Iznajmljeni Soni, uvrnuti četvorotočkaši i beskrajna zabava s društvom

SingleTrac Entertainment Technologies i Sony Computer Entertainment America pripremili su davne 1995. godine prvi dio jedne od najpoznatijih franšiza iz žanra „demolition derby“ (borba automobila). Sony PS klasik koji se zamalo u istoriju upisao pod ne baš originalnim imenom „Cars and rockets“ (auta i rakete), ostaće upamćen po jedinstvenom nazivu – „Twisted Metal“ (Uvrnuti metal). Čak osam djelova od 1995. godine (od čega su se četiri našla na prestižnoj „PlayStation Greatest Hits“ listi) pružali su zabavu fanovima eksplozivne zabave praćene unikatnim notama hevi metal, big bit i orkestarske muzike.

Bilo je to doba kada se čuveni „Soni“ (PS1) iznajmljivao na sat ili dva i kada se društvo okupljalo da se oproba u naslovima koji su se mogli igrati za tako malo vremena i to u tadašnjem „multiplayer“ formatu, koji je zapravo podrazumijevao igru 1v1 ili 2 igrača u co-op, a preko „podijeljenog“ ekrana (split-screen). Brz, dinamičan, bogat opcijama za igranje udvoje, s pomalo mračnom i uvrnutom pričom koja nas i nije toliko zanimala pored uzbudljive borbe automobila, Twisted Metal bio je nekada broj 1 izbor za zabavu.

Twisted Metal I: Uvod u Kalipsovo „pakleno“ takmičenje

U prvom dijelu, developeri i dizajneri iz SingleTrac i Sony Computer Entertainment nisu fokus stavili na nekoj kompleksnoj priči (koje jedva i da ima, a traži se u options > competition history). Kratko je pojašnjeno da je „Twisted Metal“ (Uvrnuti metal) zapravo naziv za turnir u kojem se odabrani vozači bore za pobjedu i priliku da im se ispune snovi. Snove učesnika ovog takmičenja ispunjava čovjek iz Pakla po imenu Kalipso. O njemu se u prvom dijelu ne može saznati puno osim da je organizator ovog takmičenja, da je očigledno neka vrsta demona i da ovaj turnir organizuje svake godine u doba katoličkog Božića. On učesnicima nudi mogućnost da im ostvari bilo koju želju, bez obzira na cijenu i karakteristike – čak i bez obzira da li je to realno moguće. Uglavnom pohlepni (osim policajca Karla Robertsa) učesnici takmičenja ne znaju da je samo jedan način da završe takmičenje, bez obzira da li su pobjednici ili ne. Iako se samo pobjednik mogao približiti Kalipsu, nije ni slutio da će mu želja biti ispunjena s mračnim zaokretom.

Prvo izdanje Twisted Metala predstavilo je sve one elemente koji su fanovima ovog žanra odmah učinili igricu zabavnom i primamljivom. Igrica nije nudila neku razvijenu priču (ista će se pojaviti tek u stripu uz drugi dio) niti je poenta bila da se prelaze nivoi s ciljem da se otkrije neka misterija ili riješi neki problem. Poenta je bila da se odmah izabere jedno od ponuđenih vozila i krene u ludu i zabavnu borbu na ulicama Los Anđelesa. Osim toga, bila je predviđena za to vrijeme inovativna opcija „multiplayer“ koja je, u stvari, značila da se igrica mogla igrati udvoje, tj. preko dva džojstika i to na „podijeljenom ekranu“.

Ponuda opcija za igranje je, za to davno vrijeme, bila veoma bogata i šarenolika. Od famoznog kombija za prodaju sladoleda kojim upravlja čudni klovn i ikona TM franšize, Nidles Kejn, preko vojnog „hamera“ generala Vartoga, pa do prepoznatljivog crnog američkog kamiona kojim upravlja misteriozni „Mister Eš“, prvi dio nudio je čak dvanaest vozila i isto toliko vozača koji su se takmičili za ostvarenje svojih uvrnutih snova.

Svako vozilo imalo je unikatne karakteristike u pet kategorija: specijalno oružje (special weapon power), brzina (speed), upravljanje (handling) i štit (armor). Za svako vozilo i za svakog vozača ponuđena je „mini priča“ kada se izabere opcija „car info“. Tu su bile prikazane i karakteristike vozila u navedenim kategorijama.

Što se tiče gejmpleja, on je bio prilično jednostavan. Vozilom se upravljalo iz trećeg lica, pratila se mini mapa na kojoj su svjetlucale tačkice kako bi se locirali protivnici i onda se ispaljivalo sve što se našlo u rezervama, a od koristi je bilo i ono po čemu je „demolition derby“ prepoznatljiv – direktan sudar s drugim vozilom (posebno ako upravljate kamionom Mister Eša).

Naravno, posebno su zanimljive bile specijalne moći. U to doba, praktično svako od nas imao je svog favorita za duel, upravo zahvaljujući unikatnim karakteristikama svakog vozila. Moj favorit bilo je policijsko vozilo narednika Robertsa koje je imalo vrlo zahvalnu specijalnu moć – grom koji se emituje iz rotacionih svijetala, a kojim se protivničko vozilo može oštetiti bez obzira gdje se nalazi – naravno, ako je u dometu groma. Sve to bilo je praćeno prepoznatljivim zvukom policijske sirene. Ipak, ova specijalna moć i nije bila toliko jaka kao neke druge. Zapaljiva kugla sladoleda od čokolade ili vanile Sweet Tooth-a (uz prepoznatljiv kikot klovna), Spectre-ova raketa koja prati protivnike s velike udaljenosti, a može da putuje kroz prepreke i mrvljenje pod ogromnim točkovima džinovskog Hammerhead-a, primjeri su samo nekih opasnijih specijalnih moći. One su pak bile zahtjevnije jer ih je trebalo „lansirati“ u pravom trenutku i to kada se protivnik nađe ispred vas.

Osim specijalnih moći, svako vozilo moglo je da koristi rakete, mine i bacač plamena, kao i mitraljez s beskonačno mnogo municije. Univerzalno naoružanje moglo se naći rasuto po areni tokom borbe. Za dopunu energije na raspolaganju su bile „stanice za regeneraciju“ koje su se pojavljivale s vremena na vrijeme.

Vizuelni efekti nisu bili jača strana ovog klasika, ali nam to tada nije toliko smetalo. Grafika je bila prilično „pikselizovana“ čak i za to vrijeme, korisnički interfejs skroman, a specijalni efekti ponekad haotični. Kada sam ponovo isprobao TM 1, poslije skoro dvadeset godina, zateklo me koliko je upravljanje loše i koliko se stiče utisak da se umjesto vozilima upravlja kartonskim kutijama. Skretanje vozilom je prilično kruto, vožnja u rikverc je posebno loša, a zakoni fizike skoro da ne postoje – vozila skaču kao da su pravljena od nekog veoma lakog materijala. Ipak, sve je to u to vrijeme imalo neku svoju jedinstvenu čar.

Eksperti iz gejming časopisa su ovom dijelu u to doba dali prilično visoke ocjene: Electronic Gaming Monthly je TM 1 dao ocjenu 9,25/10 i titulu „Game of the Year“, GameInformer 8,5/10, a IGN 7/10. Igrica je prodata u nešto više od milion primjeraka i zauzima 101. mjesto na listi najprodavanijih igrica za PlayStation 1.

Twisted Metal II: Kalipsova „Svjetska turneja“

U drugom dijelu Twisted Metala srećemo se s nastavkom priče o paklenom derbiju, koji je ovoga puta bolje predstavljen, kako u pogledu gejmpleja, tako i u pogledu priče. Za razliku od vrlo površnog uvoda u prvi dio, uvod u drugi dio bolje je razrađen i otkriva više detalja o organizatoru takmičenja – zloglasnom Kalipsu. Ovaj čovjek, koji je sklopio pakt s Đavolom (koji je u TM predstavljen kroz lik Mioniona koji vozi tenk), u drugom dijelu biva predstavljen u svom cepelinu dok nadlijeće razoreni Los Anđeles.

Razmišljajući gdje da organizuje novu sezonu Twisted Metala, Kalipso dolazi na ideju da pokrene „svjetsku turneju“ u kojoj će svaki grad biti arena za dvoboj i gdje niko neće moći da se sakrije. Iz tog razloga se ovaj TM zove još i „Twisted Metal: World Tour“.

Zaista, odluka developera da u drugom dijelu povećaju broj mapa i da ih rasporede po raznim djelovima svijeta pokazala se kao pun pogodak. Mnogi kritičari u to doba upravo su kao veliki napredak istakli bolju priču i bogatiji sadržaj u pogledu mapa, glavnih junaka i karakteristika derbija. Učesnici takmičenja bolje su predstavljeni, a njihove priče uglavnom se nadovezuju na prvi dio. U tom kontekstu, recimo, policijsko vozilo „Outlaw 2“ sada vozi sestra narednika Robersta iz prvog dijela, a sa željom da se osveti Kalipsu zbog toga što je njenog brata lansirao u svemir.

Upravljanje vozilima nije mnogo poboljšano u odnosu na prvi dio, a grafika i korisnički interfejs su ostali manje-više na istom nivou kvaliteta. Na ove aspekte su se osvrnuli i kritičari, posebno iz časopisa Electronic Gaming Monthly. Uprkos tome, uvođenje noviteta u pogledu arena za duel i načina prelaženja igrice učinili su da drugi dio bude prilično dobro ocijenjen i prodat u preko 1,7 miliona primjeraka (IGN 7,3/10, GameSpot 8,8/10, EGM 8,25/10).

Drugi dio donio je i sjajnu kombinaciju hevi metal i orkestarske muzike koja je krasila ambijent svake mape. Posebno se izdvajaju kompozicije „Los Angeles“, „New York“ i „Hong Kong“.

U drugom dijelu po prvi i jedini put pojavljuje se otac Nidles Kejna koji vozi džinovski kombi za prodaju sladoleda u kombinaciji crne i roze boje – „Dark Tooth“. On se u Hong Kongu namjerava osvetiti igraču zbog toga što je eliminisao Sweet Tooth-a. U pitanju je, naravno, teži protivnik iz gejmerima i gejmerkama poznate klase „boss“.

Poseban kuriozitet Twisted Metal 2 je strip koji se pojavio u svega stotinu primjeraka. Kako pojašnjavaju najveći fanovi franšize na Twisted Metal Fandom Wiki, radi se o izuzetno vrijednom kolekcionarskom primjerku koji je tada izdat od strane Sony Interactive Entertainment i Sony Computer Entertainment America kao propratni materijal za drugi dio. U tom stripu detaljnije je pojašnjena mračna sudbina Kalipsa, njegovo pravo ime, detalji pakta s Đavolom, kao i kako je došlo do toga da se uopšte organizuje takmičenje „Twisted Metal“.

Twisted Metal III: Stigli noviteti, ali ne očekivani

Godine 1998. izašao je treći dio TM franšize koji je pripremio „989 Studios“. Iako su stigli mnogi noviteti, posebno u pogledu upravljanja vozilima i vizuelnih efekata, fanovi nisu bili baš srećni onim što je ovaj dio donio.

Ovoga puta, Kalipsov uvod prilično je kratak i bez nadovezivanja na prethodne djelove. U glavnom meniju vide se promjene i u pogledu izbora takmičara: pojavili su se neki novi likovi (njih četvoro), a ostao je dio starih (njih osmoro). Za pojedine stare likove pojavio se i diskontinuitet u priči, što je bio veliki minus za developere.

Što se tiče gejmpleja, postoji određena povezanost s drugim dijelom i ona je vidljiva u kontekstu arena u kojima se odvijaju dueli. Opet se pojavljuju različite lokacije: Egipat, London, Vašington i Tokio. Upravljanje vozilima ovoga puta je mnogo bolje: skretanje je prirodnije, a vidi se i okretanje guma ustranu, što prije nije bio slučaj. Grafika je bolja nego u prva dva dijela, iako ne značajno, što je ipak bilo ispod očekivanja fanova.

Muzička podloga dominantno je iz žanra hevi metal, a odličan posao odradili su Rob Zombie i Pitchshifter. Čuveni Rob Zombie je, inače, specijalno za TM 3 napisao kompoziciju „Meet the Creeper“, a za nju se slobodno može reći da je definitivno jedna od najboljih i najprepoznatljivijih u cijeloj franšizi.

Ipak, loš endžin, nedostaci u razvoju priče i diskontinuitet u odnosu na prethodne djelove imali su odjeka u osvrtima kritičara koji su ovom dijelu dali slabe ocjene: IGN 4/10, GameSpot 4,7/10, EGM 5,37/10.

Twisted Metal IV - Famozni klovn dobio svojih pet minuta slave

Četvrti dio popularne franšize (izašao 1999. godine) donio je nekoliko zanimljivih noviteta. Kao i prethodnik, TM 4 pravi raskid s izvornom pričom u njenim najvažnijim elementima. Ovoga puta, saznajemo da se Twisted Metal takmičenje organizuje od 1900. godine i da je prvi put organizovano na američkom zapadu. Tamo je Kalipso upoznao mladog Nidles Kejna, famoznog klovna, kojem se destruktivno takmičenje odmah svidjelo i koji je od Kalipsa tražio da mu ispuni jednu želju – da bude zvijezda Twisted Metal turnira. Kalipso mu je tu želju, naravno, ispunio, ali je ovoga puta upravo on izvukao deblji kraj. Kejn je uspio da se popne na tron i otme Kalipsu prsten moći koji mu je garantovao besmrtnost. Otkačeni klovn konačno je dobio svojih pet minuta slave.

Osim zanimljivih noviteta u priči, TM 4 donio je novitete i u gejmpleju. Igrači sada mogu da biraju između nekoliko potpuno novih likova, a od starih na raspolaganju su samo general Vartog i Mr. Grimm. Kalipso, zbačen s trona, sada i sam mora da bude dio takmičenja, pa će igrači imati na raspolaganju njegov kamion kojem je specijalna moć – raketa s bojevom glavom. Ipak, ova naizgled potpuno destruktivna specijalna moć tokom igre zapravo i nije nešto previše jaka.

Uvođenje potpuno novih, hromiranih i prilično malih vozila, prema mojoj procjeni, nije bio baš najbolji potez. TM 4 je s ovim konceptom, na neki način, već bio „Small Brawl“ (vidi sljedeće poglavlje) prije nego što je istoimeni dio izašao. Rekao bih da je mnogo zanimljivija bila ideja da se igraču dozvoli da kreira sopstveno vozilo. Svakako da je ponuda osnovnih modela u ovom slučaju mogla biti bolja, kao i da su izmjene koje je igrač mogao da napravi mogle biti kompleksnije koncipirane, ali smatram da je za to vrijeme i ovo bio dobar korak naprijed ka stvaranju zanimljivijeg TM iskustva.

TM 4 donio je mape koje nisu bile inspirisane stvarnim lokacijama (osim Amazonia 3000 B.C.): Neon City, Bedroom, Road Rage, The Oil Rig, Minion's Maze, The Carnival, Construction Yard.

Što se tiče grafike, ona je samo malo bolja nego u prethodnom dijelu i uključuje neko suvišno hromiranje vozila koje se uopšte ne uklapa u okruženje. Upravljanje je i dalje pomalo neprirodno s obzirom na karakteristike vozila, a korisnički interfejs ostao je isti kao i u trećem dijelu. Ipak, korišćenje raznih specijalnih moći i raketa djeluje bolje nego prije.

I ovoga puta, muzika je ono po čemu se TM posebno pamti. Miks elektronske i hevi metal muzike bio je odličan izbor za upotpunjavanje Twisted Metal atmosfere. Rob Zombie ponovo se priključio razvojnoj ekipi, a američka grupa Cirrus dala je fenomenalnu kompoziciju iz žanra „big beat“ (kojem, recimo, pripada i muzika poznate grupe The Chemical Brothers).

Kritičari su zamjerili na nedovoljno usavršenom endžinu, minijaturnim vozilima i ne baš najbolje osmišljenim zvučnim efektima (SFX). Pozdravili su bolju grafiku i nešto bolje upravljanje. IGN je naslovu dao 6/10, a GameSpot 7,1/10.

Twisted Metal Black i Small Brawl: dva svijeta, ista franšiza

Drugu polovinu 2001. godine franšiza dočekuje s pomalo neobičnom kombinacijom djelova koji su namijenjeni potpuno različitim starosnim grupama. Na ljeto te godine izaći će TM: Black, dio koji će zbog mračne priče i nasilnih elemenata dobiti rejting M (18+), dok će krajem godine izaći simpatični „spin-off“ prigodan i za najmlađe gejmere, a nazvan „Small Brawl“ (Teen rating, dakle prigodan za sve uzrasta 13+).

TM: Black, kao što i sam naslov kaže, predstavlja jedan potpuno mračni Twisted Metal, čiji glavni junaci imaju tragične sudbine, a učešće na turniru doživljavaju kao jedinu priliku da se oslobode patnji koje ih muče. Nidles Kejn želi konačno da se oslobodi prokletstva koje ga prati, S.W.A.T. specijalac Stoun želi da ispravi veliku tragediju koja se dogodila kada se borio protiv terorista, a djevojka po imenu Rejven želi da se osveti vršnjacima koji su je zlostavljali. Osim njih, tu je još sedmoro takmičara, a svi dijele jednu zajedničku karakteristiku – tešku prošlost.

TM: Black donio je značajna poboljšanja u pogledu gejmpleja i audio-vizuelnih efekata. Upravljanje je sada mnogo bolje, specijalni efekti prilagođeni su karakteristikama vozila, a grafika mnogo naprednija.

Noviteti u pogledu gejmpleja i endžina, a posebno u pogledu priče, ostavili su utisak na kritičare koji su ovom dijelu dali skoro pa perfektne ocjene: IGN 9,6/10, GameSpot 9,5/10, Eurogamer 9/10. Ovo je najbolje ocijenjeni dio u franšizi, iako je možda i najneobičniji za sve koji se sjećaju prva tri dijela.

Malo poslije mračnog Twisted Metala izašao je simpatični „Small Brawl“. Developeri su ovdje imali u vidu najmlađe gejmere i gejmerke, pa su predstavili priču o nestašnim tinejdžerima koji imaju auta na daljinsko upravljanje i učestvuju u takmičenju koje organizuje najnestašniji od svih – Bili Kalipso. Cilj je, naravno, osloboditi se Kalipsovog uznemiravanja.

TM: Small Brawl je, prema mom mišljenju, predstavio kreativnu i laganu verziju Twisted Metala koja je u doba iznajmljivanja Sonija bila odličan izbor za zabavu u slobodno vrijeme. Autići su dobro osmišljeni, a ideja da se dueli vode u parku, kući, bioskopu i drugim oblastima iz svakodnevnog života pokazala se odličnom. Uz sve to, trebalo bi istaći i da su developeri odabrali prikladne kompozicije koje su dopunjavale jurnjavu kroz kuću i dvorište.

Prelaženje nivoa nije bilo lako, a pojedini „bosovi“ mogli su da koriste i po više specijalnih moći. Ipak, developeri su propustili šansu da koncept predstave u kvalitetnijem endžinu i da konačno isprave stare boljke, poput loše fizike i neprirodnog upravljanja. To je kritičare navelo da ovom naslovu daju uglavnom slabe ocjene: IGN 4,5/10, GameSpot 6,5/10, Metacritic 51/100.

Ipak, ima i onih koji misle da Small Brawl i nije tako loš. Pridružujem se toj ekipi i u tom kontekstu preporučujem odličnu analizu korisnika „Gaming Pastime“ u kojoj su sumirane i dobre i loše strane igrice uz prikladne inserte nastale tokom igranja. Diskusija ispod video snimka sadrži zanimljiva iskustva gejmera, a mnogi među njima se rado sjećaju ovog naslova.

Twisted Metal: Head on i Twisted Metal (2012): Već viđeno

Eru retro gejminga TM franšiza zaključiće naslovom koji je prvobitno bio ekskluziva za ručnu konzolu Sony PSP, a kasnije se u poboljšanoj verziji pojavio i za Sony PS2. U pitanju je TM: Head On – naslov koji je za mnoge fanove franšize pružio ono što se očekivalo od Twisted Metal III 1998. godine.

TM: Head On se direktno nadovezuje na prva dva dijela i uključuje sve likove iz drugog dijela, koji je izašao 1996. godine. Tu su opet brat i sestra policajci, Mr. Grimm, agent Stoun iz FBI i drugi, a takmičenju se ovoga puta pridružila sestra Amande Vots – Miranda (vozi IndyCar, vozilo slično bolidu Formule 1). Najveće pretenzije ima, naravno, Nidles Kejn. Ikona TM franšize u ovom dijelu želi da pobijedi Kalipsa i postane organizator TM takmičenja (što mu se ostvarilo u TM 4).

Igrica je zaista donijela sve ono što se moglo očekivati od trećeg i četvrtog dijela. Mnogo bolji endžin donio je ljepšu grafiku i upravljanje, priča ponovo ima veze s onim što znamo o Twisted Metalu, a u ponudi su i arene iz raznih djelova svijeta (Rusija, Egipat, Francuska, Japan, Grčka, Monako).

Vraćanje starog duha franšize uz konačno uvođenje poboljšanja koja su se dugo čekala svakako da je pozitivno odjeknulo među fanovima i kritičarima. IGN i GameSpot su joj dali visoku ocjenu (8,4 IGN i 8,5 GS), a gejmeri 8,2/10 (Metacritic User Score). Ipak, saglasan sam s Markom Androvičem iz EuroGamer-a koji je naslovu dao 6/10 konstatujući da, poslije toliko godina, imamo još jedan naslov koji franšizi nije donio ništa specijalno novo. Zaista, sva ta poboljšanja su trebala da se dese već krajem 90ih, a do 2008. godine smo trebali da svjedočimo nekom inovativnijem konceptu od onog predstavljenog 1995. i 1996. godine.

Slično bi se moglo reći i za najnoviji dio koji je izašao 2012. godine. Svakako da je lijepo vidjeti ispoliranu grafiku i dinamičan onlajn mod, ali to je i dalje „izmišljanje tople vode“. Iako su eksperti prilično zadovoljni sveukupnim ugođajem (GameSpot 8/10, IGN čak 9/10), saglasan sam s ocjenom gejmera „brachypelma44“ za koju smatram da bi trebalo da bude opomena developerima nekog eventualnog rimejka i zaključak ovog pregleda:

„Twisted Metal 2 i dalje razbija i to prilično. S ovim naslovom, oni (developeri) pokušali su da izmisle toplu vodu i potpuno su podbacili. (...) Sve u svemu: frustrirajuće, nezanimljivo. Držite se TM1, TM2, TM: Black i TM: Head On“. (brachypelma44, Metacritic User Score 2/10, Twisted Metal 2012).

U saradnji sa tehnoverzum.me

( Boris Lipovina )