Iz budžeta pare za akcije i radnike EPCG
Da ne bismo ostavili radnike, spremni smo i da nešto što se tiče njihovih doprinosa podržimo kao Vlada, ali teško možemo da im pomognemo da se ne prekinu radni odnosi, ako to bude konačna odluka turske kompanije, rekao Abazović
Odluku o kupovini deset odsto akcija Elektroprivrede (EPCG) Vlada će donijeti na jednoj od narednih sjednica, a novac za to će biti predviđen kroz rebalans budžeta koji je najavljen za septembar.
To je kazao juče premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović nakon sastanka sa predstavnicima radnika nikšićke Željezare, EPCG i ministrom finansija Aleksandrom Damjanovićem.
”Kupovina akcija EPCG od strane države meni izgleda logično, zato što sve energetske kompanije u svijetu rastu. To je posao u kojem u samo nekom neobjašnjivom scenariju može nešto da se izgubi, a može dosta da se dobije... Tačno je da novac nije predviđen kroz budžet ali ta pozicija mora da se otvori sa rebalansom koji će biti uskoro predložen u Skupštini”, naveo je premijer, koji je dodao da taj proces treba posmatrati odvojeno od posla kupovine imovine Željezare od strane EPCG.
Državu bi kupovina 11,8 miliona akcija (deset odsto) EPCG koštalo oko 50 miliona eura, a zakonski rok za njihovu prodaju je 26. septembar.
EPCG je ove akcije stekla 26. septembra 2019. godine kada je novcem kompanije od 52,8 miliona eura isplaćen dio akcija koje je do tada imala italijanska kompanija A2A. Prema Zakonu o privrednim društvima, kompanija sopstvene akcije može posjedovati najduže tri godine i prije isteka tog roka ih mora prodati ili poništiti.
Na do sada objavljena dva poziva energetske kompanija se niko nije javio. U prvoj prodaji minimalna moguća cijena akcija bila je 8,63 eura, a na drugoj je snižena za 15 odsto na 7,33 eura. Ranije je iz EPCG saopšteno da bi se dalje prodaja odvijala putem aukcijske prodaje na berzi jednom ili više kupaca, uz uslov da cijena ne bude niža od 4,49 eura po akciji.
Abazović je poručio da je Vlada dala EPCG “odriješene ruke” pri kupovini Željezare, koja će prema njegovim riječima narednih dana intenzivirati pregovore sa turskim Tosjali Holdingom, koja je sadašnji vlasnik.
”Oni (EPCG) su osmislili svoj plan i misle da je dobar biznis kupiti Željezaru s obzirom da se ne radi samo o površinama koje su kopnene, već se radi i o vodenim površinama koje se isto mogu energetski iskoristiti”, rekao je Abazović i dodao je cijena imovine fabrike 20 miliona eura.
CIlj je, kako je objasnio Abazović, da država dođe do balansa u proizvodnji električne energije, kao i da ideja solarne energije zaživi.
”U ljetnjim mjesecima mi imamo totalni disbalans električne energije. To mnogo košta EPCG i to se u ovom energetskom poremećaju dodatno osjeća i mi smo sada prinuđeni da čekamo oktobar i povoljne vremenske prilike kako bi ono što se izgubi tokom ljeta nadoknadili tokom jeseni i zime”, rekao je Abazović.
Radnici Željezare skoro tri mjeseca protestuju zbog najave turskih vlasnika fabrike da će 1. septembra njih 229 ostati bez posla, a da će samo zadržati 25 zaposlenih, dok se na krovu upravne zgrade nalaze više od dvije sedmice.
Abazović je ocijenio da je nedostatak vremena najveći problem.
”Da ne bismo ostavili radnike mi smo spremni i da nešto što se tiče njihovih doprinosa podržimo kao Vlada, ali teško možemo da im pomognemo da se ne prekinu radni odnosi, ako to bude konačna odluka turske kompanije”, rekao je Abazović.
Finansijski direktor EPCG Miro Vračar kazao je da će pokušati da zadrže sve sadašnje radnike Željezare, te da će u pregovorima sa turskom Tosjali grupom “pokrenuti neka pitanja”.
”Kao što je kupovina imovine Toščelika i u kontekstu toga aktiviranja pojedinih pogona i biznisa koji su vezani za energetski i metalski sektor... Svi smo na istom zadatku, kod svih postoji dobra volja i došli smo da rješavamo probleme što brže. EPCG je spremna da u skladu sa potrebama apsorbuje i nastoji da riješi problem svih zaposlenih u Željezari uz saglasnost i podršku Vlade”, rekao je Vračar.
Predstavnik radnika Željezara Ivan Vujović kazao je da su na sastanku dobili neka uvjeravanja od premijera i od predstavnika EPCG da će se ova situacija riješiti.
”Mi smo bili strpljivi 10 godina i sigurno ćemo biti strpljivi u ovom narednom periodu i nadamo se da će se ova agonija uskoro završiti”, rekao je on.
I radnici HTP Boka došli da traže svoja prava
Osim radnika Željezare juče su prijem kod Abazovića, do kojeg nije došlo, tražili i predstavnici radnika hotelsko-turističkog preduzeća (HTP) Vektra Boka.
Kako je “Vijestima” kazao predstavnik radnika Đorđe Rajak došli su da se solidarišu sa radnicima Željezare, kako bi spasili bar gram radničkih prava ali i kako bi ukazali na njihove probleme duge 17 godina, za kojima se “niko ne okreće”.
”Kupoprodajni ugovor HTP Boka nije ispoštovan ni pet odsto, a posebno se socijalni program nije primijenio, ni kolektivni ugovor a ni pojedinačni ugovori o radu. Tražili smo sva svoja prava preko Privrednog suda gdje smo doživjelo potpuni fijasko jer nikada nismo dobili odgovor”, naveo je on.
Dodao je da se duguje između 4,5 i pet miliona eura radnicima kojih je preko 200.
Rajak je podsjetio kakav je turistički gigant bila HTP Boka.
”Nekada je imala 11 hotela, dva motela, 67 manjih objekata, sa 1.765 zaposlenih i 500 sezonskih radnika. Jedno vrijeme smo bili jači i od Dubrovnika”, poručio je Rajak.
Nakon što je vlasnik kompanije “Vektra Boka” Dragan Brković kao prvorangirani ponuđač na tenderu za prodaju državnih 59,4 odsto akcija kupio HTP Boka u decembru 2007. obavezao se da će u naredne tri godine u razvoj preduzeća investirati 50 miliona eura, što se nije desilo.
Uprkos tome, nakon tri godine, umjesto raskida ugovora, aneksom je dobio produžetak investicionog perioda.
Privredni sud uveo je stečaj 13. juna 2015. zbog duga od četiri miliona eura prema CKB. U decembru 2015. izglasan je Plan reorganizacije, ali zbog žalbe OTP faktoringa postupak je trajao još godinu.
Planom reorganizacije predviđeno je da se prodajom dijela obezbijedi 25,69 miliona eura za isplatu dugova, najvećim dijelom prodajom imovine. Ustavni sud je 2018. godini poništio jedan član Zakona o stečaju, pa se od tada sva potraživanja radnika moraju svrstati u prvi isplatni red, što nije urađeno.
( Ivan Ivanović )