Festival Korzo: Veče emocija, Šobića i Sladea

“Kada smo stigli u Nikšić, odmah smo primijetili ogroman broj ljudi na ulici. Prvo smo se malo uplašili. Bilo je mnogo porodica sa djecom i mladih ljudi koji su očigledno uživali. Kasnije smo saznali da je to nikšićki korzo. Tako nešto nijesam vidio ni u jednom gradu na svijetu”, napisao je generalni sekretar Savjeta Evrope Teri Dejvis, koji je prije više od 30 godina prvi put posjetio Crnu Goru, putujući sa suprugom po bivšoj Jugoslaviji.

I zaista – šarm nikšićkog korzoa nema ni jedan grad u Crnoj Gori. Zbog toga je Turistička organizacija Nikšić odlučila da manifestaciju posvećenu nikšićkim umjetnicima nazove Festival Korzo.

Istina, prvo izdanje festivala koji je namijenjen svim generacijama nije održano u Njegoševoj ulici, ulici čuvenog korzoa, već u Ulici „Josipa Slad(e)a“, što je i bilo sasvim logično ako se zna da je premijerno izdanje posvećeno graditelju i arhitekti iz Trogira i kantautoru bez koga je priča o Nikšiću nezamisliva – Miladinu Šobiću.

Slade je zaslužan za urbanistički plan nove varoši, a projektovao je, između ostalog, Dvorac kralja Nikole, koji se smatra najljepšim zdanjem dinastije Petrović, i Carev most, jedan je od najljepših kamenih mostova u Jugoistočnoj Evropi. A Šobić? On je zaslužan za emocije, za muziku koja treperi u vazduhu, za trajanje, za legendu i ponos.

Dječiji hor „Zahumlja“ i „Prepodobne mati Angeline“ bili su zaduženi za emocije – obradom pjesama jednog od najvećih kantautora na prostorima ex-YU zagrijali su srce i dušu Nikšićana, podsjetili kako je to kada se „umjesto gluposti“ i „starih novina“, prošetamo „od druga do druga“, kada nas zapuhne „neki topli žal, neki maestral“. I „zar nije štos, životu razbit' nos“, i ostati do „kraja ono što jesi“ jer „ipak je ovo moja glava, kad joj se budi, nek' joj se budi, kad joj se spava, nek' joj se spava“.

Pjevala su djeca, odrasli, pjevalo se srcem, a direktor TO Mitar Barać nije krio zadovoljstvo što je premijerno izdanje Festivala pokazalo da će lijepa nikšićka priča da traje, baš i stvaraoci kojima je manifestacija posvećena.

„Festival je posvećen ljudima koji su stvarali i stvaraju Nikšić, koji su živjeli i žive u ovom gradu. Ovo izdanje je premijerno posvećeno Miladinu Šobiću i Josipu Sladeu. Mislim da svi znamo koliko su oni značajni, svako na svoj način, za naš grad. Nadam se da će ovo postati jedna lijepa tradicija i da ćemo se godinama okupljati ovim lijepim povodom“, kazao je Barać.

Svetlana Tomić je podsjetila zbog čega su Slade i Šobić bitni za grad pod Trebjesom, a na početku ulice postavljeni su panoi sa fotografijama koji su, na svoj način, ispričali priču o arhitekti i kantautoru, o gradu.

Organizatori festivala, kojeg su podržali lokalna uprava i nikšićki ugostitelji koji posluju u Ulici „Josipa Slad(e)a)“, potrudili su se da kultutno-umjetnički program prilagode svim generacijama, pa su tako najmlađi sugrađani uživali družeći se sa animatorima, dok su stariji u kasnijim satima pjevali uz bendove „Crveno i crno“ i „Intime“.

A uz Šobićeve pjesme pjevali su svi, jer nije on „čudan soj“, htio-ne htio on je „heroj“.

„Ne daj da tebe mijenja neko/budi do kraja ono sto jesi/a ako mislis da smo daleko/nemoj put mene bolje ostani gdje si”.

( Svetlana Mandić )