Premijera predstave "Magbet": Osvajanje sloboda i prostora

Centralni događaj ovogodišnjeg 36. festivala “Grad teatar” je premijerno izvođenje predstave “Magbet”, nastale po istoimenom djelu Viljema Šekspira u adaptaciji i režiji Nikite Milivojevića.

Predstava je koprodukcija JU „Grad teatar” Budva, Srpskog narodnog pozorišta, Novi Sad, Beogradskog dramskog pozorišta, ITAKA Art centra, Inđija i Újvidéki Színház (Novosadskog pozorišta).

Premijera je zakazana za večeras, 16. avgust u Mediteranskom sportskom centru Budva u 21 čas. Tim povodom, u prostorijama JU “Grad teatar” danas je održana pres konferencija na kojoj su govorili direktorica JU “Grad teatar” Milena Lubarda Marojević, glavna urednica programa Svetlana Ivanović, reditelj Nikita Milivojević, kostimograf Jelena Stokuća, Amalija Benet koja je bila zadužena za izbor muzike i scenski pokret,glumci i glumice Jelena Simić, Marko Marković, Branislav Jerković, kao i direktor Drame Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada Milovan Filipović.

Nikita Milivojević je kazao da mu je beskrajno drago što je ponovo na festivalu “Grad teatar”.

“Ne kažem to samo kurtoazno već zato što je za “Grad teatar” vezan niz nekih predivnih pozorišnih sjećanja iz devedesetih godina. Onda je uslijedila jedna velika pauza, a sada sam opet tu i tim mi je draže jer čovjek oživi neka sjećanja. Velika je sreća za reditelja kada svoje ideje i planove može da realizuje, naročito kada je u pitanju Šekspir. “Magbet” je jedan od onih komada za koje se reditelj sprema godinama, i ja sam se dugo spremao za ovaj komad”, kazao je on.

Milivojević je dodao da, iako svaki reditelj priželjkuje ovaj komad, on ga se i boji.

“Gledao sam desetak različitih “Magbeta” po svijetu pripremajući se za svoju predstavu, radio sam sedam ili osam Šekspirovih komada i u okviru “Šekspir festivala”, imao sam utisak da postoje tri čarobne riječi iz kojih je sastavljen Šekspirov svijet za mene, a to su strah, savijest i san. Strah i savjest nekako lako pronađete, a čini mi se da smo se najmanje bavili ovim što je san u njegovim komadima. Postoje vrlo zanimljive studije o tome i smatra se da je “Magbet” tragedija koja je najviše vezana za san od svih Šekspirovih komada. Tim tragom sam ja pošao i čini mi se da to može biti jedno zanimljivo istraživanje. Ovaj tim i ja smo se bavili snovima i kakve to veze ima sa Magbetom, zaronili smo malo ispod teksta, rasklopili ga, zadržali strukturu, ali ga otvorili na jedan potpuno novi način i dobili jednu predstavu koja me podsjeća na dane kada smo ovdje radili “Banović Strahinju”. Drago mi je zbog toga jer ima neke hrabrosti i rizika u ovakvom tumačenju. Zahvalan sam svima koji su podržali ovu ideju”, kazao je Milivojević.

Jelena Stokuća je istakla da su joj prvi koraci bili upravo na festivalu “Grad teatar”.

“Upravo na današnji dan je bila premijera “Leonsa i Lene” 1998. godine na Gradu teatru, koprodukcija festivala i JDP-a. Meni je mnogo drago jer je jedna takva predstava bila ta sa kojom sam počela karijeru. Ovdje se uvijek rado vraćam, projekti su uvijek zanimljivi, dragi i drugačiji. “Zelena čoja Montenegra” je bila drugačija, a imaćete priliku da vidite i “Magbeta”. Uvijek se radujem i radu sa Nikitom jer je svaki put drugačije, nikada nije isto to što radimo. Uvijek imamo istraživanje kojim se bavimo i proživljavamo taj proces na jedan drugačiji način”, kazala je ona.

Amalija Benet je kazala da je ona predstavnik Škotske, što je zanimljivo imajući u vidu da su radili na djelu “Magbet”.

“Zadovoljstvo je vratiti se na festival ove godine sa nečim potpuno drugačijim u odnosu na prošlu godinu. “Čoja” je bila lokalna tema koja se obraćala lokalnom stanovništvu, međutim ovog puta se radi o legendi šireg aspekta. Ovo je naša jedinstvena verzija poznatog teksta i više smo pažnje usmjerili ka privatnom odnosu između Magbeta i lejdi Magbet. Čini mi se da sam komad ima nešto što je internacionalno jer je bazirano na vizuelnosti. Nadam se da će svi uživati”, kazala je ona.

Glumici Jeleni Simić je predstavljalo veliko zadovoljstvo što je ponovo bila u prilici da sarađuje sa cijelom ekipom.

“Najviše me radovao neobičan proces koji Nikita i Amalija vode, imamo prostor da istražimo i da se na potpuno drugačiji način bavimo tekstom. Rijetko kada mi ovdje imamo priliku da tako pristupimo zadacima. Bili smo inspirisani da radimo i mislim da smo došli do dobrog rezultata”.

Velika obaveza za glumca je raditi Šekspira, kazao je glumac Marko Marković.

“Smisliti nešto novo u već rečenim postavkama i koncepcijama nisam siguran da je moguće ukoliko nije hrabro. Plemenitost ne posjećuje lijene i one koji nisu hrabri, rekao bi Jagoš Marković. Svi smo mi neka građa i pozornica i ta sala u kojoj igramo. Mi smo se uplašili kada smo stigli u Budvu i kada su nam zavjese, koje su dio scenografije, letjele na sve strane. Međutim, sve se to nekako sklopi i u pozorištu sve bude lijepo. Drago mi je što radim sa mojim kolegama iz Novog Sada, Crne Gore, Mađarskog pozorišta i prije svega sa mladim dijelom ansambla”, kazao je on.

Glumac Branislav Jerković je kazao da ih je pratilo prokletstvo komada mjesecima unazad.

“Imali smo niz pehova, problema, sumnji. Najčešća Nikitina rečenica bila je - Da li je ovo moguće? Čini mi se da smo uspjeli, sinoć se sve sklopilo i vidjećemo večeras u kom pravcu idemo, ja se nadam da će biti odlično”, istakao je Jerković.

Milovan Filipović je izrazio ogromno zadovoljstvo što je Srpsko narodno pozorište ponovo dio jedne koprodukcije zajedno sa JU “Grad teatar”.

“Ovo je koprodukcija prijatelja jer svi činioci jesu institucije koje veoma uspješno i kvalitetno sarađuju. Saradnja Srpskog narodnog pozorišta i Grada teatra datira od osnivanja festivala i Grad teatar je najvažniji partner našeg pozorišta. Posebno je ta saradnja intenzivirana u poslednjih pet godina. Ta reaktivacija naše saradnje je krenula radom na veoma uspješnoj predstavi “Krvave svadbe”, a našom sinergijom ta predstava, pored svih situacija u koje je dovedena spletom okolnosti, i dalje opstaje, i dalje je na repertoaru. Mi smo prošle godine osmislili jednu reviju pozorišnih predstava posvećenih Igoru Vuku Torbici na kojoj je Grad teatar bio najkonstruktivniji partner našeg pozorišta. Tamo smo predstavili i monografiju koju je Grad teatar objavio, “Glas vrline”. Taj događaj je učvrstio naše veze i naše prijateljstvo, pa je bilo i vrlo prirodno da ponovo sarađujemo. Cijela priča o prijateljstvu se sublimirala na jednom komadu koji u pozorišnom svijetu označen kao crna mačka koja vam pređe put, ali kod nas na plakatu je žuta mačka i ja sam siguran da će ova predstava biti uspješna te da ćemo je, na zadovoljstvo publike i svih nas, dugo izvoditi”, kazao je Filipović.

Milena Lubarda Marojević je kazala da, kada su u samom periodu osmišljavanja XXXVI festivala zadali sebi moto “Osvajanja slobode”, nisu ni slutili da će se ta osvajanja, pored sadržinskih osvajanja, odnositi i na prostore kroz koje će u scenskom smislu proći ovog ljeta.

“Mnogo toga se promijenilo od od same pres konferencije povodom otvaranje festivala, od lokacija do informacija koje smo dali publici, ali se prikazalo sve što se moglo prikazati. Tako i sve kulminira sa ovom našom koprodukcijom koju čekamo cijelog ljeta i današnji vremenski uslovi idu u prilog tome da je bilo neophodno da uđemo u jedan zatvoreni prostor u kom ćemo optimalno moći da prikažemo ovu predstavu”, kazala je Lubarda Marojević i dodala da je ova koprodukcija važna za festival i JU Grad teatar iz više razloga:

“Jedan je novo čitanje klasike kojem težimo kontinuirano tokom 36 godina i to uvijek smatramo velikim dostignućem. Drugo je pridruživanje porodici “Šekspir festivala” koje može da trasira budući život ove predstave. Treće je udruživanje sa pet koproducenata, jedno novo familijarno okupljanje između pet pozorišnih kuća što otvara nove mogućnosti i produžava praksu da zajedno iz različitih sredina dobijamo potpuno nove kvalitete. Na kraju bih istakla i veoma važnu saradnju koja ima svoj kontinuitet i istoriju koja je nerazdvojiva od istorije festivala Grad teatar, a to je saradnja sa rediteljem Nikitom Milivojevićem”, kazala je ona zahvalivši se svim koproducentima i Budvanima, posebno rukovodstvu JU OŠ “Stefan Mitrov Ljubiša” i Mediteranskog sportskog centra Budva.

Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikita Milivojević je kazao da ukoliko neko očekuje da vidi Šekspira kako se on radi, toga neće biti.

“U tom smislu, dovoljna je jedna rečenica - nije Šeskpir kriv što je aktuelan sam po sebi, sem nestvarnog ništa stvarno nije. Ako dođete da gledate ovu predstavu sa stavom - Ovo je Magbet, ovo je lejdi Magbet, to nećete vidjeti. U jednom trenutku imamo tri Magbeta i sve glumice igraju lejdi Magbet. Ako dođete čistog srca da vidite tu građu u jednoj sportskoj hali, možda pomislite, to je to. Ova ekipa je jedan tim i mislim da smo uspjeli da odgovorimo jednom velikom Šekspiru”, kazao je on.

Pored Nikite Milivojevića koji potpisuje adaptaciju i režiju, a zajedno sa Željkom Piškorićem i scenografiju, autorski tim predstave čine i Amalija Benet, koja je zadužena za scenski pokret i izbor muzike, Jelena Stokuća, kostimograf, i dr Dejan Sredojević zadužen za scenski govor.

U predstavi igraju: Anica Petrović, Nevena Nerandžić, Maja Stojanović, Jelena Simić, Dejan Đonović, Branislav Jerković, Arpad Mesaroš, Marko Marković, Milan Zarić, Sonja Isailović, Pongo Gabor i Ivana Pančić Dobrodolac.

Premijera je zakazana za večeras u 21 čas, a predstava je na programskom repertoaru i 17, 18. i 19. avgusta.

( Vuk Lajović )