Trampov povratak sve izvjesniji

Nakon što je Donald Tramp uspio da razvlasti svoju kritičarku Liz Čejni, njegov povratak u politiku sve je realniji. Podrška birača aktuelnom predsjedniku Džozefu Bajdenu je na veoma niskom nivou.

Donald Tramp, osvjetnički raspoložen bivši predsjednik SAD, očigledno je pred povratkom na političku scenu. Na tu misao bi se polako trebalo navići – najkasnije nakon brutalnog izbornog poraza Liz Čejni. Sistematsko kažnjavanje njegove najpoznatije kritičarke iz redova republikanaca pokazuje da su svi oni u toj partiji koji nemaju Trampovu podršku – izgubljeni.

Trampove „čistke“ u stranci daje rezultate. Svi oni koji mu se bezuslovno ne podrede, ubuduće ne smiju da se nazivaju republikancima. Takav razvoj događaja u stvari je nevjerovatan: nakon juriša na Kapitol čak su i ljudi iz najbližeg Trampovog okruženja bili uvjereni u to da je on politički mrtvac. I prevarili su se.

Otkrića Istražne komisije jesu doduše šokirala mnoge Amerikance – Trampovo odbijanje da se suprotstavi bijesnoj rulji, njegovi sistematski pokušaji da manipuliše izbornim rezultatom u svoju korist.

Ali, najkasnije nakon pretresa njegove kuće u Mar-a-Lagou, republikanci su naučili kako na sve to da pariraju: svaki napad na Trampa oni pretvaraju u mit o korumpiranom establišmentu koji svim sredstvima, pa i nedozvoljenim, želi da uništi bivšeg predsjednika. To je establišment, kažu oni – establišment protiv kojeg je Tramp najavio borbu. Takva strategija funkcioniše u njegovoj biračkoj bazi: tim ljudima je već uspješno ubačena u glavu „buba“ da je svaki napad na Trampa – napad na njih same.

Bajdenova slabost, Trampova snaga

Pitanje je, međutim, zašto šira javnost toleriše taj nečuveni razvoj, presjedan u istoriji? Ključna stvar za njegovo razumijevanje jeste katastrofalni rejting Džoa Bajdena. Bajdenova slabost je Trampova snaga.

„Da li vam je danas bolje nego prije četiri godine?“ – tako je Ronald Regan 1980. formulisao ono jednostavno pitanje koje je u međuvremenu u SAD postalo presudno za odluku o pobjedi (ili porazu) na izborima.

Inflacija, recesija, eksplozija cijena, migracije i – osjećaj poniženja nakon haotičnog povlačenja američkih trupa iz Avganistana. Sve to tišti Amerikance. Jako ih tišti. Većina bi u ovom trenutku na Reganovo pitanje vjerovatno odgovorila: „Ne! Pod Trampom se živjelo bezbrižnije.“

Istovremeno, Bajdenovi politički protivnici su svjesni da je jedinstvo jedini način za pobjedu na izborima. Nisu atraktivne one stranke koje se prije svega bave same sobom. Konačno, Bajdenovoj slabosti doprinose i sukobi među demokratama. Složno protiv Bajdena – to može uspjeti samo sa Trampom, zahvaljujući novim grupama birača koje je on uspio da pridobije za republikance. Zato tu nema mjesta za „smetala“, zato je Čejni morala da ode.

Nakon njene političke destrukcije, čini se da Trampa može da zaustavi samo još – pravosuđe. Nakon talas zgražavanja zbog pretresa njegove kuće može se naslutiti šta bi moglo da se dogodi u slučaju da protiv njega bude podignuta optužnica. Nakon dva neuspješna pokušaja opoziva i ministar pravosuđa Merik Garland zna kuda bi mogao da odvede novi proces protiv Trampa: u ekstremnom slučaju na ivicu građanskog rata.

Uzdržano pravosuđe

Kako bi se očuvao socijalni mir, pravosuđe će vjerovatno biti uzdržano sve dok dokazni materijal ne bude sasvim jasan i nedvosmislen. I dok se istražni postupak nastavlja, Tramp sa svog puta ka Bijeloj kući sklanja jednu po jednu prepreku. Sklonivši Liz Čejni napravio je veliki korak naprijed.

( Deutsche Welle )