Ako želiš stići, moraš koračati

Kako drugačije da naslovim ovaj tekst, nego riječima čovjeka koji me je naučio da volim šah i bez kojeg bi sve ovo bilo nezamislivo, mog prvog šahovskog učitelja, kasnije velikog prijatelja, danas nažalost pokojnog, nastavnika Vitomira Vita Lekića.

Šahovska Olimpijada u postojbini šaha, Indiji, veliko iskustvo i put u nepoznato na početku, a ispostaviće se, put ka uspjehu. O samom putu i detaljima iz Indije više nekom drugo prilikom, a sada da se osvrnem na igre naših reprezentativaca.

Istorijski uspjeh naše muške reprezentacije. Dioba 11-24. mjesta, u konačnom 22. mjesto, ispred velesila kakve su Iran i Ukrajina, mnogo ispred trećeg nosioca Norveške, koju je predvodio svjetski prvak Magnus Karlsen. Sjajan rezultat, za koji zasluge imaju svi.

Dragan Kosić, nekada sigurni reprezentativac je svoje znanje i sigurnost prenio i na vruću stolicu selektora naše reprezentacije, koja je ostala upražnjena nakon odlaska Ivana Sokolova u Uzbekistan, sa kojim je Sokolov osvojio zlato na ovoj Olimpijadi. Kosić se opredijelio da za reprezentaciju nastupe velemajstori: Denis Kadrić, Nikola Đukić, Luka Drašković i Dragiša Blagojević, te mladi fide majstor Andrej Šuković i nije pogriješio.

Naši su otvorili turnir sa dvije pobjede protiv Avganistana i Iraka, a uslijedio je častan poraz od Irana. Pomalo iznenađujući remi protiv Dominikanske republike u četvrtom kolu nije narušio sjajnu atmosferu, pa je u petom kolu savladana reprezentacija Madagaskara. U šestom kolu minimalan poraz od Mađarske.

Uslijedio je slobodan dan i obilazak jedne od najvećih turistickih atrakcija Indije, Mahabalipurama, koji je dao novu energiju našim reprezentativcima.

Dobijamo sa maksimalnih 4-0 Kosovo i slijedi meč sa Poljskom, petim favoritom turnira. Kadrić nadigrava Vojtašeha, Đukić i Drašković remiziraju bez većih problema, međutim Blagojević jedini put biva poražen na turniru pa smo se morali zadovoljiti sa 2:2. Veliki uspjeh, koji je mogao biti krunisan i pobjedom da je bilo samo malo sreće. Remi protiv Škotske, kao da je bio motiv da zaigramo odlučno u poslednja dva kola, za potvrdu one narodne “konac djelo krasi”. Dobijamo Južnoafričku republiku i u poslednjem kolu Dansku. Istorijski rezultat od 15 bodova, najbolji u istoriji i sjajan plasman.

Denis Kadrić je na briljantan način opravdao svoj dolazak, a Nikola Đukić pokazao zašto u svojim vitrinama ima 10 pobjednickih pehara šampionata Crne

Gore. Njih dvojica su odigrali sve partije. Kadrić je na prvoj ostvario skor 7,5/11 sa jednim porazom od iranske zvijezde Magsudulua, ali već pomenuta pobjeda protiv jednog od najboljih vodećih igrača Evrope Vojtašeha. Veliko osvjezenje za našu reprezentaciju, a osim sjajne igre, Kadrić je donio dobar duh u ekipu, pa je svojim humorom dodatno pomagao u ključnim momentima. Đukić u svom stilu, 8/11 bez poraza na drugoj tabli, sigurna igra i potvrda velike klase našeg velemajstora, a sigurno je da će i u narednim godinama biti važan član naše reprezentacije.

Najmlađi crnogorski velemajstor Luka Drašković, nije bio miljenik boginje Kaise sredinom turnira. Tri vezane nule, nijesu omele sjajnog momka, uslijedila je stabilizacija i potvrda klase u poslednjem kolu. Savladao je Rasmusen i donio pobjedu protiv Danske kada je bilo najpotrebnije, pa samo jednom pobjedom ispravio tri poraza. Dragisa Blagojević je odigrao u svom stilu, tvrdo, borbeno i precizno. Ostaje žal zbog poraza protiv Poljske, ali njegov doprinos ekipi nikad nije dolazio u pitanje. Izuzetno zahvalan igrač koji iskustvom rešava teške situacije. Debitant Andrej Šuković je napravio 1,5/2, ali imao je ogroman doprinos u ekipi, pružajući pomoć u zahtjevnim pripremama i ostao je neporažen.

Na kraju, opet treba spomenuti selektora. Popularni Kole je svoju energiju i znanje podredio reprezentaciji, napravio dobar timski duh i rezultat je došao. Nadamo se da je ovo samo prvi uspjeh u nizu.

Rezultat muškaraca ne smije da u sijenku stavi naše dame. Na kraju isto mjesto kao po početnom rejtingu, a moglo je biti i mnogo bolje. Ne, nije isprazna fraza da nije bilo sreće, zaista je nije bilo u nekim mečevima gdje smo ispustili pobjede.

Aleksandra Milović, koja je danas uspjesna arhitektica, pokazala je zašto je nekad smatrana jednom od najtalentovanijih šahistkinja na ovim prostorima. Nakon početnog uigravanja, uslijedila je lepršava igra i prelijepe pobjede. Bila je pravi kapiten i vođa našim mladim djevojkama.

Nikolina Koljević, mlada studentkinja Ekonomskog fakulteta sa Cetinja, pokazala je zašto je već godinama standardna u našoj reprezentaciji. Sigurna igra krunisana je titulom ženskog fide majstora. Jedina dama pilot u našoj Vojsci, Kristina Bačića, nakon kraće pauze ponovo je igrala za nacionalni tim. Uprkos malo turbulencija pružila je dobru igru i sigurno da će predstavljati jedan od stubova naše reprezentacije u budućnosti.

Kadetkinje i debitantkinje Mateja Popović i Milena Mosurović, vođene velikim motivom i željom su sjajno zaigrale. Matejinih 3,5/7 i Mileninih 3/5 su im donijele po novih 50 poena rejtinga, ali i nadu da će ubrzo naša reprezentacija krenuti ka vrhu. Divne djevojke su bile pravo osvjezenje u našoj reprezentaciji i doprinijele sjajnom timskom duhu.

Ne smijemo zaboraviti ni našeg sudiju Igora Vujačića. Popularni Vujaga je sudio na prvim stolovima, svjetskoj šahovskoj eliti, odradivši sjajan posao. Veliko priznanje za Vujačića, bez kojeg bi turniri u Crnoj Gori bili nezamislivi, a sigurno bez kojeg neće biti zamisliva ni buduća velika svjetska takmičenja.

Šah ima perspektivu u Crnoj Gori, a ovo je bio njegov uspjeh. Ovo je bio uspjeh Šahovskog saveza Crne Gore, predvođenog predsjednikom Jovanom Milovićem koji je takođe bio u Indiji, gdje je na sjajan način predstavljao našu zemlju na kongresu FIDE, gdje su dogovorene mnoge stvari koje će nas šah pogurati na veći nivo. Ovo je bio veliki uspjeh i za Crnu Goru.

Za mene ovo je bila velika čast, da budem dio ove sjajne delegacije, kao njen vođa, ali i da medijski ispratim, kako se piše istorija i da bar malo napravim dobre atmosfere u ekipi. Velika su čast bili i intervji sa Višvanatanom Anandom nekadašnjim svjetskim prvakom i Arkadije Dvorkovičem, čovjekom koji je preporodio FIDE i kome je ubjeljivo ukazano povjerenje za novi mandat.

(Autor je bio vođa crnogorske šahovske delegacije u Indiji)

( Mitar Đukanović )