Knez ovoga svijeta

Kad kažeš Vladimir, kao da mucaš. Ali kad dodaš Vladimirovič, počne da radi podsvijest. Zna te jezičke finese vladika Nikanor i već jednim okom pogleduje mladog sveštenika koji se krsti. Otegne sijedi vladika pauzu da se ljudi saberu, prije nego opali ka nebu - Putin!

Baš tako. Vladimir Vladimirovič Putin! I baš se prekrstio mladi popa u pravi čas. Ali nije se tu zaustavio episkop banatski Nikanor, prošle nedjelje u Beogradu, na skupu zvanom Litija za spas Srbije. Vladika je rekao da je Putin „car ove planete“.

E to me prodrmalo, seizmogrami u meni javili su demonska gibanja u blizini Hrama svetog Save. Morao sam se latiti Novog zavjeta, što priznajem ne činim redovno. Zato mi je trebalo pune tri sekunde da nađem mjesto gdje Isus Sotonu naziva „knezom ovog svijeta“. Nije to neko nepoznato mjesto, niti je sveta knjiga od juče. Zapravo postoje tri pomena koji su kao citat episkopa banatskog - da ne znaš da Isus govori o vragu, pomislio bi da Nikanor govori o Putinu.

Kad je isti vladika nedavno pozvao na oružje i kleo lezbijke, nisam se uznemirio. To odavno pristaje lokalnim popovima, postali su dosadni u ponavljanju svojih genitalnih fiksacija. Ali da jedan episkop priziva samog đavla, e tu sam se malo iznenadio.

Nije to grešni pedofil skrajnut u selo na granici sa Rumunijom; Nikanor stoluje u dvoru sa 25 prozora u frontu, sa divnim pročeljem i gizdavom balustradom na ponos grada Vršca. Kad se pojavi u odeždi na jednom od svojih prozora, vladika SPC prolazniku iz daljine možda izgleda kao vladar. Njegova haljina je nalik carskoj, nadbedrenik zlatnog veza, a sakos ostatak vizantijske slave. Naprstak, panagija, a svud oko Nikanora divne ikone i slike starih episkopa…

O da, goluždravo đače iz dalmatinskog sela Medveđe Veljko Bogunović uspeo se do samog vrha. Taj je bio ruski student i njemački postdiplomac prije pada Zida, a žezal je primio još u vrijeme blaženopočivšeg patrijarha Germana. Kad đavola priziva vladika Nikanor, hoću da kažem, to znači da cijela crkva učestvuje. Dok bombe komadaju tijela civila po ukrajinskim selima a majke i očevi mole nevidljivog boga kome carstvo nije od ovog svijeta, Nikanor zaziva vladu „cara ove planete“. On bira Putina za čelo govora, besjedi tamo gdje Isus ćuti: "Već neću mnogo govoriti s vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa." (Jn, 14:30)

Znam, reći će neko, SPC je još devedesetih prerasla u politički kult obožavanja muške snage, krvi i oružja. U Drugom svjetskom ratu služila je ubice. Nadstojnici su ljubili stope kvislinga i rujno vino pili sa Ljotićevom ološi koja je punila njemačke dušegupke. Glavni uslov hrišćanske ideje odavno je umoren u fetišu nacije. Znam sve razloge zbog kojih bi čovjek zaćutao, jer zašto ponavljati uzalud svakih trideset godina?

Ali baš zato, zbog tog umora na koji se računa, treba ponavljati koliko je opasna religijska vlast; treba ponavljati koliko su ojadili izvorno učenje, udavili ga u ritualu, a zatim podvalili društvu kao lažni moral zasnovan na strahu. Treba biti dosadan i uredno primati prijetnje njihovih pitomaca koji se pale na Instagramu kao ocila novog tehnološkog zakona gomile.

Valja sabirati sve oblike ludila koje religijske vođe prikazuju kao normalnost. Pa i vladiku SPC Nikanora treba pomenuti. On ne ide korak dalje od kolega, ali je zanimljiv kao naracija, njegovo imenovanje nečistih sila je novost, kao što obožavanje ratnog dejstva i bombardera za prvake SPC nije novost.

Ali dobro, ne bih želio previše uozbiljiti ove skromne retke. Nismo u hramu, niko vas ne poziva na smjernost, niti zastupa svete istine. Pozicija slobodnog čovjeka, ipak, mora biti protiv fanatika koji se putem religijskog obreda prelivaju svojim paradama u makar tri susjedne zemlje i prijete danas šetačima Evroprajda, sjutra ko zna kome.

Nakon što se moja zemlja, Crna Gora, prepustila istoj religijskoj matici, dok predsjednica Skupštine čati doksologiju sa patrijarhom, a država zakone ravna sa kanonom, možda je dužnost svakog građanina da zaviri u svete knjige.

Tek da se čovjek podsjeti kome poje vladika Nikanor i njemu slični. I čija je vlada od ovoga svijeta, kojoj se tako revno klanjaju.

( Brano Mandić )