Neko će jednog dana morati da naslijedi Abasa

Otprilike jednom godišnje predsjednik Palestine priredi nešto što nalikuje na snimak o dokazu života, u kojem je on sam i kidnaper i zarobljenik. Mahmud Abas je nestao iz javnog života na skoro nedjelju početkom juna. Društvene mreže su bile pune glasina o njegovom zdravlju. On se pojavio 8. juna, obraćajući se preko telefona i objavljujući svoje fotografije dok govori - možda ne zdrav i čio, ali makar živ.

Ovo je skoro godišnja rutina za gospodina Abasa, koji sa 86 godina ima istoriju srčanih problema i preživio je rak prostate. Nakon izvještaja o srčanom udaru 2014, odvukao je fotografe sa sobom u potragu za bagetima u pekari pored predsjedničkog kompleksa.

Ipak, glasine o njegovoj smrti uvijek se pokažu kao preuveličane. On je četvrti najstariji čelnik države i u 18. godini četvorogodišnjeg mandata, duže je na funkciji nego što mnogi Palestinci požive. Od četiri Izraelca i Palestinca koji su stajali na travnjaku Bijele kuće 1993. da objave mirovni ugovor u Oslu, on je jedini preživjeli. Jedan pripadnik Islamskog džihada, vojne islamističke grupe, šali se kako je Abas izazvao krizu vjere. “Mislio sam da Bog odlučuje kada je tvoje vrijeme”, kaže on. “Ali predsjednik odlučuje sam.”

Abas nikada nije imenovao nasljednika, a ova tema brine i Izraelce i Palestince, doduše na različite načine. Za Izrael pitanje nasljedstva povećava strahove od nestabilnosti na Zapadnoj obali. Za Palestince nudi dugo očekivanu mogućnost promjene - ili ipak ne, jer će predsjednik možda željeti da osigura da njegova zamjena bude njegova kopija.

Neki Palestinci se pitaju zašto Abas istrajava u poslu u kojem ne djeluje kao da uživa. On je delegirao mnoge svoje odgovornosti na pomoćnike. U toku njegove vladavine, nacionalni pokret Palestine je oslabio: nije bilo direktnih pregovora sa Izraelom od 2014, a bilo je samo par pokušaja da se ospori izraelska okupacija kroz proteste ili diplomatiju. On takođe izbjegava kampanjski dio politike. Nema potrebe da upoznajete svoje glasače kada ste doživotni predsjednik.

Provodi dosta vremena u inostranstvu, bilo u svom domu u Jordanu ili u posjetama inostranim liderim. Ovog ljeta je bio snažno osuđivan zbog tvrdnje da je Izrael počinio “50 holokausta” protiv Palestinaca. “Oni ga smatraju jednakim sebi”, šali se biznismen u Ramali, administrativnom glavnom gradom Palestine, “iako ne kontroliše ništa izvan svog kompleksa”.

Još jedna motivacija je lične prirode. Njegovi sinovi, Tarik i Jaser, predsjedavaju nizom preduzeća na okupiranoj Zapadnoj obali, sa interesima za sve, od duvana do osiguranja. Među Palestincima su omraženi. Palestinski autoritet, kojim predsjedava Abas, većina vidi kao korumpiran. “Kada dođe novi lider, prethodni režim je u potpunosti izbrisan”, kaže Mkhaimar Abusada, palestinski akademik. “Veoma se trudi da zaštiti interese svoje porodice.”

Teoretski, sljedeći predsjednik će morati da bude izabran (teoretski, Abasov mandat se završio 2009). Fatah, njegova nacionalistička partija, moraće da se složi oko kandidata. Mnoga imena su se pominjala tokom godina, među njima i Džibril Radžoub, bivši šef bezbjednosti; Mahmud al-Alul, bivši guverner Nablusa i Muhamed Štajeh, premijer. Ukoliko bi Palestinci imali slobodan glas, oni bi vjerovatno podržali Marvana Bargutija, harizmatičnog lidera vojnog krila Fataha, ali on posustaje u izraleskom zatvoru, služeći pet doživotnih kazni. Abas se držao dovoljno dugo da nadživi još jednog mogućeg nasljednika, Saeba Erekata, palestinskog dugogodišnjeg šefa pregovora, koji je umro 2020.

Tokom proteklih par mjeseci, pojavio se novi favorit. U maju je Abas imenovao Huseina al-Šeika na poziciju broj dva u Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji. On je u pratnji predsjednika na mnogim njegovim sastancima sa inostranim liderima, a njegova politika je ogledalo politike njegovog šefa: više vole da pregovaraju sa Izraelom, nego da mu se suprotstavljaju. Djeluje kao da ga predsjednik priprema za vrhovni posao.

Od 2007, Šeik je upravljao kancelarijom koja koordinira sa izraelskom vojskom, procesuira radne dozvole za Palestince i slično. To ga je učinilo osobom od povjerenja među izraelskim zvaničnicima. Američke diplomate ga takođe opisuju kao nekoga koga znaju i vole.

Jedina grupa koja bi bila nezadovoljna Šeikom je ona koja bi trebalo da bude najbitnija - njegovi palestinski konstituenti. Junska anketa je pokazala da ga samo 3 odsto želi za sljedećeg predsjednika. Njegov rad sa izraelskom armijom mnogim Palestincima izgleda kao rad sa neprijateljem.

Palestinci nisu imali šansu da glasaju na nacionalnim izborima od 2006. Sve više njih ne samo da želi novog predsjednika, već i radikalno drugačiji pristup konfliktu. Oko 47 odsto podržava raspuštanje Palestinske uprave (PA), vlade na čijem je čelu Abas. Podrška tako radikalnom koraku je uvijek veća u Gazi, gdje vladajući islamisti Hamasa ne dozovljavaju nikakve sudske naloga PA, nego na Zapadnoj obali, gdje upravlja PA, pod budnim okom Izraela. Ipak, čak i na Zapadnoj obali 45 odsto Palestinaca podržava ovu ideju, prema palestinskom Centru za politička i anketna istraživanja, uglednoj organizaciji u Ramali.

Odbacivanje PA bi lišilo Izrael bezbjedonosne koordinacije sa palestinskom policijom i natjeralo bi ih da obezbijede usluge Palestincima na Zapadnoj obali. Takođe bi ostavilo 150 hiljada ljudi bez posla, kako je PA najveći poslodavac na okupiranoj teritoriji.

Činjenica da je ideja dobila podršku pokazuje koliko je nepopularna PA pod Abasom: za mnoge Palestince to je manje vlada, a više sredstvo za korupciju i kolaboraciju. “Postoje i dalje Palestinci koji imaju koristi od PA, ali oni su mala manjina”, kaže Abusada.

Ovdje leži paradoks. Čak i ako bi polovina Palestinaca željela ukidanje PA, ni Šeik, ni drugi ljudi koji nastoje da zamijene Abasa, neće htjeti da ostave sebe bez posla. Jednog dana će se ispostaviti da su glasine istinite i dug Abasov staž će se završiti. Ipak, njegova zamjena će možda biti samo malo noviji model.

Prevod: M. Ćorović

( “Ekonomist” )