INTERVJU Mačić: Energija i harizma bitnije od mjera

Crnogorska manekenka Milena Mačić još kao tinejdžerka počela je da gradi karijeru te imala priliku da sarađuje kako sa domaćim dizajnerima i kompanijama, tako i onima iz inostranstva.

Danas je uspješna vlasnica agencije za nekretnine, no nije isključeno da će jednog dana, kad završi manekensku karijeru, pokazati i sklonost ka dizajniranju.

O svojim počecima, karijeri, ali i modnoj industriji danas, Milena priča za Magazin...

Manekenstvom si počela da se baviš rano, imala si svega 15 godina. Kako si tada, a kako danas gledaš na ovaj svijet?

Sa svojih 15 godina sam se oprobala u manekenstvu, na jedan sasvim neplaniran način. S obzirom na to da sam kao tinejdžerka plesala i negdje sam ples doživljavala kao svoju strast, u potrazi za plesnim studiom pokucala sam na vrata modno/plesnom studiu “Da Qui” koji je vodila Sonja Štilet i Igor Radanović. Malo je reći da su pomenuti u meni vidjeli nesto što meni nije bilo ni na kraj pameti. Poslali su me na kasting za tadašnji MNE Fashion Week, za mene je sve to bilo novo, ali desilo se da sam prošla kasting za sve kreatore koji su se tada prestavili na toj manifestaciji i tako je sve krenulo.

Revije su se ređale, ponude su stizale. Naravno da posle toliko godina u modelingu ne mogu da imam isto mišljenje sada i na početku. Ali, ono sto ga povezuje je definitivno ta ozbiljnost kojom pristupam i onda i sada, poslušnost. Razlika je u tome što s godinama počnete da doživljavate modu srčano, te onda u svim kreatorima vidite njihovu inspiraciju i kao tim se ujedinite koko biste im pomogli da plan koji imaju sprovedu u djelo. To znači da na pisti zablistate, budete primjećeni u outfitu, da osjetite da publika uspijeva da osjeti istu emociju kao što je sam kreator imao dok je radio svoje djelo.

Moda je umjetnost, čovjek mora da je voli da bi je doživio i osjetio na pravi način.

Jesi li se i koliko u početku borila sa predrasudama okoline? Ko ti je u ovom poslu bio najveća podrška?

Podršku sam uvijek imala od svoje porodice, svog partnera i prijatelja. Negdje se modeling ukorijenio u mom životu i ja sam bila nezamisliva bez njega, to je bio moj put od ranih godina do posle 30-te. Bitno je da Vas podržavaju i da Vas ne sabotiraju na vašem putu. Od svog partnera sam imala veliku podršku i on mi je donekle i najveću energiju pružao, pogotovo kada sam živjela na relaciji Milano - Paris - Kotor. Uvijek mi je davao vjetar u leđa, savjetovala sam se s njim o bitnijim ugovorima, tako da mi je u tom pogledu dosta olakšao.

Lično me predrasude nikad nisu zanimale, tako sam satkana da svoj cilj sprovodim u djelo, poštujem tuđa mišljenja, ali to ne znači da ih tražim. Ponosno sam stajala uvijek iza onoga što radim i odakle dolazim. Zato su me i poštovali svi moji saradnici u modi, ako sam se našla na događaju gdje je bilo dosta eminentnih ličnosti, nisam se lažno predstavljala, nego onim što jesam. Hvala Bogu imam se čime i predstaviti. To je ključ svega, imati svoj karakter i svoj pečat u svemu. U ovom poslu morate biti karakter, jer ako se uozbilji modeling kao posao morate biti spremni na borbu.

Danas prosto tržište tako diktira pa u ovaj posao uplovljavaju djevojčice od 13, 14 godina. Je li to zaista pravo vrijeme za početak manekenske karijere, s obzirom na to da i nijesu baš sve agencije sa kojima potpišu ugovor ozbiljne?

Za početak modelinga jesu definitivno 15-te godine. To su apsolutno prave godine da se opredijelite za svoj put, da stičete iskustvo i znanje, kako o držanju tijela, tako i o ispravnom hodu, ponašanju na setu, njezi tijela i duha, zdravoj ishrani, treningu, kako pozirati ispred objektiva... Ulaziti ranije u svijet modelinga, po mom mišljenju je nepotrebno i nije sigurno, jer sa 13 godina djevojke i dječaci su dosta mladi i ulaze u pubertet, što im ne garantuje da će ostati u tom tijelu kroz taj biološki čin.

Pritom je krucijalno da u tim godinama ne mogu da donose svoje mišljenje, jer ga nemaju, neposlušni su, ne shvataju ozbiljnost posla. Sa 15 godina se već ima figura koja se samo može nadograditi i psihički su spremni za pristupanje ozbiljnosti nekom poslu. Istina je da nisu sve agencije ozbiljne zbog toga su roditelji prisutni pri potpisivanju ugovora kada je maloljetno lice u pitanju. Roditelji bi mogli bolje da procijene situaciju i ozbiljnost same agencije.

Upravo zato što u ovaj posao uplovljavaju neformirane i nezrele, često se susrijeću sa raznim preprekama, pa smo često čitali o tome da se upravo bore sa bulimijom kako bi održale liniju i ostale vitke. Je li stvarno modna industrija toliko surova?

Modeling je ozbiljna mašina, u Crnoj Gori možete da raditi i stičete iskustvo, pripremite se za inostranstvo. U modelingu morate biti disciplinovani ako želite da radite dobro. To nije teško ako ste se odlučili da idete tim putem. Danas nije teško održavati svoju liniju, ne samo u modelingu, nego generalno - postoji zdrava ishrana i sportska aktivnost. Sve ostalo koje navodi na bulimiju i ostale bolesti je alarm da prestanu da se bave modom, jer to nije poziv za njih. Modeling mora da volite da biste imali svoju prepoznatljivu energiju kada ste na pisti ili ispred objektiva. Vjerujte mi kada Vaša energija dođe u prvi plan, niko vas neće pitati nosite li konfekcijski broj 36 ili 38.

Ono što se prvo gleda je visina i građa. Da li je to dovoljno da jedna djevojka uplovi u manekenske vode, šta sve pored toga treba da posjeduje?

Prva pomisao kada se kaže manekenka ili maneken veže se za visinu i skladne mjere. Moraću da Vas razočaram i otkrijem da to nije dovoljno da bi se bavili modom. Naravno da su prve dvije krucijalne stavke - apsolutno visina i mjere, ali pored toga ću uvrstiti samo neke od takođe bitnih stavki. Energija i harizma koju imate će vas više puta na kastingu poslužiti nego same mjere, njega tijela, lica i kose je mnogo bitna, držanje, hod, znanje. To su samo neke od stavki, ali ostalo će vremenom da se samo otvori. Za početak vam je potrebna volja. Ne možete da zamislite kad imate volju koliko sve ostalo lako ide.

Većina posao manekenke i modela doživljava kao glamurozan - fotkanja za kampanje, putovanja, upoznavanja sa mnogim svjetskim imenima... no nije baš uvijek sve tako sjajno. Naime, često se desi da fotkanja za zimsku kolekciju radite ljeti, za ljetnju zimi, nosite cipele i ponekoliko brojeva manje, a i sva ta snimanja, kao i pripreme za revije traju dugo. Šta je tebi najteže padalo?

Da, istina je. Mada svaki posao ima svoje prednosti i mane. Naravno da ima tu mnogo, mnogo predivnih događaja za cijeli život. Bude teško naravno, pa mi smo od krvi i mesa satkani, ali poslije sav taj težak set se ispostavi kao najbolji kad ugledate fotografije. U mom slučaju su uvijek setovi gdje mi je teško bilo sa vremenskim uslovima bili ujedno i najbolji. Ekipa uvijek pruži sve da sebe da odradimo fotografije brzo, da se pravi više pauza. Sjećam se fotografisanja u Švedskoj, mnogo je hladno bilo, radili smo set na ledu, gdje sam nosila balske haljine koje su bile teške, pritom su mi leđa i ramena bila otkrivena.

Sve je to prošlo po planu, poslije sam imala podlive po koži od hladnoće, ali sve to se zaliječi brzo. Ima još mnogo fotografisanja, tu je još kad radite zimsku kolekciju na 40 stepeni u podmornici. Pretežno svi gledaju onu ljepšu stranu, a to su naslovnice, editorijali i ostalo, a koji trud je uložen radi te fotke nije bitno, to ostaje cijelom timu da prepričava. Bilo je situacija da se na reviji nose neudobne cipele, ali modeli inače imaju tu moć kada izađu na scenu da svoju pažnju prebace na kamere i zaborave na bol. Već kad se vratimo u beckstage prvo što uradimo je skidanje cipela. Sve to bude teško, ali naučite da se izborite s tim, ne date da vas te stvari energetski spuste, nego se prilagodite i gledate kako sebi možete da olakšate.

Sarađivala si sa italijanskom agencijom “2morrow Milano”. Kako je došlo do saradnje sa njima i kako da djevojke koje dolaze iz malih sredina poput naše znaju sa kim treba sarađivati, a sa kim ne?

Sada kad računam godine kada sam sarađivala sa “2morrow agencijom” iz Milana, dolazim do ozbiljne brojke koja bilježi unazad 10 godina. Moja tadašnja prva i posljednja matična agencija me poslala u Milano od njih, doduše nisam se tada puno razumjela u agencije koje su dobre, a koje ne, to se brzo mijenja, otvaraju se konstantno nove. Čak i one agencije za koje tvrde da su dobre i da modeli najbolje rade su sa lošim uslovima. To je bio moj prvi susret sa modom u inostranstvu, koji je u poslovnom smislu bio loš, ali zato u privatnom fenomenalan.

Kada bih vratila vrijeme, ponovo bih pošla jer sam upoznala i živjela sa 12 djevojaka u model house, sa nekoliko cura sam dan-danas u kontaktu i imamo lijepa prijateljstva. To su bili doživljaji, puno smijeha, druženja, izlazaka. Ma jednostavno je bilo divno. Sad kada je u pitanju posao, nema pravila u inostranstvu. Može da se desi da budete više primijećeni jer ste u centru modnog dešavanja, ali nije slučaj da i one agencije koje važe za najbolje, baš vas pošalju na kasting za reviju velikog dizajnera. Nije lako dobiti dobar posao, jer je konkurencija velika i pitanje je svega koliko će se Vas booker založiti za vas.

Poslije kratkog vremena sam dobila ponudi koja je bila prekretnica za dalji razvoj modelinga u inostranstvu, odlučujem da prihvatim ponudu i postanem zaštitno lice Atelier Paris make up marke. Kasnije sam odlazila da radim velike svjetske revije i kataloge za nove kolekcije velikih modnih kuća na koje sam mnogo ponosna. Sa strane što sam bila zaštitno lice poznatog pariskog brenda Atelier makeup, tu su i moji dugogodišnji saradnici iz Pariza YSL, koji su vremenom postali tim prijatelja, a ne saradnika. Dan-danas imamo komunikaciju i planova za narednu godinu. Bože zdravlja u najavi su drugačiji projekti od onoga što smo radili do sada.

Tokom svoje karijere nijesmo te gledali smo na domaćim pistama i reklamama, marketinški kampanjama, nego si imala priliku da se oprobaš i sa svjetskim agencijama. Kao što si već pomenula, bila si zaštitno lice kuće Atelier Paris makeup iz Pariza, radila editorijale za svjetske časopise. Zaostajemo li koliko za svijetom kad su u pitanju manifestacije, editorijali, koliko je sve to ozbiljno i na kojem nivou organizovano kod nas?

Moja modna biografija bilježi preko 30 svjetskih modnih imena, mnogo naslovnih strana, editorijala, zaštitna lica eminentnih brendova, kampanja i tako dalje. Sada kada uporedite Crnu Goru sa Evropom u modelingu, počev od organizacije cijele manifestacije, naravno da će Evropa biti ozbiljnija, mnogo ljudi je uključeno u cijeli projekat. Sam projekat se priprema mjesecima unaprijed. Samo kreatori imaju svoj tim ljudi i to je organizovano sve do najsitnijih detalja.

Gledajući crnogorsku scenu i manifestacije, za naše uslove koje imaju naši organizatori, to je više nego odlično. Sa sredstvima koje imaju naši organizatori, a da uspiju sve da skockaju da sama manifestacija bude ispraćena u velikom broju i da traju, više je nego očigledno da rade najbolje što mogu. Rekla bih sa sigurnošću da i mi imamo novca kao što ima Evropa za organizaciju takvog događaja, da bi Crna Gora bila u koraku sa Evropom, jer su naši organizatori mnogo kreativni, inovativni i hrabri. Ovo se ne odnosi samo na organizatore, već i na cijeli modni svijet počev od fotografa pa dalje.

S obzirom na to da manekenstvo nije tvoj glavni posao, već na neki način ljubav i hobi, vlasnica si jedne agencije koja nema veze sa modom. Koliko ti je to što si finansijski nezavisna u odnosu na neke tvoje koleginice koje žive isključivo od ovog posla, pomoglo da nekad odbiješ neke poslove koje smatraš da nijesu za tebe? Može li se uopšte u Crnoj Gori živjeti od manekenstva i modelinga?

Manekenstvo je uvijek bila moja ljubav, koja za mene, bez obzira na trud i rad koji sam ulagala, nikad nije predstavljao težak posao jer sam se trudila da radim sa rasterećenjem. Već godinama unazad vlasnica sam agencije za nekretnine Sword Real Estate, posvećena sam svom poslu mnogo, dajem svoj maksimum kako u prodaji nekretnina tako i u dodatnim uslugama koje agencija pruža kao što su konsalting, vođenje cijelog projekta ključ u ruke. Naravno agencija u svom sastavu ima cijeli stručan inžinjering koji je neophodan da bi sve uspjelo.

S obzirom na to da sam po struci diplomirani magistar turizma, usko vežem moje zvanje sa poslom čiji sam osnivač jer je većina zahtjeva za investiranje u turizam, gdje je prodaja i gradnja vezana djelatnost. Naravno da je mnogo drugačije sada raditi modu, uzimam poslove koji mi odgovaraju i koje mogu da uskladim sa svojim slobodnim vremenom. Mada, moram da priznam da sam negdje uvijek dobijala ponude koje se ne odbijaju, gdje svjedoči moja modna biografija.

Što se tiče zarade i života od tog posla mislim da danas curama nije lako da zarade, jer nema mnogo manifestacija u toku godine da bi to mogle da naplate. Lično sam znala da zaradim od jednog ugovora sasvim dovoljno za život, ali da bi formirali cijenu, morate imati jaku biografiju. Znate kako se to kaže: “Ako sebe ne postavite na mjesto gdje pripadate, drugi će vas postaviti onamo gdje oni žele da budete “.

Tvoj angažman kad je moda u pitanju nije samo vezan za pistu i modeling. Naime, instruktorka si u jednoj modnoj školi iz Podgorice. Pored pravilnog držanja, hoda, stava, šta se još trudiš da naučiš djevojke koje žele da svoju karijeru vežu za pistu?

Radila sam kao instruktor u školi manekena dvije sezone Cat wallk school by Mondaine models, koje su osnovale Jasna Božović i Danijela Mujović. Uživala sam dok sam poučavala djecu i usmjeravala ih kako funkcioniše modni svijet. Mnogo je bitno da steknu to početno iskustvo u školicama i da se obezbijede korisnim informacijama, u koliko su se ozbiljno usmjerili ka tom poslu.

Pored osnovnih stavki koje sam ih poučavala - hoda, raznih okreta i ponašanja na pisti, ispred objektiva i u beckstage, držnje tijela, ishrana, trening, njega, posvetila sam pažnju i tom psihičkom dijelu o samopouzdanju i kako da shvataju kritike kao dobru namjeru koju treba iskoristiti. Krucijalna je stvar da budu spremni na razne kritike, komentare, kako treba da iskoriste to na najbolji način i da se nose s tim. Zato je bitno da školica ima dobrog instruktora koji će imati iskustva i znati na što staviti akcenat, da bi se djeca pravilno usmjerila i da im se olakša što je više moguće.

Takođe si se okušala i u snimanju reklama. Koji ti od svih poslova najviše prija- pista, editorijali ili snimanje reklama?

U modu spadaju svi poslovi koji su usko vezani sa ljepotom. Na modnim pistama se očekuje od modela mnogo, pored visine, mjera, hoda, energije, profesionalnosti do poziranja. Dok je za izradu editorijala, naslovnica, cjelokupnog promotivnog materijala bitno da model stvori vezu sa objektivom i da prenese na fotografiji energiju koja se traži u datom trenutku. Oba dijela posla su dosta zahtjevna i treba mnogo prakse da bi posao tekao brže i po planu.

Snimanje reklama mi je negdje bio najlakši dio posla u modelingu, dugo traje radi same pripreme opreme, ali model ima malo posla i bitno je da samo bude opušten i svoj. Lično uživam u svim djelovima modnog posla, svi ti djelovi imaju svoju čar, ne možete da ih dijelite ako ste u tome profesionalac. Bitno mi je da budem upućena u viziju cijelog projekta, a ostalo je moja briga i fotografa naravno, ako je u pitanju fotografija.

Kao neko ko je imao priliku da radi veliki broj revija, kako domaćih tako i stranih kreatora i brendova sa kim ti je saradnja ostala upečatljiva?

Kao što sam pomenula u svojoj modnoj biografiji bilježim preko 30 svjetskim imena visoke mode FASHION SHOW Roberta Kavalija, YSL, tu su i Renato Balestra, Alviero Martini, “Genny”, Vivijen Vestvud, Žan Pol Gotje, i mnogim drugim ….Saradnja sa svim tim eminentnim stručnjacima visoke mode se ponavljala i trajala godinama unazad, sa nekima i dan-danas kao sto je YSL. Tu su razne naslovnice, editorijale, promotivni materijal za naše i strane brendove i časopise, zaštitno lice za više brendova, sminke, hotela, casina. Izdvojiću lijepu poslovnu saradnju i prijateljsku sa hotelom Eden u Budvi. Navešcu omiljene editorijale za italijanske časopise Trend Prive i VOUGE Italy, GLADYS - USA, Hello, Bazar, Ljepota i zdravlje…. Zatim mi je ostala lijepa saradnja i za izradu fotografija i video reklamnog materijala za mnoge kompanije, a izdvojila bih i učešće u spotovima Crvena jabuka, Miligram i još mnogo mnogo toga.

Mnoge manekenke nakon završetka karijere oprobale su se i kao dizajnerke. Prvilači li te taj posao?

Kod nas i u svijetu postoji dosta dizajnera koju stvaraju modu na predivan način. Negdje mi je prirodno da mi žene uživamo u modi i da mi kao nježna bića možemo da stvaramo divne komade. Imala sam nekoliko ponuda da posle svoje karijere započnem da organizujem modne događaje ili da se upustim u dizajnerske vode. Iskreno, nisam ostala imuna na tu ponudu, jer uživam u modi i negdje osjećam smirenje u samom tom pozivu.

Dugo se to kuva u mojoj glavi i nije da bi bilo iznenađenje kada bi napokon odlučila da krenem tim putem. Trenutno zbog obaveza, kako poslovnih, tako i privatnih nemam vremena da se posvetim onako kako bih htjela toj viziji, ali prepustiću sve to Božjoj volji jer sam ubijeđena da će na taj način biti i bolje nego sam zamislila sama.

Ljubav prema modi naslijedila od majke

Jesi li i sama neko ko prati trendove privatno i je li ti se dešavalo da neki komad koji nosiš na reviji poželiš da imaš u svom garderoberu? Šta ti je najbitnije kad biraš neki komad za sebe?

Pratim trendove i uvijek sam u toku dešavanja. Volim da ispratim koje su boje aktuelne i koji modeli su nosivi u datoj sezoni. Lično nisam rob modi, volim da se osjećam lijepo u ono što nosim, volim da mi materijali prijaju na koži, zato sam ljubitelj kvalitetnih materijala. Dešavalo se naravno da mi se svidi outfit koji nosim i naravno, ako je to ono što mogu sebi da priuštim, ubrzo bi se našlo u mom garderoberu. Ljubav prema modi sam naslijedila od majke, njen garderober je prepun raznih modnih komada, divnih haljina i suknji iz njenog djevojačkog doba, često se poslužim njenim garderobom i dodam koji aktuelan detalj da to bude ono kao što sam zamislila. Tačno znam ako mi mama pohvali odijelo, košulju ili haljinu koju sam obukla, da sam definitivno ubola pravi komad za sebe.

Kada krene moda da cvjeta, krenuće sve

Zbog korone mnoge modne kuće su poromijenile način poslovanja, pa su se više usresredile na to da prave komade koji mogu da se nose svaki dan, ali i da se dobro kombinuju i nose više sezona. Kako ti gledaš na ovaj potez?

Korona je definitivno uticala na promjenu načina rada, ali negdje je to bilo za očekivati zbog same situacije koja nas je sve zadesila. Neisplativo bi bilo velikim brendovima da nastave da stvaraju u onom stanju. Moda se uspavala i moje misljenje je da će ponovo da se probudi, ali tek kada završe svi talasi i pritisci koji su na nas i cijeli svijet. Kada krene moda da cvjeta krenuće sve.

( Marija Vasić )