„Pohlepa i građevinski lobi“: Sarajevo ostaje bez pitke vode?

Vrelo rijeke Bosne nadomak Sarajeva popularno je izletište sa 150 hiljada posjetilaca godišnje. Ovdje, podno planine Igman, izvire naizgled bistra voda rijeke Bosne.

Grupa turista se fotografiše na mostu dok labudovi iza njihovih leđa bezbrižno plivaju po hladnoj vodi, očekujući od turista koji zalogaj.

Jedan turista iz Omna uživa u prirodi sa grupom prijatelja. Osvežava se i pije vodu sa izvora, nesvjestan rizika.

Naime, ovdje su donedavno bile postavljene table sa natpisima da voda nije za piće jer je u brojnim analizama utvrđeno da je zagađena i sadrži patogene bakterije. Tabli više nema, a bakterija i dalje ima.

Niko ne zna ko je i iz kojeg razloga uklonio table, no može se pretpostaviti da je to učinjeno kako se ne bi uplašili posjetioci, narušila popularnost izletišta te kako bi se dao privid da je sve u redu, a nije.

Dio vode sa ovog izvorišta se koristi za napajanje grada Sarajeva pijaćom vodom i obavezno se dezinfikuje hlorom prije puštanja u vodovodni sistem.

Građani kupuju flaširanu vodu

Lejla iz Sarajeva je odlučila da ne pije više takvu vodu iz česme. Nakon saznanja da su pojedina izvorišta zagađena, odlučila je da kupuje flaširanu vodu u trgovinama.

„Vodu ne pijem već duže vreme, pogotovo od kada sam ispratila šta objavljuju ekološke organizacije u kontekstu zagađenosti naše pijaće vode u Sarajevu, a i ranije sam bila uključena u akcije kada su bile redukcije vode u Sarajevu. A pogotovo nakon što je nedavno objavljeno istraživanje u kojem stoji da je naša voda puna fekalija. Mislim da je to ozbiljan problem“, kaže Lejla.

Redovnu analizu vode na Vrelu reke Bosne rade stručnjaci u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo koji su i u svom posljednjem, kao u brojnim prethodnim ispitivanjima, utrdili prisustvo bakterije ešerihije koli, drugih bakterija i klica.

„Vrlo često nalazimo da je voda zdravstveno neispravna, zato što sadrži povećan broj patogenih mikroorganizama“, potvrđuje za DW Sanela Salihagić iz Zavoda za javno zdravstvo.

Obzirom na rezultate prethodnih analiza, iz Zavoda preporučuju da se na izletištu postavi trajna tabla sa natpisom „voda nije za piće“.

Merima Pinjo, šefica laboratorije za kontrolu kvaliteta vode za piće u javnom preduzeću Vodovod i kanalizacija, tvrdi da se voda dezinfikuje hlorom prije puštanja u sistem te da građani nemaju razloga za brigu. I ona napominje da je neophodna hitna zaštita jer je ilegalna gradnja uzela maha u vodozaštitnoj zoni te su ugrožena i druga izvorišta i podzemni rezervoari sa pijaćom vodom. „Imamo odluku o zaštiti izvorišta iz osamdesetih godina prošlog vijeka, a još nije donijeta odluka u novije vrijeme koja će jasno i precizno definisati šta se sme, a šta ne smije u zaštićenoj zoni“, kaže Pinjo. Dodaje da su ilegalno izgrađeni svi stambeni objekti u Aleji, popularnom šetalištu od Vrela Bosne do Ilidže, koje se nalazi u vodozaštitnoj zoni.

„Poslije rata su ljudi dobili građevinske i urbanističke dozvole, a ja ne znam kako. Imaju i kanalizaciju, a niko ne zna gdje ide ta kanalizacija, jer mi dolje nemamo kanalizaciju kojom upravljamo. I to je prva vodozaštitna zona“, kaže Pinjo.

Nekontrolisana i nelegalna gradnja ugrožava vodu za piće

Ekolozi glavne uzroke zagađenja vide u masovnoj gradnji stambenih i apartmanskih objekata, posebno na planini Bjelašnici i Igmanu koje se nalaze iznad Vrela Bosna i Sarajevskog polja. Velika šumska prostranstva zamjenjuju se betonom i asfaltom.

Podno tih planina su vode Vrela Bosne i Sarajevskog polja odakle dolazi 80 odsto vode koju piju Sarajlije, kaže Anel Podić iz nevladine organizacije Ekoakcija.

„Sarajevu prijeti opasnost da ostane bez pijaće vode. To bi bilo tragično da Sarajevo koje praktično leži na vodi, u državi koja je peta u Evropi po količini pitke vode, ostane bez vode za piće“, priča on.

„Razlog je ljudska pohlepa. Čitava naselja apartmana na skijalištima izgrađena su bez ekološke dozvole, a i bez perspektive su zbog klimatskih promjena. Međutim, zarada građevinskog lobija je bila važnija. Kanalizacija tih naselja završava u vodama Vrela Bosne i pitanje je dana kada će ovakva voda biti neupotrebljiva“, upozorava Podić.

Ostaje li Sarajevo bez pitke vode?

Gradnja sportskih, stambenih i turističkih objekata na planinama oko Sarajeva je započeta pred Zimske olimpijske igre 1984. godine. U međuvremenu su kanalizacione cijevi zbog neodržavanja počele da pucaju te su otpadne i kanalizacione vode završavale u podzemnim i izvorskim vodama.

„Ukoliko se nastavi istim tempom, Sarajevo može ostati bez pijaće vode, koja je već sada narušena, ako se ne izvrši dodatna revitalizacija kanalizacionih i drugih odvodnih kanala koji se koriste na Igmanu i Bjelašnici“, smatra akademik Muriz Spahić sa Prirodno-matematičkog fakulteta.

Dodaje da svi putni pravci koji vode prema Igmanu i Bjelašnici nisu adekvatno zaštićeni jer se padavinske vode slivaju sa putne komunikacije i odlaze u krško podzemlje te izlaze kao zagađene na izvorištu rijeke Bosne.

Bosna i Hercegovina jedna je od najbogatijih evropskih država po količini čiste vode po glavi stanovnika. Mnoštvo vrela, potočića i rijeka sa bistrom i čistom vodom i dalje se nalaze u gotovo svakom djeliću zemlje. Voda se uglavnom može piti iz česme, no pitanje je do kada.

Ekolozi dodatnu opasnost vide u namjerama kantonalne vlade da mijenja Zakon o vodama.

„Na djelu je i pokušaj smanjenja vodozaštitne zone i otvaranja vrata građevincima da zarade dobro na gradnji, u gradu gdje petina stambenog prostora po popisu iz 2013. godine bila prazna. Ljudi sve više odlaze iz zemlje, te stanove kupuju uglavnom ljudi koji imaju ušteđevinu“, kaže Podić.

BiH je na evropskom dnu po udjelu zaštićene teritorije. Tek je oko tri posto teritorije zaštićeno područje, iako je Prostornim planom iz 1981. godine predviđeno mnogo više. Dok vlasti kasne ili ne žele da zaštite određena područja, ona polako nestaju, a s njima i vrijedni resursi poput pitke vode.

( Deutsche Welle )