Profesor Vesko Garčević: Partije kao žele vladu, a zapravo misle o izborima

Profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu i bivši ambasador Vesko Garčević, kazao je "Vijestma" da dosadašnji pregovori bivše većine ne obećavaju mnogo, ali da ipak ne isključuje mogućnost nekog rješenja.

Nakon posljednjeg sastanka napisali ste na Tviteru da “malo ko zapravo želi vladu, a niko ne želi funkcionalnu vladu”. Šta je onda bila poenta pregovora i kako objašnjavate to što oni uglavnom protiču u atmosferi uslovljavanja i čvrstog držanja početnih pozicija?

Prvo, sama činjenica da oni koji treba da sarađuju nemaju povjerenja jedni u druge, potkopava ne samo mogućnost formiranja vlade, već ukazuje da će ta vlada, iako bude formirana, vjerovatno biti kratkog daha.

Drugo, stranke koje pokušavaju da formiraju vladu imaju prilične ideološke razlike. Ovo se odnosi na koaliciju okupljenu oko GP URA, koja barem po njihovom zvaničnom političkom profilu nema mnogo zajedničkog s drugim partijama u koaliciji. Interesantno je da GP URA bolje sarađuje sa DF-om, čije učešće u vladi ne žele da vide mnogi Zapadni partneri, nego s Demokratama i ostalim političkim akterima koji nijesu problem za Zapad. Ovakve nelogične ideološke i političke odluke obično se ne završavaju dobro za one koji ih sprovode.

Najvažnije, da bi ovako raznorodna koalicija mogla da funkcioniše, potrebna je jasna platforma na osnovu koje se saradnja odvija. Takva platforma ne postoji, ili je barem javnost nije vidjela. Lično sumnjam da je ikad postojala, niti vjerujem da je subjekti koji ušestvuju u ovom dogovaranju, zbog njihovih razlika, mogu formulisati.

Da li se na posljednjem sastanku može eventualno postići neki dogovor?

Ono što smo do sada vidjeli ne obećava mnogo. Dosadašnji predlozi za mandatara, na primjer, nijesu bili proizvod nekog osmišljenog političkog razmišljanja, već su ličili na politički kapric, volunterizam ili kupovinu vremena. Iz izjava poslije sastanaka može se zaključiti da je važnije koga treba okriviti za propast dogovora i ko će ponijeti titulu “izdajnika”, što ukazuje da partije kao žele formiranje vlade, a zapravo misle o izborima.

Imajući u vidu da je jedini cilj ove koalicije da se DPS drži dalje od vlasti, ne isključujem da je moguće neko rješenje, ali to rješenje neće dugo trajati i neki od aktera ovog političkog teatra to mogu skupo platiti na izborima.

Na Tviteru ste napisali i da su tri čina političkog šoua/tragikomedije već za nama, a da je četvrti - izbori. Zašto? Hoće li oni promijeniti nešto, smiriti tenzije, donijeti stabilnu vlast ili će možda opet isti akteri morati ponovo da pregovaraju?

Izbori neće vjerovatno riješiti ove probleme, ali su oni u demokratskom društvu demokratski odgovor na političku krizu. Pretpostavljam da bi novi parlament imao neke nove političke aktere, kao sto je pokret Evropa sad. To će svakako unijeti novu dinamiku u crnogorsku politiku, ali ne vjerujem da će stvoriti preduslove za formiranje stabilne većine.

Crnogorska politička enigma počiva na činjenici da većina građana želi zemlju integrisanu u EU i evroatlantske strukture, ali su glasovi te većine raspršeni na više političkih subjekata koji ne žele da sarađuju međusobno... No, naša zakašnjela demokratska tranzicija trazi više krugova izbora dok se voda malo ne pročisti. Iz te perspektive, izbori su dobro rješenje.

( Nikola Dragaš )