INTERVJU Rakčević: Društveni angažman je jedini mogući manifest lične slobode

Izložbom “Cinizam srebrnog kontejnera” crnogorski akademski grafičar Igor Rakčević simbolično je obilježio tri decenije aktivnog i angažovanog prisustva na crnogorskoj umjetničkoj i društvenoj sceni.

U razgovoru za “Vijesti”, kojim sumira dosadašnji dio karijere, on najavljuje povlačenje s funkcije predsjednika Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore čiji je član od 1995, a predsjednik od 2009. godine.

Rakčević je u martu imenovan i na mjesto generalnog direktora Direktorata za kapitalne investicije u kulturi i kreativne industrije u Ministarstvu kulture i medija Crne Gore, a za “Vijesti” objašnjava šta to konkretno podrazumijeva i koji su ciljevi za koje se s tog mjesta zalaže...

Aktivno se bavi menadžmentom u kulturi, kulturnom baštinom, međusektorskim umrežavanjem, neformalnom likovnom edukacijom, istraživanjem na polju savremenih grafičkih tehnika i drugih umjetničkih medija. Inicijator je i implementator brojnih projekata iz oblasti savremene umjetnosti, kulture, kulturne baštine i edukacije. Dobitnik je više nagrada i priznanja za svoj rad.

Rođen je 1971. godine u Podgorici gdje je završio srednju likovnu školu. Diplomirao je na Grafičkom odsjeku 1995. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi red. prof. mr Anke Burić. Magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti, Univerziteta umetnosti u Beogradu 1998. godine na predmetu “Grafika” kod prof. Velizara Krstića.

U okviru svog djelovanja realizovao je više projekata i izložbi državnog, regionalnog i međunarodnog karaktera. Predstavljao je zemlju na značajnim likovnim manifestacijama, poput Venecijanskog bijenala savremene umjetnosti, Venecijanskog bijenala arhitekture, na međunarodnim izložbama “In den Schluchten des Balkan” u Kaselu, “Devenirs Becomings” u Parizu, Sajmu kultura u Dubaiju i nizu drugih važnih predstavljanja savremene crnogorske kulture i umjetnosti.

O svom angažmanu, stvaralaštvu, ciljevima i planovima, Rakčević govori za “Vijesti”.

Tri decenije u kontinuitetu ste prisutni na domaćoj likovnoj sceni, radite, stvarate... Kako biste sumirali taj period, kroz šta sve je prošla likovna scena u Crnoj Gori, a onda i Vi sami?

Tri decenije je dug period kroz koji su se prelivale društvene promjene. Uporedo s tim promjenama, što god o njima mislili, crnogorska umjetnost se demokratizovala i pluralizovala. Ove promjene same po sebi predstavljaju kvalitativne reference. Generacije crnogorskih modernista su ostvarile značajan umjetnički depozit koji je u isto vrijeme bio breme koje su generacije mlađih nosile uz uvjerenje da je likovna sudbina utemeljena na tradiciji jedini pravi put. Tek sredinom 90-ih i početkom novog milenijuma, pojavom teoretičara umjetnosti čiji je senzibilitet bio drugačije profilisan, uporedo i procesno se legitimiše drugačija likovna scena, čiji sam jedan od pripadnika.

Događaj koji je presudno uticao na ovaj značajan proces je bez sumnje Cetinjsko bijenale. Bijenale je bio rijedak tračak svjetlosti u mračnim i zadimljenim hodnicima devedesetih i jedina prilika za tada mlade umjetnike da razmjenjuju iskustva i stiču umjetničko samopouzdanje. Prvi poziv za predstavljanje vani mi je došao upravo zahvaljujući III bijenalu. Od tada se nižu moja predstavljanja i kontinuirano gradim karijeru. Inspiracija društvenim fenomenima je ostala dominanta karaktera mog izraza, ali sve ostalo, uključujući materijale i izražajne tehnike je sklono stalnim potragama.

Vašu nedavnu samostalnu izložbu “Cinizam srebrnog kontejnera” kustoskinja Milica Bezmarević prepoznala je kao neku vrstu mini retrospektive. Da li je Vi posmatrate kao takvu i šta nam, iz te perspektive, izložba kao gledaocima nudi?

Aktuelna izložba predstavlja moje napore u kojima sam bio koncentrisan na demistifikaciju društvenih pojmova u kojoj svoj stav iznosim isključivo kroz vizuru posmatrača i učesnika. Izložbu većinski čine radovi čija se promocija i distribucija odvijala van izložbenih prostora i/ili u drugim sredinama stoga su za većinu publike novina što, uz hronološki slijed, daje retrospektivni karakter ovom poduhvatu.

”Srebrni kontejner” je naziv jedne moje serigrafije iz 1998. godine. Širi kontekst u kojem je nastao ovaj rad se odnosi na društveno-socijalnu paradigmu kontekstualizovanu u serijalu radova “Ikone predgrađa”. Aktuelna retrospektivna izložba u “Dvorcu Petrovića” obuhvata dobar dio radova nastajalih u tom vremenu. Izložena djela svojom aktuelnošću zagriženo i zajedljivo svjedoče kontinuitetu društvenih odnosa, poprimajući tako neku vrstu ikoničnog oreola. Cinizam je i deklarativni patriotizam oličen identifikacijom s nacionalnim obilježjima koji nastaje bez utemeljenja u ličnim postignućima i sopstvenim stavovima.

Ne uveseljava me činjenica da su moja djela i danas svježe utemeljena u traumi zaostalih društvenih odnosa.

U svom radu, od početaka do danas, koristite različite materijale, tehnike, nerijetko i intervenišete. Kazali ste u razgovoru za “Vijesti” prije dvije godine da kapacitet grafike nije prepoznat u Crnoj Gori. Koliki je zapravo kapacitet grafike, šta Vi pod time podrazumijevate i da li se u ovih par godina nešto promijenilo na tom polju grafike?

Nova vizuelna realnost kamuflira semantičke granice likovnosti i neumitno postavlja pitanje održivosti njenih klasičnih koncepata.

Čini se da je upravo grafika jedna od izražajnih metoda uz pomoć koje lakše percipiramo složenu vizuelnu i empirijsku realnost aktuelnog trenutka, dok je insistiranje na interaktivnosti kao savremenom imperativu u samoj njenoj biti. Ovaj pomak je neodvojiv od istodobnog prelivanja grafike na sve vrste umjetničkih djela: slikarstvo, instalacije, film i video, zvučnu umjetnost, skulpturu, pejzažnu arhitekturu, uličnu umjetnost i, naravno, radove na papiru. Sve su ove kategorije same po sebi dinamične i porozne.

Digitalne tehnologije su bile ključne za ovu transformaciju, ali isto tako drvorez, sitoštampa, suvi žig, šablon i sve ostale “tradicionalne” metode.

Grafiku u Crnoj Gori treba posmatrati kao istorijsku tekovinu, a njene eksplicite u vidu djela slovne grafike koja su nastajala u čak tri srednjovjekovne štamparije, kao značajnu kulturnu baštinu i istorijsku podlogu. Samo ozbiljan sistemski pristup može usmjeriti dovoljnu pažnju na ovaj fenomen. Još čekamo na to vrijeme.

Kazali ste da, s obzirom na to da je izložba višeslojna, ono što povezuje postavku jeste društveni angažman kroz umjetnost. Koliko je on moguć i šta zapravo znači biti društveno angažovan u umjetnosti? Kakvo je stanje u umjetnosti i kulturi u Crnoj Gori danas?

U vremenu koje živimo je društveni angažman ne samo moguć već i jedino mogući manifest lične slobode. Metode i načini umjetničkog angažmana zavise od senzibiliteta, tako su i njegovi rezultati višeslojni i neuhvatljivi u ovom svijetu koji se stalno mijenja.

Ronald Laing kaže: “Živimo u trenutku gdje je promjena tako ubrzana da počinjemo vidjeti sadašnjost tek kad počne iščezavati”. Umjetnički angažman je upravo prisutnost u sadašnjosti.

Crnogorska umjetnost je danas manje prisutna u sadašnjosti nego li prije deset ili dvadeset godina.

Postavka obuhvata i segment posvećen herojima. Kakav položaj danas zauzimaju narodni heroji, kako se društvo nosi s njihovim nasljeđem i ophodi prema tome? Pored toga, ko su heroji današnjice?

Sve više se potvrđuje Vorholovo predviđanje da će u budućnosti svako biti slavan makar 15 minuta. Ta vrsta savremene površnosti dezorjentiše običnog čovjeka. Ciklusom posvećenim narodnim herojima i heroinama eksplicitno iznosim svoj stav o elitnom društvenom aktivizmu. Riječ je o ljudima koji su sanjali bolji svijet i kao zalog vjeri u njega bili spremni na velika odricanja.

Smatram da je iskrena borba za tu vrstu ideala univerzalna karakteristika heroja. Heroji današnjice su osobe koje autoritet zasnivaju na znanju i bore se za zajednicu svojim djelovanjem, ili ukazujući na društvene anomalije na različitim nivoima. Heroizam se često ne iskazuje epskim činom. U vremenu progresivne relativizacije ljudskih sloboda i načela demokratičnosti i jačanja desnih doktrina, savremeni heroizam podrazumijeva solidarnost, kritičko promišljanje i traganje za novim znanjima i modelima.

Predsjednik ste Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore u nekolika mandata. Šta ste konkretno uradili s te funkcije tokom prethodnog perioda?

Svako ko se našao u odgovornoj, ali časnoj situaciji da upravlja Udruženjem je dao doprinos u zavisnosti od mogućnosti, sposobnosti i razvojnih projekcija. Meni kao predsjedniku i nama kao upravi je bilo važno da funkcionalizujemo rad Udruženja, obezbijedimo bolju vidljivost i podignemo svijest o benefitima strukovnog udruživanja. U tom smislu smo napravili nekoliko digitalnih platformi: internet stranicu ulucg.me, Online Art Market za virtuelni plasman umjetničkih djela prema tržištu i Oksid, podkast stranicu za promociju umjetnika i društveni aktivizam. Svaka od ovih platformi ima razvojni karakter i sadrži kompleksne materijale od značaja za našu kulturu, pogotovo likovnu umjetnost. Posebno sam zadovoljan činjenicom da smo uspjeli da integrišemo umjetničke interese u regionu preko platforme čije smo nastajanje mi inicirali i koja obuhvata sva udruženja s teritorije bivše Jugoslavije. Ova platforma je potpisana na Cetinju na 75. godišnjicu od osnivanja ULUCG i ima ulogu generatora pokretljivosti umjetnika na nivou regiona Zapadnog Balkana. Njenim potpisivanjem smo stekli mogućnost recipročnog predstavljanja umjetnika. Zahvaljujući ovom integrativnom alatu smo predstavili niz regionalnih umjetnika, a više naših umjetnika se predstavilo i predstavlja u regionalnim centrima, od Ljubljane do Skopja.

Uspjeli smo da održimo koherentnost i nepristrasnost i da uvećamo članstvo za oko 150 novih članova. Obezbijedili smo mogućnost da naši umjetnici provedu tri mjeseca godišnje u Parizu, u ateljeu koji je poslije restitucije postao skoro nedostupan crnogorskoj strani. Obezbjeđivanje bolje vidljivosti naših umjetnika se kontinuirano sprovodi kroz brojna predstavljanja naših umjetnika na izložbama, rezidencijama, kolonijama i stručnim konferencijama i to takođe karakteriše period ove uprave. Brojna su i funkcionalna partnerstva s privredom, stranim ambasadama, javnim institucijama, nevladinim organizacijama i medijima. Laureati smo međunarodnog priznanja “Srebrena pahulja” za izložbu naših članova. Nebrojena su sitna postignuća na servisiranju potreba članstva, razvoju publike i promociji crnogorske kulture i umjetnosti na svakom nivou.

I na kraju, održali smo i podigli nivo dostojanstva naše organizacije koju ona zavređuje po više osnova. Sada je Udruženje moderna organizacija, članica evropske asocijacije IAP, sa svom infrastrukturom koja je potrebna za njegovo utemeljenje u reprezentativnosti predviđenoj Zakonom i ispravniji tretman u vremenu koje dolazi.

Kakva je situacija u Udruženju trenutno, a s obzirom na to da glavne žalbe uglavnom stižu povodom loših finansijskih uslova, manjak izlaganja i umreženost samo jednog sloja članova?

Situacija je onakva kakva je još od 2012. godine, kada je zahvaljujući Zakonu o NVO prestala mogućnost finansiranja od Države i kada je naša organizacija koja broji 670 članova, svedena na tretman jedne od 6.000 drugih nevladinih organizacija u Crnoj Gori. (Ilustracije radi, za osnivanje nevladine organizacije su potrebne tri osobe.) Po prirodi stvari je jasno da ovakva organizacija mora imati drugačiji tretman u odnosu na većinu ostalih.

Moram naglasiti da je Udruženje bilo i ostalo otvoreno prema svima koji su se prijavili za neki od programa, imali konkretan projekat ili potrebu iz našeg domena djelovanja. Treba razumjeti specifična ograničenja i izazove funkcionisanja ovako brojne organizacije šarolike strukture. Period ove uprave nije opterećen nesuglasicama, medijskim aferama ili nekim drugim kompromitujućim narativima što smatram značajnom tekovinom.

Šta su Vaša konkretna zaduženja i obaveze kao direktora Direktorata za kapitalne investicije u kulturi i kreativne industrije i čime se bavite u tom resoru?

Direkcija za projekte od kapitalnog značaja za kulturu se bavi praćenjem prioritetnih i razvojnih projekata u funkciji razvoja kulture, realizuje investicione programe od interesa za zaštitu i unapređenje kulturne baštine, realizuje kapitalne projekte u cilju unapređenja infrastrukture u oblasti kulture uz predlaganje mjera za unapređenje i poboljšanje tehničkih i drugih standarda objekata kulture, usmjerava i podstiče realizaciju projekata u cilju valorizacije kulturne baštine i sprovodi sve druge povezane aktivnosti od značaja za uspješnu realizaciju projekata i stvaranje, odnosno unapređenje uslova za obavljanje svih kulturnih djelatnosti.

U tom kontektstu, aktivnosti su usmjerene u nekoliko pravaca: Stvaranje infrastrukturnih uslova za razvoj kreativnih industrija - Rezidencijalni centri/Kreativni habovi, zaštita i valorizacija kulturne baštine i unapređenje uslova za obavljanje drugih djelatnosti u oblasti kulture.

Direkcija za promociju i razvoj kreativnih industrija bavi se predlaganjem mjera i realizacijom projekata u pravcu razvoja kreativnih industrija i stvaranju uslova za njihov razvoj, umrežavanjem kulturno-umjetničkog stvaralaštva s drugim sektorima, predlaganjem mjera za podsticanje razvoja malog i srednjeg preduzetništva u oblasti stvaralaštva, praćenjem rada i saradnjom sa strukovnim udruženjima u sektoru kulture kao partnerima u kreiranju prijedloga podsticajnih programa za razvoj preduzetništva i praćenjem i unapređenjem kadrovskog potencijala u ovoj oblasti.

Na koji način putem novog angažmana u Ministarstvu kulture možete doprinijeti crnogorskoj sceni umjetnosti i kulture?

Tri decenije bavljenja kulturom kao osnovnom djelatnošću u datim okolnostima zaista predstavlja lični depozit na koji sam s pravom ponosan. Smatram da će mi aktuelni angažman dati više mogućnosti da svoje iskustvo i znanje vidljivije promovišem stvarajući nove društvene vrijednosti.

Smatrate li da ste na neki način u konfliktu interesa kao predsjednik ULUCG i direktor Direktorata za kapitalne investicije u kulturi i kreativne industrije? Zbog čega?

Zakon ne prepoznaje ovu situaciju kao konflikt, ali je za mene neprihvatljiva, tim prije što sam već dugo na čelu ULUCG. Svakoj instituciji treba povremeno osvježenje i novi razvojni narativ. Pripremamo uslove da već u oktobru ove godine poželimo srećan rad novom rukovodstvu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.

Na čemu trenutno radite i kakvi su planovi za dalje?

Trenutno i sam razvijam svoj, lični kreativni hab. Bavim se umjetničkim zanatstvom i ekstenzivnom poljoprivredom, prelazeći tako na sljedeći kreativni nivo. U ovoj kipućoj globalnoj čorbi i vrućoj lokalnoj supi imam samo nade i očekivanja, više nego li planove.

Povjerenje u Ministarstvo

Da li se i koliko toga promijenilo u sferi kulture i umjetnosti otkako je prethodno Ministarstvo sa četiri resora razloženo i resor kulture dobio novu ministarku?

Glomazna struktura nekadašnjeg Ministarstva je osmišljena na način koji nije mogao odgovoriti brojnim izazovima. Na ovu činjenicu su ukazivali brojni kulturni poslenici. Lično sam reagovao par puta na očigledne neažurnosti u radu. Posljedice ovog presedana u tretmanu kulture su brojne i trebaće vremena da se uspješno administriraju kako bi se moglo govoriti o rezultatima.

Dakle, sada smo se vratili na stare pozicije uz narasle potrebe i nove izazove. Činjenica da se optimizuje administrativni okvir, da se pristupilo izradi Nacionalnog plana razvoja kulture, kao i da će se uskoro objaviti Konkurs za sufinansiranje podsticaja i razvoj kreativnih industrija za 2022. godinu koji je prošle godine izostao i na taj način hendikepirao sektor, navodi na optimizam. Ministarka Vlaović je ličnost koja ima utemeljenje u sektoru kulture i siguran sam da će optimalno iskoristiti svoje kapacitete.

Izjednačava pojmove život i umjetnost

Kako razni angažmani utiču na Vašu stvaralačku i izlagačku djelatnost?

Samu kreativnost definišemo kao stvaranje ili predlaganje nečeg djelimično ili sasvim novog, zamišljanjem novih mogućnosti koje još uvijek niko nije osmislio ili gledanjem ili izvođenjem nečeg na sasvim drugačiji način od onog načina koji se prije smatrao mogućim.

Aktuelna uloga mi omogućava stvaralačku djelatnost, samo su u ovom slučaju izražajna sredstva drugačija. Pripadam umjetnicima koji između pojmova život i umjetnost definitivno stavljaju znak jednakosti, te stoga svaki izazov pokušavam da prihvatim ne gubeći izvornog sebe.

Kula Lazara Sočice u Plužinama postaje centar za istraživanje

Šta ste do sada uradili na novoj funkciji i kakvi su planovi za dalje kada su u pitanju odgovornosti koje ta pozicija nalaže?

Direktorat realizuje više značajnih projekata koji su pod stalnim monitoringom. Riječ je o infrastrukturnim projektima poput rekonstrukcije Kule Lazara Sočice u Plužinama za potrebe uspostavljanja Rezidencijalnog centra za istraživanje u oblasti istorije i zaštićenih UNESCO područja, rekonstrukcije i uređenja kino-sale u Ulcinju, opremanje zgrade Muzeja u Bijelom Polju, funkcionalizacija nacionalne kulturne kartice koja treba da integriše usluge i njihovu naplatu u institucijama kulture i nizu drugih značajnih infrastrukturnih projekata. U skladu sa započetim aktivnostima na izradi Nacionalnog programa razvoja kulture, identifikovali smo suštinske potrebe sektora i mjere za ostvarivanje predloženih ciljeva. Pomenuti dokument je neophodna platforma koja će omogućiti suštinsko sagledavanje postignutih rezultata.

Pored toga, uspostavljamo široku zonu komunikacije s različitim subjektima u cilju afirmacije pitanja poput korišćenja rashodovanih brodova bivše JNA u kulturne svrhe, izmještanja stuba dalekovoda s područja kulturnog dobra Lesendro i niza drugih.

Pripremljen je Konkurs za sufinansiranje podsticaja i razvoj kreativnih industrija za 2022. godinu koji će uskoro biti objavljen. Konkursom se ostvaruje podrška razvoju sektora kreativnih industrija kroz sufinansiranje projekata iz oblasti produkcije kulturnih proizvoda i usluga intelektualne svojine (proizvodnja, promocija, distribucija i komercijalizacija roba i aktivnosti kulture, koje imaju utemeljenje u umjetnosti i kulturi). Cilj konkursa je podsticaj i razvoj kreativnih industrija, kroz podršku i produkciju kulturnih proizvoda i usluga iz oblasti intelektualne svojine. Podrškom je moguće, i poželjno, pomoći kreativnim biznisima u pronalaženju alternativnih izvora prihoda kroz kreiranje novih proizvoda i usluga, kao odgovora na stalno mijenjajuće tržišne uslove. Podrška će posebno vrednovati višeresorni pristup i pozitivan uticaj na širi sektor kreativnih industrija i regionalnih klastera.

( Jelena Kontić )