Vlasti neće ili ne znaju iz ćorsokaka
Posljednje poglavlje otvoreno je u junu 2020. godine, prije smjene DPS vlasti nakon tri decenije vladavine, a posljednje je zatvoreno tri godine ranije...
Usporavanje evropskog puta Crne Gore započelo je nakon petoljetke od početka pregovora sa Evropskom unijom (EU), a odgovornost snose vlade koje su olako shvatile upozorenja Brisela da postoji manjak rezultata, naročito u oblasti vladavine prava, ocijenili su sagovornici “Vijesti”.
Crna Gora je pregovore sa EU otpočela u junu 2012. godine i država je koja najduže pregovara o punopravnom članstvu, ako se izuzme Turska koja je u specifičnoj poziciji.
Posljednje poglavlje u pregovorima sa EU otvoreno je u junu 2020. godine, prije smjene DPS vlasti nakon tri decenije vladavine, a posljednje je zatvoreno u junu 2017. godine, u vrijeme Vlade Duška Markovića (DPS).
Sa evropskih adresa Crnoj Gori je često spočitavan nedostatak političke volje za sprovođenje neophodnih reformi, a u posljednje vrijeme pojedini predstavnici šalju i poruke ko ne bi trebalo da vodi državu na evropskom putu.
Tako je predsjedavajući Delegacije Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru Vladimir Bilčik prije dva dana poručio da EU ozbiljno sumnja da bi vlada sa Demokratskim frontom (DF) bila sposobna da vodi politiku evropskih integracija i da bi država mogla da nazaduje u pregovorima. Iz DF-a su odgovorili da se zalažu za odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, te da bi “istražni organi trebalo da istraže motive Bilčikove podrške DPS-u”.
I izvjestilac Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru Tonino Picula je ranije poručio da Crna Gora treba da odluči nastavlja li u smjeru EU integracija, ili će postati “potrošna roba ruskih i srpskih interesa”.
Problemi nijesu nastali u posljednje dvije godine
Ministarka evropskih poslova i potpredsjednica Vlade u tehničkom mandatu Jovana Marović ocijenila je za “Vijesti” da su, kada se govori o prethodnim vladama, upravo godišnji izvještaji Evropske komisije (EK), iz godine u godinu, ukazivali na postojanje istih problema i manjak rezultata, i to posebno u oblasti vladavine prava.
”Problemi su isti i oni postoje godinama unazad, nisu nastali u posljednje dvije godine”, kazala je ona.
Podsjetila da je Crna Gora tek osam godina od početka pregovora - u junu 2020. godine, uspjela da otvori sva pregovaračka poglavlja i privremeno zatvori tri:
”Osim toga, treba imati u vidu da je u prvoj fazi, za otvaranje poglavlja, bilo potrebno usvojiti zakone i strateška dokumenta i osnovati institucije, dok je u aktuelnoj fazi kada idemo ka privremenom zatvaranju poglavlja, neophodno da pokažemo da usvojen propisi i institucije djeluju i ostvaruju rezultate u praksi. Dakle, što smo bliži članstvu, zahtjevi su konkretniji i teži, što je logično”.
Ona je ocijenila da je jasno i da je za tako kompleksne reforme potrebno više vremena, te da Vlada Dritana Abazovića za četiri mjeseca nije mogla isporučiti sve one rezultate koje prethodne vlade nisu uspjele realizovati za 10 godina.
”Iako je ubrzanje procesa pristupanja jedan od ključnih zadataka kojem je Vlada maksimalno posvećena jer ona vodi pristupne pregovore u ime cijelog društva, ipak značajan dio odgovornosti nose i ostale grane vlasti. I u tom dijelu, Vlada je pokrenula aktivnosti kako bi unaprijedila dijalog i “otkočila” reforme u određenim oblastima koje su već duže na čekanju”.
Ona je istakla da o tome koliko je država napredovala u pregovorima upravo najbolje pokazuju godišnji izvještaji EK.
”Kada je riječ o 43. Vladi, za četiri mjeseca, unaprijedili smo pregovaračku strukturu, sprovodili reforme na svim poljima, uključujuči i poglavlja i oblasti koje se odnose na vladavinu prava, a gdje smo godinama imali zastoj. Očekujem da će ti napori, uz dodatne, omogućiti, najprije, dobijanje izvještaja o ispunjenosti prelaznih mjerila, a potom i dobijanje završnih mjerila za poglavlja 23 i 24 tokom sljedeće godine”.
Odavno vlade samo simuliraju političku volju
Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ocijenila je da je za uspjeh evropskih integracija ključna politička volja donosilaca odluka u zemlji da sprovedu reforme na valjan način i povjerenje između vlasti države koja teži članstvu i EU, a poslije se na to nadovezuju administrativni kapaciteti, sredstva…
”U slučaju Crne Gore ne postoji ni jedno ni drugo. Naime, odavno naše vlade samo simuliraju političku volju, a povjerenje koje se svaki put, sa svakom novom vladom, teško gradilo brzo su krunila prevarna obećanja naših donosilaca odluka i njihov površan pristup složenom procesu pregovora”, kazala je ona.
Sumirajući godine pregovora, ocijenila je da je već kod prve petoljetke pregovora, postalo vidljivo da se pod plaštom integracija skrivaju nimalo evropske pojave koje su ukazivale na prevagu klijentelističko-nepotističkih veza i nesposobnost ključnih donosilaca političkih odluka da u procesu evropeizacije prepoznaju potencijal za kvalitativnu transformaciju crnogorskog društva.
”Kritički orijentisan dio civilnog društva je i tada opominjao da se napredak ne može mjeriti prebrojavanjem otvorenih i privremeno zatvorenih poglavlja ili promotivnim akcijama zvaničnika. Poslije početno obećane brzine i velikog entuzijazma, tada se naš put ka EU počinje usporavati”.
Naglasila je da je sedma godina pregovora dočekana sa neformalnom klauzulom balansa, odnosno sa zakočenim procesom.
”To je bila posljedica simuliranja reformi i zanemarivanja javnog interesa, nedostatka otvorenosti, transparentnosti i efektivne komunikacije procesa prema građanima, naglašene netrpeljivosti protiv neistomišljenika, praćene prljavim kampanjama protiv kritički orijentisanih pojedinaca, kao i sve lošijih trendova u administraciji gdje su se kapaciteti sporo izgrađivali a često odlivali, dok je prevagu nosilo partijsko kadriranje”.
Ona je naglasila da je na devetogodišnjicu pregovora proces faktički stao, a u nekim segmentima se nazirala i regresija, na što ukazuju i najgore ocjene EK, dobijene kroz godišnji izvještaj o stanju u Crnoj Gori.
Istakla je da je tad bilo pokušaja da se za to krivica prebaci na Brisel i turbulencije kroz koje već neko vrijeme prolazi EU.
”No, krivica je u našoj kući, a Brisel samo konstatuje da izostaju očekivani, ali i obećani, konkretni rezultati. Propuštena je šansa da se i nova metodologija pametno iskoristi za ubrzanje pregovora, da se inovira pregovaračka struktura i na talasu političkih promjena raskine sa svim ranijim lošim praksama, uključujući da se otpočne sa depolitizacijom i profesionalizacijom državne uprave”.
Naglasila je da se na desetogodišnjicu pregovora, zbog širih okolnosti, otvorio jedan prozor kroz koji je država mogla iskoračiti naprijed, ali je ta prilika propuštena.
Ona je ocijenila da je odlazeća Vlada, stavljajući u centar kao egzistencijalno važno pitanje Temeljni ugovor sa SPC, konfrontirala ne samo sa relevantnom domaćom javnošću, koja je argumentovano ukazivala na nedostatnosti tog dokumenta, već i sa uticajnim državama članicama EU, samom EU, ali i SAD.
”Taj ugovor je napravljen uz gaženje svih prethodno proklamovanih principa, obećanja i zakonodavnog okvira države Crne Gore, čime su Vlada koja ga je izglasala i premijer koji ga je skoro krišom potpisao izgubili legitimitet. Time se automatski gubi i kredibilitet u EU, a sve to ima svoju refleksiju na naš put u EU koji liči na kružni tok iz kojeg vlasti ne znaju ili neće da izađu”.
Korupcija i neznanje kočili napredak u vladavini prava
Bivši državni sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović je ocijenio da odgovornost za ovakvu situaciju snose isključivo oni koji su kreirali sistem u kome su bivša predsjednica Vrhovnog suda, vrhovna državna tužiteljka, predsjednik Privrednog suda i drugi nosioci pravosudnih funkcija optuženi da su članovi organizovanih kriminalnih grupa koje su upravljale pravosudnim sistemom, trgovale uticajem i donosile pravne odluke u zamjenu za novac i druga materijalna dobra.
”Oni koji su ih birali, snose odgovornost za ovakvo stanje u pravosuđu, a ne njihovi nasljednici na javnim funkcijama. Procesuiranje i svih drugih pravosudnih funkcionera za koje se već odavno govori da su dio gore navedene mreže, mora biti početni korak reforme pravosudnog sistema. Bez toga, nema napretka u poglavljima 23 i 24”, kazao je Milović.
Govoreći o razlozima zašto nije više postignuto u oblasti vladavine prava, Milović je kazao da su razlozi za to više nego očigledni - korupcija, “trule daske”, neznanje, biranje podobnih za sudije i tužioce, a ne stručnih ljudi od integriteta.
”Decenijama je stvaran sistem podobnih i lojalnih, a na uštrb kvaliteta, znanja i profesionalnosti. Tako kontrolisan i građen sistem nije mogao dati bolje rezultate, s obzirom da je glavni problem Crne Gore korupcija i zloupotreba službenog položaja javnih i pravosudnih funkcionera, pa nije bilo moguće da sami sebe procesuiraju i doprinesu u oblasti vladavine prava”, istakao je Milović.
On je ocijenio da je potrebna vlast diskontinuiteta koja će sprovesti “pravosudnu sablju”, a koja će u konačnom rezultirati “procesuiranjem korumpiranih političara i drugih malignih djelova sistema”.
DPS platio greške na izborima, nasljednici nijesu naučili lekciju
Daliborka Uljarević je ocijenila da je DPS platio na izborima svoje greške i potcjenjivanje značaja istinske kvalitetne modernizacije društva, ali da nove vlasti, kroz dvije posljednje Vlade, nisu pokazale da su iz tog iskustva naučile nešto.
”Zato imamo i treću Vladu koja je pala na crkvenim pitanjima, a svaka opet iz različitih aspekata”.
Ona je naglasila da ostaje nada da će naredna “imati svijest da su sa evropeizacijom i demokratizacijom društva nespojivi nacionalno-klerikalni narativ i prakse, uz pokušaje i istorijskih i pravnih relativizacija činjenica”.
”Jer ako ponovo dobijemo Vladu koja će nastaviti tom stazom, uz partijsko zarobljavanje institucija koje je imanentno od DPS-a preko dvije skorašnje Vlade, ostaćemo u začaranom krugu, poništavajući i one male pomake u unutrašnjim reformskim zahvatima i ograničavajući sve buduće, zatim dovodeći u pitanje i zacrtane spoljno-političke prioritete Crna Gore, ali i urušavajući krhko građansko biće u Crnoj Gori”.
( Željka Vučinić )