Pismo izgubljenom poslaniku

Dame i gospodo poslanici vladaće koalicije,

Jedno pitanje bi, valjda, svaki čovjek koji ima mrvicu savjesti i kap odgovornosti prema svom narodu i svojoj zemlji morao sebi da postavi - što sam uradio da unaprijedim zajednicu u kojoj mi je podareno mjesto pod suncem. Tu sam ponikao i rastao na ramenima onih prije mene koji su vjekovima stvarali i izgrađivali moj grad i moju zemlju. Neki duhovno, a neki materijalno, klešući ljuti krš.

Ako ne mogu da ugradim svoj kamenčić u crnogorski mozaik, onda mu dugujem da ga ne oštetim i obezvrijedim napore mojih prethodnika. I to je dovoljno - ko nije kadar da gradi, neka makar ne ruši.

Vi ste, iz vama poznatih razloga, glasajući za Zakon o planiranju i izgradnji objekata prihvatili da rušite temelje na kojima svaka zajednica počiva. Neznanje ne može biti opravdanje jer ste na vrijeme upozoreni da ćete tako cijelu Crnu Goru predati na tacni onima što su već pokazali koliko je vole - onoliko koliko od nje imaju koristi. Vjerovatno vam je jasno da je prostor jedino što nam je ostalo i što može biti pokretač ekonomskog razvoja.

Jeste da je politika koju predstavljate krvnički nasrnula na njega nakon što je Crnu Goru ostavila bez privrede, ali ga još ima dovoljno. Vi ste jedini naš adut odlučili da stavite na kocku dozvoljavajući nekolicini odabranih da odlučuju o cijeloj Crnoj Gori. Nećete se više ništa pitati ni vi, ni odbornici, ni građani. Nećete moći da sačuvate ni svoju imovinu ako vaš iole moćniji susjed, koji ima novca da gradi, baci oko na nju.

Kada smo vam uoči glasanja pisali i pozivali vas da skupite hrabrosti i u ime javnog interesa odbacite ono što od vas traže, neki su nam rekli da ne gubimo vrijeme. Valjda su htjeli da kažu da je uzaludno pozivati nekoga poput vas da se pobuni i ne pristane na očiglednu i nenadoknadivu štetu koja se sprema svima. Čak je i u vojsci, gdje se zahtijeva stroga poslušnost, dozvoljeno da niži oficir odbije naređenje pretpostavljenog ako smatra da ono nanosi očiglednu štetu.

Oficiri ili vojnici koji odbiju naređenje su u tom slučaju spremni da se suoče sa svim posljedicama svoje odluke. Oni imaju integritet jer postupaju po svojoj savjesti i ne boje se posljedica. Spremni su da prođu golgotu, ali će biti ponosni jer nijesu izgubili sebe. Imaju stav, imaju karakter i odatle crpe snagu. Znaju da bez toga samo vegetiraju. Kao amebe.

Zbilja, kako smo mogli bilo što očekivati od poslanika koji do sada nijednom nijesu zaustavili, ispravili ili blokirali nijedan Vladin predlog? Razumijem da je poslušnost uslov opstanka i napredovanja u vašem društvu, ali zar je moguće da ne postoji ama baš nikakva granica. Vama, ipak, nije lako - treba pritiskati taster pažljivo, vježbati dizanje obrve, oblizivanje, dikciju i njegov strogi pogled, a onda se suočiti sa sobom. Treba pronaći opravdanje. E to je muka.

Vele juče na Cetinju - oni ili 41 robot, isto ti je to. Ma, skoro isto. Bilo je slučajeva da robot ne posluša naređenje.

Autor je potpredsjednik Građanskog pokreta URA

( Neđeljko Rudović )