Sveštenik spriječio novi rat u Iraku
Nedavni sukobi u Iraku u kojima je stradalo 30 osoba pokazuju ograničenja tradicionalne politike u zemlji gdje moć za izazivanje i zaustavljanje ratova počiva na sveštenicima
Kada je saopštenje jednog vjerskog lidera u Iranu prošle nedjelje dovelo Irak do ivice građanskog rata, postojao je samo jedan čovjek koji je to mogao zaustaviti: 92-godišnji šiitski sveštenik koji je još jednom dokazao da je najuticajniji čovjek u svojoj zemlji.
Veliki ajatolah Ali al-Sistani javno ništa nije rekao o neredima koji su izbili na ulicama Iraka.
Međutim, vladini zvaničnici i upućeni šiitski izvori kazali su da je samo Sistanijevo djelovanje iza kulisa zaustavilo haos.
Priča o najkrvavijoj nedjelji u Iraku u posljednje tri godine pokazuje ograničenja tradicionalne politike u zemlji gdje moć za izazivanje i zaustavljanje ratova počiva na sveštenicima - od kojih su mnogi u mutnim odnosima sa Iranom i šiitskom teokratijom u susjedstvu.
Iračani koji su izašli na ulice okrivili su Teheran da je izazvao nasilje, koje je počelo tako što je sveštenik sa sjedištem u Iranu odbacio najuticajnijeg iračkog političara Moktadu al Sadra, i dao instrukcije sljedbenicima - uključujući i samog Sadra - da traže smjernice od iranskog vrhovnog lidera.
Sadrovi sljedbenici su pokušali da uđu u zgrade vlade. To večeri su se vozili Bagdadom u kamionima naoružani mitraljezima i bazukama.
Naoružani muškarci za koje se vjeruje da su pripadnici proiranske milicije otvorili su vatru na Sadrove pristalice, koji su ih gađali kamenicama. Najmanje 30 osoba je stradalo.
Zatim, u roku od 24 sata, odjednom se završilo kao što je i počelo. Sadr se obratio i pozvao na mir. Njegove naoružane pristalice i nenaoružani sljedbenici su počeli da napuštaju ulice, vojska je ukinula policijski sat a krhki mir je ponovo uspostavljen u prijestonici.
Za uvid u to kako su neredi izbili i kako su suzbijeni, Rojters je razgovarao sa skoro 20 zvaničnika iz iračke vlade, Sadrovog pokreta i rivalski šiitskih frakcija koje se smatraju proiranskim. Većina je za britansku agenciju govorila pod uslovom da ostanu anonimni.
Svi razgovori ukazuju na odlučnu intervenciju Sistanija, koji nikada nije imao zvaničnu političku funkciju u Iraku ali je najuticajniji sveštenik u šiitskom vjerskom centru Nadžafu.
Prema riječima zavničnika, Sistanijev kabinet se pobrinuo sa Sadr shvati da će ukoliko ne pozove sljedbenike da prekinu sa nasiljem, Sistani osuditi nasilje.
”Sistani je poslao poruku Sadru, da ukoliko ne zaustavi nasilje onda će Sistani biti primoran da objavi saopštenje u kojem poiziva na prekid sukoba - zbog čega će Sadr izgledati slabo i djelovaće kao da je on izazvao krvoproliće u Iraku”, kazao je za Rojters jedan zvaničnik iračke vlade.
Tri šiitska zvaničnika iz Nadžafa i bliska Sistaniju nijesu htjeli potvrde da je Sistanijev kabinet poslao eksplicitnu poruku Sadru, ali su kazali da mu je jasno stavljeno do znanja da će se Sistani obratitit ako Sadr ne pozove na prekid nereda.
Izdaja
Sistanijeva intervencija je možda za sada spriječila veće krvoproliće. Međutim, ona ne rješava problem održavanja mira u zemlji gdje toliko vlasti počiva izvan političkog sistema u rukama šiitskog sveštenstva, uključujući i sveštenike blisko povezane sa Iranom.
Sistani, koji je intervenisao u ključnim trenucijma iračke istorije od američke invazije u kojoj je zbačen Sadam Husein, nema očiglednog nasljednika. Uprkos njegovim godinama, u javnosti se malo zna o njegovom zdravstvenom stanju.
U međuvremenu, većina najuticajnijih šiitskih ličnosti - uključujući i Sadra u različitim periodima karijera - studirali su, živjeli ili radili u Iranu, teokratiji koja ne pokušava da razdvoji sveštenički uticaj od državne moći.
Nedavno nasilje je počelo nakon što jer ajatolah Kadim al Haeri, vodeći šiitski sveštenik rođen u Iraku koji je decenijama živio u Iranu, najavio da se povlači iz javnog života i zatvara kabinet zbog starosti. Takav potez je praktično nezabilježen u 1300 godina staroj istoriji šiitskog islama, gdje vodeći sveštenici ostaju na dužnosti do smrti.
Sistanijeva intervencija na duge staze ne rješava problem održavanja mira u zemlji gdje toliko vlasti počiva izvan političkog sistema u rukama šiitskog sveštenstva, uključujući i sveštenike blisko povezane sa Iranom
Haerija je za duhovnog savjetnika sadrističkog pokreta imenovao otac Moktade al Sadra, koji je takođe bio uticajni sveštenik i kojeg je ubio Sadamov režim 1999. Prilikom saopštavanja ostavke, Haeri je osudio Sadra zbog stvaranja razdora među šiitima i pozvao svoje sljedbenike da ubuduće smjernice o religioznim pitanjima traže od ajatolaha Alija Hameneija - sveštenika koji upravlja iranskom državom.
Sadr je javno stavio do znanja da okrivljuje spoljne uticaje - indirektno Teheran - zbog Haerijeve intervencije: “Mislim da on ovo nije uradio svojevoljno”, objavio je Sadr na Tviteru.
Jedan uticajni član sadrističkog pokreta u Bagdadu kazao je da je Sadr bio bijesan. “Haeri je bio Sadrov duhovni vođa. Sadr je to doživio kao izdaju koja ima za cilj da ga liši religioznog legitimiteta kao šiitskog lidera u vrijeme kada se za vlast bori protiv grupa koje podržava Iran”.
Sadristički zvaničnici u Nadžafu kazali su da taj potez znači da će Sadr morati da bira između toga da posluša svog duhovnog vođu Haerija i slijedi Hameneija, ili da ga odbaci i potencijalno naljuti starije zvaničnike u njegovom pokretu koji su bili bliski sa njegovim ocem.
Umjesto toga, Sadr je najavio svoje povlačenje iz politike, zbog čega su njegovi sljedbenici izašli na ulice.
Poznavaoci šiitskog islama kažu da Haerijev potez da zatvori kancelariju i uputi sljedbenike da podrže iranskog lidera svakako djeluje sumnjivo u iračkom kontekstu, gdje sugestije o iranskom uplitanju imaju eksplozivni potencijal.
”Postoji jak razlog da vjerujemo da je djelovao pod iranskim pritiskom - ali ne smijemo zaboraviti da je Haeri u prošlosti imao razmirica sa Sadrom”, kazala je Marsin Alšamari sa Harvardove Kenedi škole.
”Usmjerio je sljedbenike na Hameneija kada za to nije bilo religijske potrebe. Djeluje malo vjerovatno da bi osoba na njegovoj pozicij tek tako zatvorila kancelariju koja je vjerovatno prilično unosna”, kazala je ona.
Nasilje kao politički instrument
Dok su oružani sukobi bijesnili u centru Bagdada, Sadr je ćutao skoro 24 sata.
Tokom tog perioda, šiitske religiozne ličnosti širom Iraka pokušale su da ubijede Sadra da zaustavi nasilje. Njima su se pridružili i šiitski zvaničnici u Iranu i Libanu, kazali su za Rojters zvaničnici u tim državama, koji su kazali da je pritisak na Sadra usmjeravan preko Sistanijeve kancelarije u Nadžafu.
”Iranci nijesu intervenisali direktno. Oni zaziru od reakcije na njihov uticaj u Iraku u pokušavaju da utiču na dešavanja sa distance”, kazao je jedan zvaničnik iračke vlade.
Bagdad je trenutno miran, ali rok ostaje.
Sadr insistira na novim izborima, dok pojedine grupe koje podržava Iran žele da formiraju vladu. Sukobi su prošle nedjelje izbili i u naftom bogatom južnom Iraku.
Vlada je uglavnom ćutala. Premijer Mustafa al Kadimi kazao je prošlog utorka da će on napustiti dužnost ako se nasilje nastavi, u saopštenju datom nekoliko sati nakon što su sukobi već prestali.
”Gdje je premijer, vrhovni komandant, u svemu ovome?”, kazao je Renad Mansur iz Čatam hausa i dodao da je moguće novo nasilje.
”Sadrov glavni fokus je da postane glavni šiitski igrač u Iraku, i stoga želi obračun sa šiitskim protivnicima. U Iraku, nasilje je jedan od instrumenata takmičenja”.
( Nada Bogetić )