Kriza je nova normala
Recesija je sada skoro izvjesna, a Njemačka i Italija su najteže pogođene. Inflacija se približava dvocifrenoj brojki, dok EU u susret zimi pokušava da izađe na kraj sa energetskim nestašicama
Ovo je trebalo da bude zlatna godina za Evropu. Postpandemijska potrošačka euforija zajedno sa obilnim državnim trošenjem trebalo je da pokrene ekonomiju i pomogne umornim domaćinstvima da povrate osjećaj normalnosti nakon dvije užasne godine.
Međutim, sve se promijenilo 24. februara sa ruskom invazijom na Ukrajinu. Normalnost je otišla a kriza je postala trajna, navodi Rojters.
Recesija je sada skoro izvjesna, inflacija se približava dvocifrenoj brojki a predstoji zima sa energetskim nestašicama.
Mada već mračne, ove prognoze će postati još gore prije nego što dođe do značajnog poboljšanja duboko u 2023, navodi britanska agencija.
”Kriza je nova normala”, kazao je Aleksandar Bompard, izvršni direktor maloprodajnog lanca Carrefour CARR.PA. “Ono na što smo navikli u proteklih deset godina - niska inflacija, međunarodna trgovina - tome je došao kraj”, poručio je on investitorima.
Promjena je dramatična. Prije godinu dana mnogi su za 2022. godinu predviđali ekonomski rast od pet procanata. Sada zimska recesija postaje izvjesna.
Domaćinstva i preduzeća pate dok su posljedice rata - visoke cijene hrane i energenata - pojačane razornom sušom dok niski nivoi rijeka ograničavaju saobraćaj.
Sa devet odsto inflacija u eurozoni je na nivou kakav nije zabilježen u zadnjih pola vijeka i odražava se na kupovnu moć dok se novac uglavnom troši na gorivo, prirodni gas i hranu.
Maloprodaja već opada, mjesecima prije početka sezone grijanja, a kupci smanjuju kupovinu. U junu je obim maloprodaje bio za skoro četiri procenta manji u odnosu na godinu dana ranije, a najveći pad od devet odsto zabilježen je u Njemačkoj.
Potrošači se okreću diskontnim lancima i odriču se luksuznih proizvoda, prebacujući se na pristupačne brendove. Takođe su počeli da se odriču pojedinih stvari.
”Život je postao skuplji i potrošači nevoljno troše”, kazao je za Rojters Robert Genc, izvršni direktor njemačkog maloprodajnog lanca Zalando.
Preduzeća su se do sada dobro snalazila zahvaljujući vrhunskoj snazi određivanja cijena zbog stalnog ograničavanja u snabdijevanju. Ali sektori koji iziskuju veliku energiju već trpe.
Skoro polovina evropskih kapaciteta za topljenje aluminijuma i cinka je već van mreže, dok je veći dio proizvodnje đubriva, koja se oslanja na prirodni gas, zatvoren.
Turizam je rijetka svijetla tačka budući da su ljudi željeli da potroše dio ušteđenog novca i uživaju u prvom bezbrižnom ljetu od 2019.
Ali čak je i sektor putovanja sputan nedostatkom kapaciteta i radne snage jer radnici koji su otpušteni tokom pandemije nijesu željeli da se vrate.
Ključni aerodromi, kao što su Frankfurt i londonski Hitrou, bili su primorani da ograniče letove jer nijesu imali dovoljno osoblja za obradu putnika. U amsterdamskom Shipholu, na letove se tokom ljeta čekalo do četiri, pet sati.
Aviokompanije takođe nisu mogle da se izbore. Nemačka Lufthansa morala je da objavi izvinjenje kupcima zbog haosa, priznajući da je malo vjerovatno da će se u skorije vreme ublažiti.
Recesija izvjesna
Taj bol će se vjerovatno pojačati, naročito ako Rusija dodatno smanji izvoz gasa.
”Gasni šok je danas mnogo veći, skoro dvostruko u odnosu na šok koji smo imali tokom 1970-ih sa naftom”, kazala je za Rojters Kerolajn Bein iz Kapital ekonomiksa. “Vidjeli smo da je cijena gasa povećana za 10 do 11 puta u Evropi tokom zadnje dvije godine”.
Mada je EU predstavila planove za ubrzanje tranzicije na obnovljivu energiju i smanjenje zavisnosti bloka od ruskog gasa do 2027. godine, čineći ga dugoročno otpornijim, zbog nedovoljnih zaliha EU je primorana da traži smanjenje potrošnje gasa za 15 odsto ove godine.
Međutim, i energetska nezavisnost ima svoju cijenu.
Za obične ljude to će na kratke staze značiti hladnije domove i kancelarije. Njemačka na primjer želi da javne prostorije ove zime budu grijane samo do 19 stepeni, za razliku od 22 stepena koliko je bilo ranijih godina.
Dalje, to će značiti veće račune a samim tim i inflaciju jer blok treba da se odrekne najvećih i najjeftinijih energetskih zaliha.
Za preduzeća to će značiti smanjenje proizvodnje, što će se dodatno odraziti na rast, naročito u industriji.
Veleprodajne cijene gasa u Njemačkoj, najvećoj ekonomiji bloka, porasle su pet puta za godinu dana, ali su potrošači zaštićeni dugoročnim ugovorima, tako da je uticaj do sada bio daleko manji.
Ipak, moraće da plate namet koji je odredila vlada a kada ugovori isteknu cijene će skočiti, što znači da će osjetiti posljedice samo sa zakašnjenjem, što će doprinijeti daljem rastu inflacije.
Upravo zbog toga mnogi, ako ne i većina ekonomista smatraju da će Njemačka i Italija, najveća i četvrta po veličini ekonomija u Evropi, koje se u velikoj mjeri oslanjaju na gas, uskoro ući u recesiju.
Mada je recesija u Sjedinjenim Državama takođe vjerovatna, njeno porijeklo će biti potpuno drugačije, ističe britanska agencija.
Postoje određene prednosti
Boreći se sa usijanim tržištem rada i brzim rastom plata, Federalne rezerve SAD brzo su podizale kamatne stope i jasno stavile do znanja da su spremne da rizikuju čak i recesiju kako bi ukrotile rast cijena.
Nasuprot tome, Evropska centralna banka je povećala stope samo jednom i ophodi se krajnje oprezno, imajući u vidu da bi povećanje cijene zaduživanja ionako zaduženih zemalja eurozone, kao što su Italija, Španija i Grčka, moglo da podstakne bojazni oko njihove sposobnosti da i dalje plaćaju svoje dugove.
Međutim, Evropa će ući u recesiju sa određenom snagom.
Zaposlenost je na rekordnom visokom nivou a kompanije se godinama bore sa manjkom radne snage.
To znači da će kompanije željeti da zadrže radnike, budući da ulaze u težak period sa relativno zdravim učinkom.
To bi moglo održati kupovnu moć, ukazujući na relativno plitku recesiju sa samo skromnim porastom sadašnje rekordno niske stope nezaposlenosti.
”Bilježimo kontinuirani akutni manjak radne snage, istorijski nisku stopu nezaposlenosti i veliki broj upražnjenih mjesta”, kazala je za Rojters Izabel Šnabel, članica borda Evropske centralne banke.
”To vjerovatno znači da čak i ako budemo u padu, firme neće biti sklone masovnom otpuštanju radnika”.
( Nada Bogetić )