Berluskoni: Potreban sam Italiji

Karijera Silvija Berluskonija, milijardera, medijskog magnata i trostrukog premijera Italije, traje već decenijama.

Međutim, proteklih godina njegov uticaj je blijedio. Zbog lošeg zdravstvenog stanja, često se na stranačkim događajima pojavljivao onlajn, a nakon što je osuđen za utaju poreza četiri godine mu je bilo zabranjeno da obavlja javnu funkciju.

Ipak sada, u 85. godini kada bi većina ljudi njegove dobi odlučila da odmori, bivši italijanski premijer je odlučio da se kandiduje na izborima. “Tako će svi biti srećni”, kazao je on samouvjereno za RAI radio.

Osim ako se ne desi iznenađenje, na izborima 25. septembra trebalo bi da pobijedi desničarska koalicija, a Berluskoni bi bio odlučujući faktor, to znači da bi dobio uticajnu poziciju u narednih pet godina.

Povratak je rezultat njegovog osjećaja “dužnosti” naveo je Berluskoni za “Politiko” u pisanim odgovorima na pitanja. Italiji su, kako je istakao, za obnovu ekonomije potrebne vrijednosti koje predstavlja samo njegova partija.

”Roditelji su me naučili da kada snažno osjećam da mi je dužnost da učinim nešto, onda moram da smognem hrabrosti da to i uradim”.

Rehabilitovan ulaskom u Dragijevu koaliciju

Uprkos tome što je dominirao italijanskom politikom i medijima dvije decenije, ne tako davno djelovalo je da je politička karijera iza Berluskonija.

Ugled mu je ukaljan u takozvanom bunga bunga skandali, u kojem su svjedoci opisivali orgije u njegovoj luksuznoj vili nadomak Milana. Usljed državne dužničke krize i strahova da bi Italija mogla bankrotirati on je 2011. godine predao vlast tehnokrati Mariju Montiju. Suočio se sa brojnim sudskim postupcima, prije nego što je konačno izbačen iz Senata nakon što je osuđen za utaju poreza 2013.

Međutim, neočekivani rast nacionalističkog populizma tokom protekle decenije pružio je priliku Berluskoniju da se postavi kao odgovorni pro-EU umjerenjak. Izabran je za Evropski parlament 2019. godine, mada je rijetko prisustvovao glasanju. Prošle godine, njegova rehabilitacija je završena kada se pridružio širokoj koaliciji koju je predvodio bivši predsjednik Evropske centralne banke, Mario Dragi.

”Mi smo proevropski, prozapadni, pro-NATO, sa liberalnom demokratijom kao jedinom referentnom tačkom”, naveo je Berluskoni za “Politiko”.

Zatim, prošlog mjeseca, očigledno osjetivši promjenu političkih vjetrova pridružio se drugim koalicionim partnerima u povlačenju podrške Dragijevoj vladi, izazvavši vanredne izbore na kojima bi desnica trebalo da pobijedi. Njegova tri ministra u vladi podnijeli su ostavke u partiji Forca Italija, rekavši da je “neodgovoran” i da stavlja stranačke interese ispred zemlje.

Berluskoni odbacuje krivicu za pad administracije, tvrdeći: “Više bismo voljeli da Dragijeva vlada nastavi do prirodnog karaja mandata sa izborima 2023... To nije bilo moguće zbog neodgovornog ponašanja Pokreta pet zvjezdica i nedosljednjih manevara demokata. Stoga, “nije bilo drugog rješenja osim da vratimo glas narodu”, kazao je on.

Podrška Berluskoniju, mlađem partneru u desnoj alijansi sa desničarskom Braćom Italije Đorđe Meloni i antiimigrantskom Ligom Matea Salvinija, daleko je od slavnih dana 2008. godine, kada je njegova partija imala 37 odsto glasova. Prema sadašnjim anketama Forca Italiju podržava oko osam odsto birača. Međutim, zajedno desna alijansa bi prema očekivanjima imala oko 45 odsto glasova, što bi trebalo da bude dovoljno za većinu u parlamentu.

Ipak, desni savez ne treba da osvoji podršku samo italijanskih birača, već i međunarodne trgovce obveznicama, agencije za kreditni rejting, evropske vlade i institucije koji strahuju da bi najviše desno orijentisana vlada u italijanskoj poslijeratnoj istoriji mogla predstavljati rizik za demokratiju i italijanse saveze u EU i NATO.

Ukoliko međunarodne institucije ne budu uvjerene da će zadužena Italija biti u bezbjednim rukama, troškovi zaduživanja će skočiti i vlada će imati ozbiljno ograničen prostor za manevrisanje.

Preokret prema Putinu

Jedan od razloga za ove bojazni su i prisni odnosi pojedinih u savezu sa desničarskim partijama u drugim zemljama kao što su Voks u Španiji, i sa autoritarnim liderima poput mađarskog premijera Viktora Orbana i ruskog lidera Vladimira Putina.

LIga je potpisala sporazum o saradnji 2017. godine sa Ujedinjenom Rusijom, partijom koja podržava Putina, a Salvini je pokušao mirovnu misiju koju je ranije ove godine platila ruska mabasada. Berluskoni je dugogodišnji prijatelj sa Putinom, čak je odmarao u njegovoj vikendici i ranije ovog mjeseca je bio primoran da demantuje medijske izvještaje da je razgovarao sa ruskim ambasadorom Rimu i da saosjeća sa Rusijom.

Do sada praktično da nije kritikovao Putinovu invaziju na Ukrajinu. Ipak, u komentarima za “Politiko” Berluskoni je nedvosmisleno osudio bivšeg prijatelja: “Današnja Rusija je napadom na Ukrajinu prekršila međunarodni zakon i dovela bolni rat u srce Evrope”.

Osvrćući se na period kada je on bio premijer, Berluskoni je kazao da je radio na unapređenju odnosa između Rusije i Zapada. Sporazum NATO-Rusija iz 2002 u Rimu, “mogao je značiti početak jedne ere u kojoj bi Rusija postala partner i sagovornik od povjerenja”. Kazao je da ga je Putin “duboko razočarao”.

Berluskoni je negirao da je bilo koja od partija u desničarskom savezu ekstremistička, tvrdeći da je to koalicija desnog centra i kazao da “nema nikakve veze sa ekstremističkim pokretima u drugim zemljama”.

”Mi smo proevropski, prozapadni, pro-NATO, sa liberalnom demokratijom kao jedinom referentnom tačkom”, naveo je Berluskoni za “Politiko”. Dodao je da ne bi “učestvovao ni u jednoj vladi” da nije potpuno uvjeren u njenu “demokratsku ispravnost, osjećaj odgovornosti i lojalnosti Evropi i zapadu”.

Prema Berluskonijevom mišljenju, lojalnost lijevog centra je upitna, jer njihova koalicija uključuje ekstremno ljevičarske partije koje su glasale protiv ulaska Švedske i Finske u NATO.

Uprkos smanjenom uticaju, Berluskoni i dalje ima sposobnost da podigne prašinu. Prošle nedjelje tokom diskusije o predloženoj reformi predsjedničkog sistema, on je sugerisao da će u slučaju da reforma bude usvojena predsjednik Serđo Matarela morati da podnese ostavku. Taj komentar je smatran napadom na Matarelu, ganata italijanskih kontrolnih bezbjednosnih poluga i najpopularnijeg političara u zemlji. Berluskonijevi protivnici su optužili desnicu da kuje zavjeru za obaranje italijanskog demokratskog sistema i kazali da Berluskoni tu funkciju želi za sebe. Berluskoni je negirao da želi da postane predsjednik.

Umjesto toga moguće je da on želi drugu najvišu institucionalnu ulogu, predsjednika Senata, ali bi on bio veoma kontroverzan izbor, i saveznici ga do sada nije podržali. Upućeni izvori kažu da ga je izborna kampanja preporodila.

Kampanja se zasniva na buđenju nostalgije za 1990-im godinama poreskih olakšica i većih penzija.

Čak i bez zvanične institucionalne uloge, dokgod dobija glasove, Berluskoni će imati značajnu moć u narednoj vladi.

”Ako dobije sedam do osam odsto, kao što očekuje, to bi moglo značiti razliku između ubjedljive pobjede za desnicu i haotičnog rezultata”, kazao je Danijele Albertaci, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Sariju. “On će biti od ključnog značaja za opstanak koalicije. I vjerujte da će se potruditi da njegovi saveznici to i osjete”.

Ideološki, postoji širi sporazum između desnog saveza o izbornom programu poreskih rezova i ograničenju imigracije, a ekstremno desničarske partije teško da će izaći u susret ekstremističkim pristalicama. Međutim, Berluskoni može, ako bude želio, da povuče dosta crvenih linija. Pozicija Forca Italije u centru znači da je jedina od partija koja teorijski može da se okrene i podrži lijevo orijentisanu ili tehnokratsku vladu, a da ne plati visoku cijenu kod birača.

”On je ključan. U centru može da odigra puno toga”, kazao je Albertaci. “Može ostati relevantan u narednih pet godina”.

Prevod: N.Bogetić

( “Politiko” )