Fotografsko putovanje započeto 1968. godine
Promocija izdanja na srpskom i engleskom jeziku, na 380 strana i sa reprodukcijama 300 radova, biće upriličena sjutra u Podgorici, u Fotografskoj galeriji “F 64”
Promocija monografije fotografa Branislava Strugara, povodom pola vijeka duge karijere, biće upriličena sjutra u Podgorici, u Fotografskoj galeriji “F 64” u Ulici Đoka Miraševića 61, u 19 časova. Promocija monografije dolazi nakon što je Strugar početkom juna ove godine u istoj galeriji predstavio presjek svog dugogodišnjeg i plodonosnog rada.
Izdanje na srpskom i na engleskom jeziku “Branislav Strugar - fotografske ekspresije”, na 380 strana i sa reprodukcijama 300 radova, prikazuje jedno fotografsko putovanje započeto 1968. godine.
Većina Strugarovih radova mogla se vidjeti samo na izložbama, a upravo iz toga proizlazi želja autora da pedeset godina rada sakupi i kao cjelinu objavi u knjizi. Pored prikaza samih radova, to je prilika da zabilježi i sopstvena razmišljanja o fotografiji kao umjetnosti, kao i da prezentuje ono što su drugi napisali i rekli o njegovim radovima i njemu kao autoru.
”Sada, pošto se navršava 50 godina od dana kada sam na nekoj izložbi izložio prvu fotografiju, poželio sam da sakupim na jednom mjestu fotografije koje sam pola vijeka radio ‘za svoju dušu’, kako mi fotografi volimo da kažemo. Snimci rađeni namjenski, tokom realizacije različitih projekata, štampani su u monografijama, časopisima, kalendarima, prospektima... Ovi pak snimci, koje sam nazvao ‘za svoju dušu’, nastali su iz potrebe da likovnim jezikom izrazim svoja osjećanja. Kod stvaranja takvih djela sloboda u pristupu i radu je potpuna. Nema zadatka i namjene, samim tim nema ni usmjerenja ili ograničenja”, istakao je Strugar.
U monografiji “Fotografske ekspresije” u uvodnom tekstu Sreten Petrović ga naziva umjetnikom fotografije i ističe da su svjetlo i sjenka ne samo osobena mjera njegovog ličnog ukusa, već i nezaobilazni činilac u kreiranju slike. Bez toga je za Strugara stvaranje fotografije kao umjetničkog djela nezamislivo, često i u prkosu s nekim utvrđenim pravilima koja se za “dobru” fotografiju nameću ili od nje očekuju. Pozivajući se na Strugarovu tvrdnju da su “sjenke rizik, kreacija i mogućnost za umjetnika da iskaže svoj doživljaj i osjećanja” Petrović ističe da Strugar tako nedvosmisleno naglašava važnost čovjeka, umjetnika koji rukuje fotoaparatom, kao i snimatelj kamerom.
Strugar dodaje da je za takav poduhvat i monografiju bila potrebna podrška i pomoć mnogih, a posebnu zahvalnost ističe prema prof. dr Sretenu Petroviću, koji je napisao uvodni tekst monografije, kao i slikarki i grafičkoj dizajnerki Radmili Dudi Ludošan, te Ljiljani Živković pod čijim novim vlasništvom i rukovodstvom Izdavačko preduzeće “Studio Strugar” nastavlja svoj put.
Pored zahvalnica, Strugar je istakao da knjigu posvećuje Vlatki Rubinjoni Strugar, njegovoj životnoj saputnici.
”...Koja mi je više decenija bila najveća podrška prilikom donošenja ključnih životnih odluka, a čije mišljenje mi je uvijek bilo dragocjeno. Kad se radi o fotografskim radovima, njene primjedbe i komentari navodili su me na razmišljanje i uvijek bili podsticajni”, istakao je Strugar.
U razgovoru za “Vijesti” on se prisjetio i da ljubav prema fotografiji datira iz djetinjstva, kada mu je otac donio fotografski materijal za koji ni sam nije znao kako se koristi. Tako je, kao dijete, eksperimentišući u znatiželji i igri, sve više i više otkrivao i bivao radoznaliji. Ipak, taj put razvoja narednih godina je bio po strani, ali je ostavio dubokog traga. Nastavak slijedi upravo 1968. godine kada počinje da radi i stvara raznoliko, a tokom razgovora za “Vijesti” prisjeća se fotografisanja gradova, ljudi, portreta, aktova, pejzaža...
”Fotografija se kod mene pojavila tako što sam želio da iskažem neka svoja osjećanja posmatrajući svijet oko sebe. Naravno, vremenom se mnogo toga nauči, mijenja i usavršava. Ipak, uprkos tome, vjerovatno je neka nit i suština zajednička za sve radove iako svi oni, od početka do danas, obuhvataju period od pola vijeka, dakle 50 godina”, rekao je Strugar.
Pored brojnih, jedna od glavnih tema i okupacija u njegovom radu bila je i Crna Gora, iako je pored Crne Gore snimao i Srbiju i druge prostore i motive. Pored ostalog, mnoge njegove fotografije nalaze u domaćim i inostranim knjigama, časopisima, kalendarima, turističkim prospektima, propagandnim materijalima i posterima.
( Jelena Kontić )