Panoi pričaju priču o istoriji Nikšića

Svaki grad ima svoju priču, a svaka priča sastavljena je iz djelova - otkrivenih, ali i neotkrivenih.

Potrebno je “kopati”, skidati sloj po sloj, i tragati za cijelom pričom o gradu, ljudima, o sebi.

JU Muzeji i galerije Nikšić riješila je da uoči slavljeničkog septembra, kada Nikšić obilježava svoj dan, sugrađanima ispriča priču o “gospodinu gradu”, o slojevitoj istoriji, planovima i gradnji. Na platou kod Doma revolucije postavljeni su panoi na kojima je predstavljen rast Nikšića od antičkog doba do danas.

Tu je priča o “šeher Moštanici”, o Arturu Evansu i antičkim temeljima koji nijesu pronađeni, o Porfirogenitu i nepoznatom gradu “Zetlivi”, o turskoj tvrđavi i Grudskoj mahali, o novoj varoši i nezaobilaznom Josipu Sladeu, o vremenu kada je “Nikšić” bio rame uz rame sa “Evropom”, “Bristolom” i “Amerikom”, o rastu broja stanovnika sa 6.000 na 56.000.

”Ovi panoi na jedan elegantan i neopterećujući način nose najznačajnija obavještenja o procesima stvaranja i rasta grada i na njima, kao u nekom dubokom ogledalu, svi mi Nikšićani možemo da, razmišljajući o identitetu i pamćenju, nađemo i svoje obrise”, kazao je predsjednik Skupštine opštine (SO) Nikšić Nemanja Vuković, otvarajući izložbu.

Svjestan je autor izložbe, istoričar Bojan Novaković, da je slojeviti istorijski pregled potreban svakom gradu i njegovim žiteljima, jer će otkriti nove detalje, “razbiti” stare zablude.

”Pojedini detalji su se forsirali decenijama, da ne kažem cijeli vijek, ali ih nijesu potvrdili arheologija i istorijski izvori. Dugo se govorilo o antičkim temeljima grada iz kojih je izrastao srednjovjekovni, međutim od njih nije pronađeno ni traga. Srednjovjekovni Onogošt je jedna enigma i dan danas i očekuju se nova istraživanja koja će riješiti mnoge dileme. Tu je i turski grad, jer se još ne zna šta je iz srednjovjekovnog perioda, a šta iz turskog doba, tako da su tu data neka nova viđenja pojedinih perioda, odnosno pojedinih zona grada, naziva Anagastum i slično”, objasnio je Novaković.

Prvi utisak o nekom gradu stičemo mnogo prije nego što smo u njega kročili, mnogo ranije nego što smo osjetili sve njegove damare.

”Taj utisak formiramo na osnovu onoga što smo čuli od drugih ljudi, što smo pročitali u knjigama i turističkim vodičima, vidjeli na razglednicama i u dokumentima. Ali, iznad sveg tog znanja i činjenica stoji onaj doživljaj, ona atmosfera posebnosti, kada pješačeći i bez nekog posebnog cilja, naučimo da gledamo oko sebe, naučimo da vidimo grad, da ga udahnemo, čujemo, saslušamo i dodirnemo”, kazao je Vuković.

Panoi na platou kod Doma revolucije su kao turistički vodiči kroz prošlost koji pričaju priču o gradu velikog srca i još većih ljudi.

”Za nas i naše poimanje svijeta, naš je grad jedinstven. U njemu smo rođeni, u njemu smo proveli bezbrižno djetinjstvo, mnogi od nas upoznali i ostvarili veliku ljubav, ostvarili dobre rezultate i pobjede na mnogim poljima, naučili se da pretrpimo i podnesemo poraz, naučili se međusobnom poštovanju i razumijevanju”, istakao je Vuković.

Grad bez ljudi nije grad. Grad bez prošlosti - nema budućnost. Ali, od prošlosti se ne živi.

”U novom dijelu Nikšića ulice su prave, široke i prazne... Veći je i ljepši od Podgorice, čistiji i po svemu bi se reklo da su stanovnici bogatiji”, stoji u bilješkama kneza Golicina sa puta po Crnoj Gori i dalmatinskoj obali, krajem 18. vijeka.

”Želim i da naš grad svakog dana napreduje sve više, da mi njegovi žitelji postajemo sve bolji u svakom smislu, da bi se, u našem mjestu, svaki pojedinac, bilo da je naš sugrađanin ili gost, osjetio kao slobodan, važan i nezamjenljiv čovjek i naš prijatelj”, poručio je Vuković.

( Svetlana Mandić )