likove, literaturu, karaktere već da budemo živi, da budemo budni, svejsni da su to naše stvarnosti. Mi smo produkt tog prostora i sredine kojoj pripadamo to smo što jesmo i suočavamo se sa time. U procesu smo jedni sa drugima razgovarali i često se smijali koliko ni sami nismo svjesni svih nekih zabluda i pogrešnih utemljenja koja su nam arhetipski posložena, a mi onako, nismo dovoljno hrabri i nemamo dovoljno prilike da se u pozorištu suočimo sa tim“, kazala je Drakić.

U predstavi, pored Drakić i Kovačevića, igraju: Simo Trebješanin, Ivana Mrvaljević, Jelena Nenezić Rakočević, Miloš Pejović, Omar Bajramspahić, Ivona Čović Jaćimović i Vahidin Prelić.

Za scenografiju je zadužen Marko Petrović Njegoš, a kostimi su djelo Line Leković.

Prvo reprizno igranje zakazano je za večeras na Ljetnjoj pozornici Doma kulture, od 21.30. Pred podgoričkom publikom predstava će premijerno biti izvedena 22. septembra u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“.

( Kultura Vijesti )