Permisivno roditeljstvo: Slobodno ili dijete koje ne zna granice?

Da, popustljivi roditelji mogu da budu veoma zabavni za druženje i obično daju neograničen pristup svemu što je interesantno. Ali, šta kada je prijateljski pristup u vaspitanju previše prijateljski? Permisivno roditeljstvo može imati svoje prednosti i mane.

Da li svojoj deci ne možete da kažete ne? Da li izbjegavate da ih disciplinujete jer se plašite da ćete izgubiti svoj status najboljeg druga/drugarice? Da li imate tendenciju da se povučete i prepustite svojoj djeci da sama odluče kako bi željela da se u određenim okolnostima ponašaju, oblače i slično?

Ako ste na sva ova pitanja odgovorili potvrdno, vjerovatno praktikujete permisivno roditeljstvo.

Šta je permisivno roditeljstvo?

Permisivno (eng. permission – dozvola) roditeljstvo je jedan od tri glavna tipa roditeljstva (druga dva su autoritarni i autoritativni) koje je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka u svojoj revolucionarnoj studiji definisala dr Dajana Baumrind, poznati razvojni psiholog. Karakteriše ga nedostatak strukture, dosljednosti i ograničenja – kada je u pitanju disciplina, i inače, vrlo malo miješanja od strane roditelja. Roditelji koji praktikuju permisivan način vaspitanja imaju tendenciju da budu ljubazni i puni ljubavi prema svojoj djeci, što je, naravno, sjajno, piše easylife.rs.

Vremenom, međutim, nedostatak granica i ograničenja može imati neželjene posljedice. Pravila i poštovanje su blisko povezani i jedno ne može postojati bez drugog, kaže Džef Nalin, nagrađivani klinički psiholog. Roditelji koji ne sprovode određena ograničenja ne uspijevaju da nauče svoju djecu da poštuju sebe i druge, što može negativno uticati na način na koji oni komuniciraju sa nastavnicima, vršnjacima i autoritativnim ličnostima.

Odlike permisivnih roditelja

• Nijesu dosljedni u postavljanju ograničenja i pravila.
• Više vole da svom djetetu budu prijatelji, nego autoriteti.
• Uzimaju u obzir i mišljenje deteta kada treba donijeti neku krupnu odluku.
• Slobodu postavljaju iznad odgovornosti.
• Ne brinu previše o bezbijednosti djece i na rizične situacije gledaju kao na priliku za učenje.

Prednosti permisivnog roditeljstva

Kada je u pitanju popustljivo, odnosno permisivno roditeljstvo, nisu svi aspekti ovog pristupa loši. Posljednjih nekoliko godina, ovaj stil roditeljstva je ponovo postao popularan zahvaljujući tzv. free-range filozofiji koja je bliska permisivnom roditeljstvu. Načela roditeljstva koja se zasnivaju na ovom slobodnom razvoju uključuju prirodne posledice, nezavisnost i snalažljivost. Iako nisu identični, ovi stilovi roditeljstva su prilično slični, a kada se primenjuju promišljeno i na odgovarajući tip djeteta, mogu dati pozitivne rezultate.

Iako ovo nije baš najpopularniji stil vaspitanja, pojedine prednosti permisivnog roditeljstva ipak postoje:

Samopouzdanje

Kada se djeca podstiču na slobodno izražavaje, veće su šanse da će postati samouvjerenija i spremnija da isprobaju nove stvari, bez obzira na posljedice. Bezuslovna ljubav je ključ za podizanje deteta koje cijeni sebe.

Istraživanje

Permisivno roditeljstvo omogućava djeci više slobode. Na taj način ih roditelji ohrabruju da se slobodno upuštaju u nove avanture, sa većim osjećajem samopouzdanja.

Kreativnost

Kada se u vaspitanju postavlja manje granica, djeca su slobodnija da eksperimentišu sa svim vrstama strasti i hobija. Djeca koja odrastaju u manje rigidnom okruženju lakše koriste i ispoljavaju svoju urođenu kreativnost.

Nedostaci permisivnog roditeljstva

Uprkos svemu što je pomenuto, postoje i mnogi nedostaci kojih treba da budete svjesni prije nego što poželite da svoju roditeljsku ulogu zamijenite za ulogu najboljeg drugara. Iako možda djeluje da ograničenja štete dječijoj radoznaloj prirodi, znajte da, zapravo, pravila i granice pomažu djeci da se osjećaju prijatno, zaštićeno i bezbijedno. Bez jasno i precizno postavljenih granica, djeca ne mogu razviti pravi osjećaj šta je ispravno, a šta pogrešno. Kao rezultat toga, oni će često pokušavati da testiraju roditelje, želeći da vide dokle mogu da idu i kako će njihovi roditelji reagovati, najčešće tražeći pažnju od njih, kaže Nalin, navodeći sledeće mane permisivnog roditeljstva:

Temperament sklon riziku

Bez odgovarajućih granica, djeca su prepuštena sama sebi i mogu pristupiti određenim situacijama bez straha ili opreza, što može povećati njihove šanse da se upuste u rizično ponašanje kao što je zloupotreba psihoaktivnih supstanci.

Razvojni poremećaji

Pojedina istraživanja su pokazala da su djeca koju odgajaju popustljivi roditelji sklonija anksioznosti i depresiji. Naime, u mnogim slučajevima se ispostavilo da su ova djeca naučena da svoje probleme zadrže za sebe, što dovodi do toga da se povlače u sebe i zatvaraju u svoj svijet.

Buntovništvo

Djeca kojoj je dozvoljeno da rade šta hoće vjeruju da ovakvu vrstu ponašanja mogu primjenjivati i van kuće. To dovodi do mnogih problema u odnosima sa drugim ljudima, jer su ovakva djeca često impulsivna i nasilna.

Permisivno roditeljstvo u praksi

Na osnovu ovih činjenica o permisivnom roditeljstvu, evo nekoliko scenarija koji pokazuju kako se permisivni roditelji postavljaju u svakodnevnim situacijama.

Vrijeme koje dijete provede koristeći digitalne uređaje

Djeca permisivnih roditelja mogu uživati u neograničenom pristupu digitalnim uređajima. Umjesto da im roditelji ograniče dnevni ili nedjeljni broj sati tokom kojih mogu da koriste mobilni telefon, tablet ili računar, screen time za njih ne postoji.

Druženje sa ostalom djecom

Umjesto da imaju stroga i jasna pravila u vezi sa tim kada njihova djeca mogu da idu i igraju se sa drugarima (na primjer, da je uslov da prvo počiste svoju sobu i sl), popustljivi roditelji ta pravila nekim danima sprovode, a nekim ne.

Hrana i slatkiši

Permisivnim roditeljima je kuhinja na izvol’te, otvorena tokom cijelog dana. Oni djeci dozvoljavaju da jedu šta god žele i kad god požele.

Na kraju, treba napomenuti da je rezultat permisivnog modela vaspitanja tzv. sindrom razmaženog djeteta. Ovako odgajana deca ne razvijaju sposobnost upravljanja sobom, svojim postupcima i emocijama. Često nemaju razvijene radne navike, pa se kasnije, kada odrastu, teško uklapaju u bilo koje radno okruženje. Zbog svega toga, razmislite dvaput pre nego što se opredijelite za ovaj vaspitni stil.

( Vijesti online )