Stihovi Nikole Šćepanovića za koje ravnodušnost nije moguća

Nikola Lića Šćepanović sinoć je sugrađanima, u kolašinskom Centru za kulturu predstavio svoju drugu zbirku poezije "Režanje nesanice".

Lani je kao pjesnik uspješno debitovao zbirkom “Mene ostavite meni”, a ovog puta, u dva odjeljka, objavio je šesdeset pjesama.

"U odjeljku 'Mastilo bez meda' je 37 refleksivnih pjesama čija je tema život, pun boli, čežnje za srećom, raskvašenih želja, nemuštog krika, samoće, melanholije, okamenjenih davnih obećanja,zaboravljenih osmijeha, sjete, krvavih rima, režanja košmarnih bunila nesanice,pelinovskih konačnosti, ožiljaka, čemera, tišine, isparenja spaljene duše,.. Poovskih kapija,prohujale mladosti, pogrešnih pruga, snajperskih pogleda kratkovide rulje i mraka. Ali i život otvorenog srca, saznanja da sreća postoji, daha koji kroti oluje, sreće, jer dlanom može osjetiti miris kiše, prijatelja koji će se sjećati,inata da se voli uprkos vremenu,pomirenosti sa sobom i samoćom, svjetlucavih ljubičastih snjegova, spremnosti da srce na postavu izvrne, potrebe da pjeva perom…” kazala je između ostalog o poeziji svog sugrađanina profesorica Snežana Šćepanović Đurasović.

U odjeljku “Srce” sadržane su 23 ljubavne pjesme. Vezanim ili slobodnim stihom , kazala je Šćepanović, “Lića je i otpjevao i odrežao svoje nesanice”.

"Stil je sam čovjek. Lićin razbokoreni stil nekad iritira, tjera na ponovno pažljivije čitanje, zahtijeva koncentraciju i srca i uma, ali i provocira čitaoca da doživi i subjektivno zagrize i proguta bol koji se život zove… Na prošloj promociji sam rekla da Lića piše cijeli život i da se napokon odlučio, zahvaljujući Gorici llinčić i njenoj podršci, da prebere po moru papira i izroni ono što je stvarao. “Režanje nesanice” je nastavak. Sve ono što ste zavoljeli u prvoj zbirci, nastavlja se kroz “Režanje nesanice", rekla je ona.

Nije se lako odbraniti od Lićine ponude stiha, napisao je u predgovoru za novu zbirku novinar Dražen Drašković. Prema njegovim riječima, ravnodušnost na Šćpenovićeve stihove nije moguća.

"Nikola ne dozvoljava da se njegov stih ne razumije i ne zapamti u tom prvom sretanju. Ponekad reprezentativne lirske forme traže isčitavanja i ponavljanja da bi se otkrila moć poruke. Svoje poetske magnete Nikola postavi odmah na startu i uz magnet-naslov „Moj grad“. “…Ogrnut tugom, na vjetru stojim / I slušam sjevera tihu baladu /Sibirskom ulicom kafane brojim/ na čežnju žalim se voljenom gradu…”, kazao je Drašković.

Kako je reko, “nema toga Kolašinca i gorštaka, nivoa duhovnosti književnog interesovanja, koji neće čitalački zastati i makar dva puta pročitati “Moj grad” kojim se i otvara nova zbirka”.

Nije takav početak, smatra on, slučajan “ jer Nikola kao beskompromisni Kolašinac želi da sve što će nam kasnije poručiti ima adresu Kolašina”.

"I kada nabraja rimom i kada pjeva rečenicom, koja se ne rimuje ali se pamti, Nikola demostrira svoju originalnost i pjesničku snagu velikog broja jakih riječi na malom prostoru. Zubi, držanje, sidro, čekanje, svitanje.Svaka riječ ostrvo za sebe a Nikola sa dva veznika to spoji u neprikosnovenu i nedodoirljivu poruku – zubima se držao za sidro čekanog svitanja”, zaključuje Drašković.

Šćepanović je, zahavlio svima koji su ga potakli da objavi svoje pjesme, a posebno Ilinčić. Poručio je da se trudi da sve što radi o životu radi za Kolašin i o Kolašinu.

"Kud god da me život vodio , uvijek sam se vraćao pod ovo moje parče neba. Ono što želim ja da moji mlađi sugrađani zapamte, titula je biti Kolašinac”, reko je on

Šćapanovićeve stihove čitali su sinoć Anđelija Rondović, Luka Vlahović, Iva Simonović, Braco Popović, Peko Minić i Ivana Šćepanović.

U muzičkom dijelu programa učestvovali su “Dva i po šešira” (Davor Sedlarević i Nikola Todorović) i Uroš Šćepanović.

( Dragana Šćepanović )