Odlazak

Sedmica u znaku dva odlaska - rektorke i Katalonije. No, dok će Katalonija na svoj odlazak morati da pričeka, rektorka je otišla ekspresno. Kao što je u univerzitetski okean uplivala neočekivano i za mnoge iznenađujuće - odlazi takođe u „velikom stilu“. Kao zvijezda padalica. Nekad se vjerovalo da zvijezde padalice najavljuju velike događaje, ali, ne bih išao tako daleko. Sujevjerje ima smisla samo ako ga pravi pjesnik kakav je bio Džon Don pretvori u veliki stih (Idi i uhvati zvezdu padalicu, zanesi na korenu mandragore). No, ako se politika svede na sujevjerje i dodolske pjesmice, a u Crnoj Gori sve više liči na to, onda nije dobro.

Još jednom smo vidjeli princip kog se dobro sjećamo sa naših prostora. Svaka nepomirljivo unitaristička svijest u politici na kraju završi u registrima fašizma. Pokazao je to i referendum u Kataloniji. Glupava i nasilna, ogavno nasilna čak, reakcija španskih vlasti nesumnjivo će dati krila separatističkom pokretu.

A na domaćem terenu, gotova je još jedna palanačka opereta. Koliko god bilo pravedno da rektorka ode, nisam siguran da ima mjesta radovanju. Kao i njen dolazak i njen odlazak potvrđuje svu dubinu krize u kojoj se nalazi crnogorski državni univerzitet. Rektorka je, suština je u tome, otišla po „nabavnoj cijeni“.

Ali, umjesto da se javnost prisjeti ključnih tačaka rektorkinog Dugog marša - od disciplinovanja Ekonomskog, ponižavanja PMF, centralizovanja kase, uvođenja podobnosti - na sceni imamo začuđenost. Tankoćutni profesori izgledaju kao da su sad došli sa neke druge planete, pa se još ne snalaze u ovdašnjoj stvarnosti... Dio javnosti gata da li je aktelna priča zapravo nagovještaj ovakve ili onakve pukotine u monolitu crnogorske moći. Dakle, niko se ne bavi suštinom - bijednom pozicijom akademske zajednice čemu je presudno doprinijela (bivša) rektorka. I ekipa koja je nju „iznijela“ kao manekena upravo ove vlasti. Ne treba imati iluzija - ako se proces vođenja univerziteta ne vrati u ruke ozbiljnih ljudi - niko bolji od rektorke neće doći na njeno mjesto. A to bi tek bilo ponižavajuće.

Ovo su igre moći, plaćanje cehova kadrovskom avantrurizmu, još jedna osveta partijaca dvorjanima... Famozna „pukotina“ je fantazam koji svjedoči nemoć dijela opozicione scene. Dok god se suština opozicionog djelovanja ukazuje kao čekanje ili čitanje „pukotina“, nema sreće. Opozicija ne može premašiti gabarit Fusnote, vlast ostaje Tekst. To je problem. Kada se ozbiljna opozicija ne bude obazirala na te ezoterijske projekcije ovakvih ili onakvih personalnih pukotina, već bude pričala svoju priču, vlast će se naći u ozbiljnom problemu.

Ovako bi se reklo da je krenula diferencijacija u univerzitetskim krugovima - tako su to zvali stari komunisti. Kao nekad za Mila i Momira, sad se pita - Za Radu ili za Vladu? Ako Radmila krene da pravi partiju to će biti bum: možda i Đukanović pređe kod nje. Janko je siguran. I Đaga. Već ima profesora za glavni odbor. Možda ona uspije ono o čemu sanja general Grahovac: da očisti DPS od kompromitovanog kadra? Ko bi se tome nadao?

Ili, da se sada i za nju nađe neka titula kao ovo za Gvozdenovića što je nedavno postao ambasador obale. I ona da bude ambasador znanja i autonomije? Slično su djelovali - on na obalu kao i ona na univerzitet. Uostalom, nije li i Đukanović počeo političku karijeru kao progonitelj svega crnogorskog, pa je poslije ispao "Otac nacije". Iako je njen dolazak bio bomba na autonomiju univerziteta, možda i ona postane - "Majka autonomije". Velika je Crna Gora. Ako je gledate kao pozornicu...

A sve je ovo, kako rektorka reče, „neprosvijećeni staljinizam“!? A koji je, onda prosvijećeni? Možda onaj Đukanovićev. Zna ona o čemu priča.

( Balša Brković )