Sirija između rata i fudbala: "12 miliona nas voli, 12 miliona želi da nas ubije"
Sirijska reprezentacija sjutra dočekuje Australiju u prvom meču plej-ofa za Mundijal, na neutralnom terenu u Maleziji
Kvalifikacije za Mundijal ulaze u završnicu, ne samo u evropskoj zoni.
Sjutra će se, tako, odigrati prvi od dva meča baraža u Aziji.
Ratom razorena i podijeljena Sirija ima fudbalsku selekciju koja bi mogla da ode na Svjetsko prvenstvo.
Sirijska reprezentacija dočekuje Australiju u prvom meču plej-ofa, na neutralnom terenu u Maleziji.
Pobjednik ovog dvomeča izboriće dodatne kvalifikacije za Mundijal, protiv četvrtoplasirane ekipe u kvalifikacijama Sjeverne i Srednje Amerike.
Priča o Siriji ima obrise bajke, gotovo nestvarno zvuči mogućnost da fudbalski tim države, u kojoj je tokom višegodišnjih sukoba poginulo, po nekim procjenama, skoro pola miliona ljudi zaigra u završnici Svjetskog šampionata.
Nacionalni tim uglavnom čine igrači koji nastupaju u inostranim klubovima, mahom iz Iraka, Jordana, Saudijske Arabije, Kuvajta...
Samo, međutim, za jednu polovinu zemlje oni su nacionalni heroji, za drugu su izdajnici.
Pristalice Bašara Al Asada, i sam predsjednik, dižu ih u nebo, njegovi protivnici smatraju da oni igranjem fudbala, zapravo, služe režimu.
Onih koji smatraju da su fudbaleri izmanipulisani imaju i uporište – prije dvije godine, tadašnji selektor Fahr Ibrahim i kapiten Osama Oman pojavili su se na pres konferenciji u majicama sa Asadovim likom.
Tri godine ranije, najbolji sirijski fudbaler svih vremena, Firas Al Katib odlučio je da napusti selekciju, zajedno sa Omarom Al Somom, objasnivši da ne želi da igra za zemlju čija vlada ubija svoj narod.
Međutim, Al Katib, 34-godišnji napadač kuvajtske Al Samije, vratio se nedavno u nacionalnu selekciju, da bi joj pomogao na putu ka senzacionalnom uspjehu.
Da li to znači da je promijenio politički stav...
“Ne želim više o tome da pričam. Tako je bolje, i za mene, I za moju porodicu, i za tim, za sve... Mnogo je komplikovano”, rekao je Al Katib.
“Šta god da kažem i šta god da uradimo kao tim, znam da će nas 12 miliona Sirijaca voljeti, a drugih 12 miliona će željeti da nas ubiju”, rekao je Al Katib.
Sa druge strane, nekadašnji ćlan nacionalnog tima Firas Al Ali jednom je napustio reprezentaciju – zauvijek. Uradio je to kada je čuo da su njegovog 13-godišnjeg rođaka ubile Asadove snage.
Al Ali živi u izbjegličkom kampu u Turskoj, sa ženom i troje djece.
"Igranje za reprezentaciju je nečasno. Mislim da bih na taj način izdao sve naše sinove koje je ubila Asadova tiranija i opsesija. Moji nekadašnji saigrači igraju pod zastavom smrti", rekao je Ali.
Za neke, međutim, fudbal ne znači podjele. Rijetki su, ali takav je Vafi Al Baš, trener malog kluba iz Gutana, grada blizu Damaska, koji kontrolišu Asadovi protivnici.
“Moj san je da se Sirija kvalifikuje za Svjetsko prvenstvo. Ovo nije Asadov tim, ovo je sirijski tim”, kazao je on za AFP.
( Aleksandar Radović )