Željezarci traže da EPCG što prije preuzme fabriku i da se otpušteni radnici vrate u radni odnos
Radnici Željezare već tri mjeseca protestuju zbog najave poslodavca da će njih 229 ostati bez posla, a da će zadržati samo 25 zaposlenih
Radnici Željezare traže da se svi kojima su uručeni otkazi 31. avgusta vrate u stalni radni odnos, a da Vlada i premijer Dritan Abazović ispune data obećanja. To je poručeno sa skupa “Za spas Željezare” koji je održan ispred fabrike.
"Od vlasnika fabrike Fuata Tusyali tražimo da u roku od 48 sati naredi Erkutu Alkayi i Jovani Tomić da povuku nezakonite otkaze od 31. 8. i da sve zaposlene vrate u stalni radni odnos do momenta primopredaje fabrike EPCG", jedan je od tri zahtjeva radnika Željezare.
Od Vlade i premijeru Dritana Abazovića traže da ispune obećanje da će se za svih 234 radnika Željezare obezbijediti kontinuitet stalnog radnog odnosa u novoosnovanoj kompaniji u okviru EPCG i da se to obećanje realizuje najkasnije do 30. septembra.
„Zaposleni ne zahtijevaju bilo kakvu milostinju već da rade, da privređuju i da zarađuju za sebe i svoje porodice u komponiji u kojoj osim za proizvodnju postoje uslovi za razvoj drugih biznisa čijom realizacijom samo od solarne elektrane može da se izdržava i 500 zaposlenih", pročitao je zahtjeve predstavnik radnika, Ljubiša Đurković..
Od Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i predsjednik Odbora direktora traže da ubrzaju pregovore sa dosadašnjim vlasnikom i da se imovina fabrike preuzme najkasnije do 26. septembra.
Poziv da prisustvuju skupu, radnici su bili uputili predsjednicima države Milu Đukanoviću, Vlade Dritanu Abazoviću i Skupštine Danijeli Đurović, predsjednicima Opštine Marku Kovačeviću i Skupštine Opštine Nikšić Nemanji Vukoviću, kao i predsjednicima klubova svih političkih partija.
Pozivu se odazvao Kovačević, dok im je Abazović poslao podršku da zbog ranije preuzetih obaveza nije mogao da se dođe ali da je uz radnike i da će Vlada uraditi sve da se situacija u Željezari što prije povoljno riješi.
“Kao što i naš transparent kaže – državo imamo povjerenje u tebe, ali to naše povjerenje nema neograničen rok trajanja“, poručio je sa skupa predsjednik Sindikata Željezare, Ivan Vujović.
"Svi znamo šta za nas znači Željezara zbog svih naših ukućana i predaka koji su u njoj radili i koji su izgrađivali, ali prije svega mi obavezu imamo prema našoj budućnosti, prema ovoj djeci, ovo nije pitanje politike, ovo je pitanje opstanka. Ovo nije pitanje podrške nas koji pokrivamo političke fukncije, već jedna ljudska obaveza koju bi imali bili na nekoj funkciji ili ne da vas ovdje", poručio je predsjednik Opštine Kovačević.
Dodao je da imaju čvrsta obećanja od Vlade da će ispuniti obećanje da se radnici vrate na posao, a lokalna uprava će se za to zalagati zajedno sa radnicima.
"Obećavamo da će ova fabrika biti očuvana, da je nećemo sigurno prepustiti Tosjaliju i ne znam kome da je reže. Ova će fabrika ostati radnicima i građanima Nikšića za buduća pokoljenja“, poručio je Ljubiša Đukanović u ime radnika.
Skupu su prisustvovala i djeca željezara koja su, kako je kazao Đukanović, za razliku od njihovih vršnjaka morala ljetos da razmišljaju o Željezari i da li će njihovi roditelji ostati bez posla.
Radivoje Mišković, predsjednik Sindikata EPCG Solar gradnje, obećao je da će nastaviti da se zajedno bore sa radnicima Željezare za očuvanje fabrike koja je školovala i prehranila kako čitavu njihovu porodicu, tako i mnoge druge porodice kojima je nekadašnji industrijski gigant bio i ostao jedina kora hljeba.
"Ono što su nama ostavili očevi i đedovi pokušaćemo i mi da ostavimo našoj djeci. Sindikat EPCG Solar gradnje će uvijek biti uz radnike Željezare", poručio je Mišković.
Dana Đukanović, građanski aktivista poručila je da je sramota što su se građani protestu odazvali u malom broju i da su morali doći ko ne zbog djece željezaraca, onda zbog njihove djece jer se u fanrici nalazi pet hiljada tona kancerogenog otpada koji je opasnost za sve, a ne samo za radnike.
Prema riječima Milana Kosovića, iz Sindikata Željezare, za 66 godina postojanja fabrike u njoj je časno i pošteno radilo preko 50 hiljada Nikšićana i zarađivalo za sebe i svoje porodice“.
"Periodi privatizacije i tranzicija kao da su se urotili protiv nje. Kako je koja dolazila, kao da je imala zajednički cilj, a to je da je što prije unište. Ali, ona, kao joj samo ime kaže – izgrađena od čelika sa devet života još uvijek opstaje“, poručio je Kosović.
Istakao je da od turskog investitora nije bilo ni obećanih investicija ni proizvodnje, a na kraju ni radnika i da je „namjerno ili neznanjem“ uništavao sistem Željezare i planski je vodio ka gašenju, vršeći mobing nad radnicima, ne poštujući državu Crnu Goru i njene zakone. Radnici su u junu, kada su im najavljeni otkazi od 1. septembra, imali dva izbora – ili da prihvate mizernu otpremninu „reda veličine jedne poslaničke plate“ ili da se bore za Željezaru i očuvanje radnih mjesta.
"Nijesmo mogli prihvatiti činjenicu da budemo upisani crnim slovima u istoriji Željezare, kao generacija koja bez borne dozvoli njeno gašenje...Željezara je državi dala mnogo, a sada tražimo da joj ona na isti način vrati i da nešto što vrijedi sačuva za buduće generacije. Ne smije jedan strani investitor koji ne poštuje državu i njene zakone, biti jači od države i njenih radnika“, poručio je Kosović.
Kazao je da je Željezara sigurno jedna od najvećih investicija za Elektroprivredu u poslednje vrijeme jer su potencijali fabrike ogromni – vrijednost imovine, prema procjeni Deloita je preko 60 miliona, za dva mjeseca mogu na tržište dati 2.500 tona kvalitetnog čelika, kapaciteti krovova daju mogućnost izgradnje solarne elektrane 60 MW, što predstavlja jednu četvrtinu snage instalisane u TE Pljevlja, radionice, hale...
"Sačuvaćemo Željezaru, vratiti je u državno vlasništvo, dići je na zdrave noge...a onda će se mnogi utrkivati za Željezaru. Radnici će pobjediti“, poručio je Kosović.
Aleksandar Roganović, nekadašnji radnik Željezare, potpredsjednik Sindikata fabrike i saborac Janka Vučinića, kako ga najaviše, kazao je da su uz željezare svi koji misle dobro Nikšiću i Crnoj Gori.
"Borba radnika u naše vrijeme bila je u nekoj drugoj političkoj atmosferi. Mi smo trpjeli sve pritiske poslodavaca, kao i tadašnjih vlastodržaca koji su sve radili da sloma naš otpor i naše jedinstvo. To su nam radili ljudi koji mogu da napišu memoare sa naslovom 'Kako smo uništili privredu Crne Gore i opljačkali je. Ja im želim da te memoare pišu u Spužu“, poručio je Roganović i dodao da svi moraju podržati specijalnog državnog tužioca da uspije u radu.
"Ako on uspije i otkrije sve malverzacije i pljačke u toku privatizacija, biće dovoljno para za oporavak i Željezare i drugih preduzeća“, kazao je Roganović i dodao da je predsjednik Radničke partije Maksim Vučinić pozdravio radnike, podržao ih, ali da nije mogao doći zbor ranije preuzetih obaveza.
Vitomir Krulanović, predstavnik radnika Boksita, kazao je da je Milo Đukanović kriv za propast svih preduzeća i da to treba javno reći.
"Nadam se da se ovo više neće ponoviti i da će Nikšić biti opština radnika. Ovdje treba radnici da podrže narod, a ne narod radnike“, kazao je Krulanović.
Bivši radnik Željezare, a sada penzioner, Jovan Vujović, kazao je da je „krivica radnika što su tražili da im se obezbijedi rad i da time osiguraju egzistenciju sebi i svojoj porodici“. Kako je istakao, Željezara je Tosčeliku prodata za 15 miliona u „potpuno proizvodnom i ispravnom stanju“, a oni je sada u „poluuništenom stanju“ prodaju za 20 miliona.
"Svaka vam čast veliki državnici i domaćini kako mogaste ovako domaćinski raditi protiv ovog kolektiva i njenih radnika“, poručio je Vujović.
Desanka Jovović, inženjerka metalurgije u Željezari, kazala je da sve ove godine nijesu mogle biti supruge, majke, sestre, zahvaljujući turskom investitoru.
"Davajući sve od sebe nadajući se da će biti kao što je obećano, zapostavili smo svoje najbliže, izgarajući na radnim mjestima. I kako nam se sve to vratilo – neplaćenim prekovremenim radom, mobingom i na kraju otkazima“, kazala je Jovović.
Aleksa Marojević, iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore,kazao je da je ovo prilika kada normalni čovjek ima potrebu da zaćuti.
"Da zaćuti pred činjenicom kako beskurpulozni vlasnici kapitala na surov način vuku poteze da stotine porodica ostave bez egzistencije“, kazao je Marojević.
Ivan Vujović je poručio “nazovi investitoru i izvođačima radova” Erkutu Alkaji i Jovani Tomić da ono što su nuimili neće im proći.
"Neće im proći zbog naše koleginice koja je dala otkaz da ne bi uplatila ove mizerne otpremnine. Neće im proći zbog ovih radnika koji su spremni da daju svoje živote da bi se vratili na svoja radna mjesta. Treba da znaju da će se vratiti, ali se neće vratiti u Tosčelik Nikšić, već u Željezaru Nikšić kao što je jedini ispravno”, poručio je Vujović.
Skupu su prisustvovali članovi porodica, kao i navijači “Čelika”, Fap mašine, a za vrijeme skupa išao je video zapis kao podsjećanje šta je turski investitor obećao, kao i šta su predstavnici tadašnje Vlade govorili.
Radnici Željezare već tri mjeseca protestuju zbog najave poslodavca da će 1. septembra njih 229 ostati bez posla, a da će zadržati samo 25 zaposlenih. Najavili su da će narednih dana njihovi protesti biti još radikalniji i da neće dozvoliti gašenje Željezare.
( Svetlana Mandić )