Magija koja se mora osjetiti
Kulinović je stazu dužine 170 km i 10 000 m kumulativnog uspona završio za 45 sati
Novljanin Saša Kulinović spojio je ljubav prema trčanju i planinama, te je tokom više od deceniju koliko se bavi treil trkama učestvovao na mnogim takmičenjima.
Prošle sedmice upisao je još jednu pobjedu nad umorom, kišom, vrućinom, snom te stigao na cilj Ultra Trail Mont Blanc trke.
”UTMB mundial trail trčanja održan je u Šamoniju od 22. do 28. avgusta, i na svim trkama različitih distanci okuplja više od 15 000 trkača iz cijelog svijeta. Neopisivo je zadovoljstvo biti dio jednog ovakvog događaja posebno što sam bio dio centralne trke UTMB (po kojoj i cijeli događaj nosi ime) dužine 170 km i 10 000 m kumulativnog uspona. Trku sam završio za 45 sati”, pohvalio se u razgovoru za Magazin Kulinović koji je tokom trke imao priliku da prođe kroz tri zemlje- Italiju, Francusku i Švajcarsku, a kako kaže imao je vremena za predah i razgledanje predjela.
”Da, upravo to je i bio motiv moga povratka na UTMB. Bio sam učesnik 2018. godine i finišer iste ove trke, ali nas je te godine tokom cijele trke pratilo veliko nevrijeme (preko 25 sati kiše). Trasa trke te godine se više puta mijenjala u toku same trke zbog bezbjednosti takmičara, tako da se cijelo vrijeme provlačila blaga tenzija kod trkača. Tu sam trku završio za 43 sata i najveći dio trke sam vidio samo oblak i pet metara ispred sebe, odnosno nisam vidio ni A od Alpa”, kroz smijeh se prisjeća Kulinović.
”Ove godine, iako je po svim prognozama trebalo biti oblačno sa povremenim padavinama, međutim u zadnji tren se sve promjenilo i bukvalno se pretvorilo u idealno vrijeme za trčanje - sunčano sa blagim vjetrom i umjerenom temperaturom. Staza prolazi kroz najljepše djelove Alpa gdje je nemoguće ostati ravnodušan i koncentrisati se samo na trku i trčanje. Nebrojeno puta sam morao stati i fotografisati predjele, ali jednostavno sada kada sve to gledam fotografija ne može prenijeti ni dio doživljenog”, tvrdi on.
Upravo na ovakvim trkama takmičari se žale na ekstremne uslove - od velikih vrućina do hladnih noći. No, Kulinović je, s obzirom na broj trka na to već navikao.
”Ovo je dvanaesta godina da se bavim ovim sportom. Naravno, puno je trka iza mene različitih distanci, ali ono što moram reči je da je trka samo tačka na I svih višemjesečnih priprema ranije. Tu se trkač ‘uči’ na različite uslove koji će ga čekati na trci. Tako da u trailu nema onoga ‘kiša je’ ili ‘vruće je’ i ‘danas neću na trening’. Ako je planiran trening, izlazi se iz kuće i odrađuje jer vas niko neće pitati na trci je li vam hladno ili vruće. E tada, kada izađete na trku i teško vam je, možete sebi reći: ‘Moram nastaviti dalje iako je teško. Mogu misliti kako je ovome pored mene tek teško, kada se sigurno nije spremao kao ja’. I tada sigurno idete dalje........”, savjetuje Kulinović, te dodaje da je iskustvo veoma bitno i ima veliki uticaj, ali i da nije presudno.
”Samo bih spomenuo najbanalniji primjer, odnosno poređenje svoje prve stomajlerice u Dalmaciji kada nisam znao šta me čeka poslije 70 km koja mi je do tada bila najduža pređena distanca i trke od prije neki dan kada imam u nogama četiri završene distance od 100 milja, jasno je da je mnogo psihički lakše krenuti, a i motivisati se da se nastavi dalje ako dođe do neke krize, a uvijek dođe”, napominje on.
Kao i za svaku trku i za Ultra Trail Mont Blanc postoje uslovi koje učesnici moraju ispuniti.
”UTMB je najorganizovanija trail trka na planeti i pravila su veoma stroga. Za samu trku se prijavljujete već u februaru sa određenim brojem bodova prikupljenim iz ranijih trka. Manje bodova za manje distance, a nakon toga ulazite u lutriju gdje za distancu od 170 km UTMB na kojoj sam učestvovao od oko 12 000 prijavljenih izvlače (kao na lutriji) 2500 trkača koji prolaze dalje i ostavlja im se mjesec dana da plate da bi bili potencijalni učesnici trke u posljednjoj sedmici augusta. Nakon toga slijedi slanje ljekarskog uvjerenja da ste sposobni da nastupite na trci. Več mjesec dana prije trke morate, recimo, da se prijavite za termin kada ćete doći da podignete broj. Morate mjesec dana ranije da prijavije svoj support koji dobija karton da bar kodom i vašim brojem i niko drugi ne može ući u kontrolne stanice osim te osobe i tačno u vrijeme kada se vi približavaze, jer svaki trkač ima procijenjeno vrijeme dolaska u tu tačku i to rade i 90% slučajeva bez greške”, otkriva Kulinović te objašnjava da po preuzimanju broja morate da imate striktno propisanu opremu koju takmičar nosi tokom trke.
”Tu istu opremu kontrolišu random na određenim kontrolnim tačkama, tako da uvijek sve morate da imate sa sobom, ili vas jednostavno isključe iz trke. Što se tiče same trke postoje limiti na skoro svakoj okrepnoj stanici, a ukupan limit trke je 46 sati i 30 minuta. Limiti do 40 km su malo teži za stići, s obzirom na to da je trka na 170 km i pretpostavljam da su organizatori odmah na početku napravili ‘čistilište’, a onda limiti postaju blaži i po mojoj procjeni realni za preći uzimajući u obzir da na trci nastupaju samo trkači sa iskustvom”, ističe Kulinović i otkriva da je od ove trke odustalo preko 800 takmičara.
No i pored velikog broja onih koji su odustali, Ultra Trail Mont Blanc iz godine u godinu privlači sve više trkača iz čitavog svijeta, a sagovornik Magazina osvrnuo se i na to ima li guranja na startu i koliko su takmičari kolegijalni.
”Manifestacija traje sedam dana i trke se održavaju na više različitih distanci. Veliki je broj trkača kao, a svi imaju pratnju, pa bude gužve svugdje u gradu, ne samo na startu i stazi. Međutim, nigdje se nije dogodio nijedan negativan događaj, jer je toliko pozitivna atmosfera u cijelom gradu da je prosto nemoguće da se tako nešto desi. U toku trke dešavaju se čekanja kada se sa šire staze ulazi u užu, ali svi trkači su svjesni da su tu da završe trku, a minut gore ili dolje ne pravi razliku. Naravno, trkači koji pretenduju na bolje pozicije imaju svoj prostor na startu u prvim redovima i njima je rizik od upadanja u gužvu smanjen na minimum”, otkriva Kulinović.
Na ovoj trci je bilo još takmičara iz Crne Gore, a svi se međusobno poznaju i druže, ne samo tokom tih dana.
”U Šamoniju su bili još i Vanja Kosović iz Podgorice koja je trčala trku OCC 55 km i 3500 metara kumulativnog uspona, ali nažalost zbog problema sa stomakom morala je odustati i Željko Terzić koji je učestvovao na trci CCC 100 km i 6100 m kumulativnog uspona koji je završio trku za odličnih 24 h. Malo nas je u Crnoj Gori koji se bavimo ovim sportom, pa moramo da se pazimo. Naravno da sam sa svima dobar prijatelj i da sa svima volim razmijeniti iskustva ali na stazi, iako sam se sa Željkom samo jednom sreo, moram da priznam da ako mogu da budem brži, tu priliku neću propustiti”, iskren je Kulinović. Tokom trke obično spavanja nema, no nekad takmičari uspiju da “odmore”.
”Imam sreću da kofein dobro utiče na moju pospanost. Ove godine nisam imao problema sa nespavanjem, tačnije odspavao sam 20 minuta na polovini staze, što je bilo dovoljno da nastavim do kraja. Moram napomenuti da sam prije četiri godine na ovoj trci imao problem jer sam preskočio upravo ovih 20 minuta, tao mi se desilo da sam zaspao na nogama, pa me kolega trkač probudio, jer sam zateturao. Imao sam sreću jer se sve to odigravalo na izlasku iz jedne kontrolne tačke, gdje je bilo sve ravno. Moglo je biti i na stazi uz liticu”, napominje on.
Dešava se da nakon svih napora koje tijelo pretrpi - sati nespavanja, fizičkog umora i adrenalina, takmičarima ne dolazi lako san na oči.
”Po dolasku na cilj još neko kratko vrijeme traje ‘euforija’, ali brzo mozak shvati da može da se opusti i na prvo udobnije mjesto tjera na spavanje. Nije bilo problema sa zaspivanjem, ali se dešavalo da nemirno spavam”, priznaje Kulinović.
Ni put do Šamonija nije jednostavan i traje, te sagovornik Magazina otkriva koliko u svemu tome do same trke ima vremena da se odmori.
”Za razliku od ostalih trka u sklopu cijele manifestacije, moja trka i kreće i završava se u Šamoniju. Iz Herceg Novoga sam krenuo sa svojom podrškom kolima i putovali smo iz dva puta i tamo i nazad. Odmore smo pravili u Sloveniji kod prijatelja planinara. Doputovali smo tri dana prije trke i imali smo dosta vremena i za odmor, a i da obiđemo dio atrakcije koje se nude u blizini Šamonija”.
Prije učešća na Ultra Trail Mont Blanc, Kulinović je imao trku na Bjelasici. Upravo ona bila je odlična uvertira za ono što ga je čekalo u Šamoniji.
”Pojavljuje se sve više trail trka u Crnoj Gori, ali trka u Kolašinu je na veoma visokom nivou, i bio je idealan tajming, dužina ako i visinska razlika za pripremu za UTMB. To je ujedno bila i jedina trka na kojoj sam bio ove godine. Želim da pohvalim organizaciju trke sa nadom da će naredne godine biti još više takmičara, jer je upravo ta trka jedna od kvalifikacionih za UTMB pa da nas u narednim godinama bude više i na UTMB jer se ta magija mora osjetiti jer se ne može ispričat”, zaključuje Kulinović.
( Marija Vasić )