NEKO DRUGI
TikTok i sindikat mogu zajedno
Mlađe generacije su otkrile da radni odnosi nisu zadani samovoljom poslodavaca i da ne moraju slušati baš sve što im šefovi kažu
Nakon prošlogodišnje “velike ostavke” (The Great Resignation) koja je označavala značajan val otkaza, ove je godine na scenu stupio novi trend na tržištu rada i u radnim odnosima, a naziva se “tihi otkazi” (Quiet quitting). Kao i mnogi današnji trendovi započeo je na TikToku, a zapravo se svodi na odbijanje bilo kakvih zadataka na radnom mjestu koji ne spadaju u one ugovorom propisane i osnovne. Odbijaju se prekovremeni sati, pozivi van radnog vremena, ali i zahtjevniji zadaci. Također, odbija se i iskazivanje bilo kakvog entuzijazma prema kompaniji ili nametnutim zadacima. Ukratko, radim ono za što sam plaćen.
Trend je, naravno, započeo u Sjedinjenim Američkim Državama i već je pobrao pažnju najvažnijih svjetskih medija, ali i izazvao svojevrsnu paniku u kadrovskim odjelima, ili ljudskim resursima, kako se danas to zove. Krenula su preispitivanja metoda komunikacije sa zaposlenima i općenito načini ophođenja, a sve u strahu od eventualnog kaskanja u produktivnosti. Kolumnistica Financial Timesa, Sarah O’Connor, podsjetila je nervozne voditelje kadrovskih službi da se ništa ozbiljno ne događa. Naime, ljudi i dalje normalno rade. I ne samo to, odbijanje prekovremenih i intenzivnijeg rada od predviđenog, ne vodi nužno do pada produktivnosti. Može se dogoditi, ovisno o sektoru i kompaniji, sasvim suprotan trend.
Priča o “tihim otkazima” došla je i do Hrvatske, a prilog o fenomenu objavljen je na RTL-u. Tamo smo saznali da “propovjednici” te prakse smatraju da je riječ o mindsetu, novoj životnoj filozofiji koja ti dopušta da ne pušiš korporativne fore. No, među sugovornicima je bila i Katarina Peović iz Radničke fronte koja je podsjetila da je riječ o starim sindikalnim zahtjevima i da u tom trendu zapravo nema ničeg presudnog novog. Ono što jest novo je činjenica da su mnogi mladi ljudi zaboravili, ili zapravo nikad nisu ni znali, da je riječ o tradicionalnom običaju koji je gotovo nestao. Međutim, nije nestala stvarnost na koju su ti običaji – oni sindikalnog udruživanja – odgovarali. I nije čudno da se u svjetskoj poslovnoj štampi pitaju: znače li “tihi otkazi” da je Generacija Z otkrila industrijsku akciju?
Čini se da nije otkrila samu industrijsku akciju već motive koji su povijesno stajali iza nje. Ili nešto preciznije: otkrila je da ne mora slušati baš sve što im šefovi kažu. Trendovi posljednjih godina na radnim mjestima i na tržištu rada sugeriraju da se nalazimo u svojevrsnom povijesnom raskoraku. Mlađe generacije su otkrile da radni odnosi nisu zadani samovoljom poslodavaca i da je otpor normalna reakcija, ali im u nasljeđe nisu ostavljeni tradicionalni alati i obrazovanje koji bi služili optimizaciji tog otpora. U periodu u kojem sindikalizam djeluje pomalo anakrono normalno je da se posegne za dostupnim alatima poput TikTok trendova. No, same pojave tih trendova sugeriraju da vrijeme ljevice i sindikalizma nije prošlo i da ne treba tražiti neke drastične inovacije. Old school sindikalizam će se mlađim generacijama učiniti dovoljno novim i atraktivnim. Sindikat i TikTok mogu zajedno.
( Marko Kostanić )